Home-made by B

I opet Valentinovo ! :) Ima jedna pjesma koja kaže da je svaki dan Valentinovo, i tako bi trebalo biti. Ljubav je ona koja je stalno u nama i oko nas, svaki dan je osjećamo , a na Valentinovo ćemo je samo malo glasnije i jasnije obilježiti. Tako nekako razmišljam iz godine u godinu u ovo vrijeme, kažem da nije potrebno ništa posebno raditi za Valentinovo, ali isto tako svaki put imam Valentinovski post :) Pa da ne bi tradicija bila narušena evo me i ove godine sa crvenim srcem :)

Danas crvena srca iskaču na sve strane, kažu da ljubav dolazi iz srca, da volimo srcem, a sve ostalo su samo varijacije na temu. Ja opet kažem da je važno da volimo, taj osjećaj je neponovljiv isto kao i onaj da smo voljeni. Ne treba tu puno pričati, ljepše je osjećati i pokazati. Sa time se slaže i dragi I. koji je odmah rekao da nećemo posebno obilježavati Valentinovo , ali isto tako znam da danas neće zaboraviti na crvenu ružu :) Sa time se slažu i moje cure u Dbk koje kažu da nije sve u ovom jednom danu, ali opet znam da ćemo danas jedna drugoj zaželjeti sretno Valentinovo :), sa time se slaže i moja najdraža K. koja će reći da joj je Valentinovo bez veze , a potajno će se nadati da će neka simpatična porukica baš danas doći do nje :) A sa time se vjerujem slažu i svi meni dragi, prijatelji, oni koji su uvijek tu negdje i kada se ne vidimo, kao i vi drage blogerice i blogeri koji ste isto tako uvijek tu negdje iako se ne vidimo, ali se osjećamo, i družimo i volimo :) I zato je danas ovdje puno, puno razloga da svima poklonim puno srca i jedno slatko crveno srce !

Moj prvi red velvet kolač. Ajme koliko dugo već obilazim red velvet torte, kolače, cupcakese, planiram ga napraviti i nikako da krenem. I dok neki već nižu cijele red velvet kolekcije ja mudrujem o tome da li je baš dobro što ide ta crvena boja u sastojcima iako sam do sada i bez crvene prehrambene boje pojela tko zna što možda i štetnije od ove boje koju ću u određenoj količini pojesti danas i vjerovatno ne tako skoro opet. Uostalom znala sam je već i kapnuti u keksiće, bili su tu i crveni macaronsi, pa zašto onda ne bi bio i red velvet kolačić. U svakom slučaju želja da isprobam red velvet kolač je bila velika i samo sam čekala trenutak da ga napravim, i koji bi onda bio bolji trenutak od današnjeg dana, od Valentinova. Tu je i kalupić srce koji se u današnji dan jako lijepo uklopio i preostalo je napraviti ovo slatko crveno srce, i konačno moj red velvet kolač :)

Pronaći recept za red-velvet nije bio problem, prepun ih je net i samo je trebalo izabrati. Svi su otprilike isti ili slični i odlučila sam se pregledavati slike i gdje mi je kolač najcrveniji i najljepši po tom receptu ću praviti :) Tako je i bilo, i od svih raspoloživih odlučila sam praviti po receptu koji je valjda jedini bio na talijanskom jeziku koji ne govorim :), ali ništa za to, tu su rječnici, malo prevoditelj, i nadam se da sam dobro pohvatala sastojke i postupak. Ako i nisam nema veze, to samo znači da sam u tom slučaju dobila unikatan kolač i neki novi recept.

Druga dilema je bila krema od sira koja uobičajeno ide uz red velvet, osim za kombinaciju okusa i za kontrast boja, tako iskombiniran kolač izgleda zbilja atraktivno i lijepo. Ali ne bih, ……., Valentinovo je i želim čokoladu , želim crveno i čokoladno. I ono što sam željela to sam i napravila , crveno i čokoladno :) , i preljev od šećerne glazure.

Red velvet srce

Tijesto

- 125 g maslaca

- 250 g šećera

- 2 jaja

- 225 g brašna

- 1 žličica sode bikarbone

- 15 g kakaoa

- prstohvat soli

- 250 ml mlaćenice (stepko)

- 1 žličica octa

- 1 žlica crvene prehrambene boje u prahu

Čokoladni ganache

- 100 ml slatkog vrhnja

- 200 g čokolade za kuhanje

- 20 g maslaca

Šećerna glazura

- 200 g šećera u prahu

- 3 žlice soka od limuna

- 1 žlica vode

- prstohvat crvene prehrambene boje

Ukrasi

- srca od bijele i tamne čokolade

Tijesto

- Omekšali maslac i šećer staviti u posudu i mikserom miksati na najvećoj brzini dok se dobro ne sjedini

- Dodati jaja i mikserom ih dobro umješati u smjesu

- Dodati mlaćenicu i pomalo dodavati brašno u koje smo umješali kakao, sodu i prstohvat soli. Mješati polako mikserom na najmanjoj brzini

- Dodati žličicu octa i crvenu boju i mikserom na najmanjoj brzini ih umješati.

- Kalup namastiti i pobrašniti , izliti tijesto i peći na 180 stupnjeva, oko 40 minuta

Čokoladni ganache

- Vrhnje zagrijati do vrenja i dodati čokoladu i maslac, dobro mješati na najlaganijoj vatri dok se ne otopi.

- Ohladiti u frižideru do korištenja

Šećerna glazura

- Šećer, sok limuna i vodu sjediniti i na srednjoj vatri zagrijavati uz stalno i brzo mješanje

- Pred kraj dodati crvenu boju i dobro je umješati

Glazuru napraviti neposredno prije preljevanja kolača.

- Kada je kolač ispečen ohladiti ga i prerezati na dva dijela (kao dvije kore)

(Osim ovog srca napravila sam i nekoliko muffina obzirom da mi je preostalo smjese, po mojoj procjeni smjesa bi bila dovoljna za kolač sa dvije kore , okrugli kalup promjera 22 cm)

- Ohlađeni čokoladni ganache staviti u slastičarsku špricu i tako napuniti jednu koru i preklopiti drugom

- Pripremiti glazuru i preliti kolač ("točkice" u mojoj glazuri su komadići tijesta koji su mi preostali i nespretno se našli u glazuri...., našli se i takvi ostali :) )

- Ukrasiti čokoladnim srcima

I sada......, čekati degustaciju ?......, hm, pa toliko sam ga željela napraviti da ne bi sada bilo fer da ga odmah i ne probam. Stvar će spasiti muffini nastali od preostale smjese, nisu uspjeli baš najbolje zbog lošeg silikonskog kalupa (i to se događa) , ispekli su se dobro, ali izvaditi ih u komadu iz kalupa bilo je nemoguće. Stoga sam ih usitnila u komadiće, dodala im malo čokoladnog ganache-a i šećernog preljeva, pokoje srce i probali smo ih i prije samog Valentinova :)

Dojmovi ? Hm, pa i nisam baš preoduševljena i to prije svega samim tijestom, znam da bi sirna krema bila puno bolja u kombinaciji, ali tijesto je ono koje bi svakako ostalo, a ovo je istina mekano, pravi biskvit, ali nije niti slatko niti nekog posebnog okusa, baš nekako nedefinirano, zapravo........, jedino što mi se sviđa je ova baršunasta crvena boja i u svakom slučaju mi je jako drago što sam konačno napravila svoj prvi red-velvet kolač i uživam gledajući ga ispred sebe. A to je uostalom i najvažnije ! :)

Uživajte u današnjem danu, simpatično je i lijepo, Valentinovo neka bude danas, a ljubav svaki dan !

U ovomjesečnom krugu blog-igrice Ajme koliko nas je koju je pokrenula monsoon , draga Mirela sa bloga LoveAffair za temu nam je zadala – kvasac !

Kvasac i prva pomisao dizano tijesto, pregledam do sada objavljene recepte i zaključim da baš i nemam neki veliki izbor recepata sa dizanim tijestima osim kruha. Ok, mogu prijaviti kruh i sudjelujem u igrici , ali baš da mi je to nešto izazovno i nije, želim nešto drugo sa kvascem ili od kvasca, a za početak se zapitam što i koliko znam o samom kvascu kao namirnici.

Kvasac je prisutan već više od 5 tisuća godina, a ja sam ga naravno upoznala puuunnnooo kasnije :) i rekla bih da sam ga upoznavala po fazama. Znam i sjećam se prve faze ,“ kvasac je dobar za kosu, kožu i nokte“ pa sam ga u onim pubertetskim danima kada sam licu i svakoj točkici na njemu posvećivala punu pažnju uredno mješala sa sokom od limuna i nanosila kao masku, sve za ljepotu ! :)

Zatim je stigla druga faza kada sam sve više ulazila u kuhinju, „kvasac je aktivan i sposoban za fermentaciju“, a zamijesiti tijesto u koje se stavi kvasac i ostaviti ga neko vrijeme na toplom pa se vratiti i vidjeti veeellikkoo tijesto bilo mi je i više nego veselje. Posebno me veselilo kada bi baka krenula ispeći domaći kruh i u šalicu umješala kvasac, žličicu šećera i malo vode, a kvasac bi nabubrio, zapjenio………, ne znam zašto mi je to bilo tako simpatično i smiješno, danas je moram priznati tek činjenica i znak da je kvasac spreman za dalje.

I otišla sam dalje do treće faze, „kvasac kao namirnica ne samo za dizana tijesta ili u proizvodnji piva“ i kvasac sam stavila u Smoothie ….., voće, malo zobenih pahuljica i kvasac i dobila sam zdrav i ukusan napitak za dobar početak dana !

Od faze do faze , a počevši sa izazovom zvanom „kvasac“ došla sam do ovog smoothiea. A smoothie kao takav nametnuo se iz samog izazova. Ne znam kako vi, ali meni su dani uglavnom ispunjeni izazovima, od onih očekivanih poslovnih, životnih, do onih kako izdržati vremenske promjene zadnjih dana, zatim kako se tijekom dana što bolje organizirati, kako redovno nešto pojesti, osigurati stanje zdravlja, naći pet minuta vremena samo za sebe, kako, kako, ……… i što kvasac ima s tim ? :) Ima smoothie, a u njemu i kvasac. Smoothie je idealan za izazove, idealan kada nemamo vremena ili , priznajmo, nekada ni volje uzeti nekoliko vrsta voća ili povrća i pojesti ih tijekom dana. Lakše je i praktičnije sve skupa pretvoriti u dobar i ukusan smoothie i eto voćno-povrtnog obroka kojega dodatno možemo kombinirati sa žitaricama, sjemenkama, medom. U zadnje vrijeme sve više kolega na poslu konzumira smoothie , isprobavaju se razni okusi i kombinacije, važno je da je svježe pripremljen i jedino takav se preporučuje. Svaki smoothie je na svoj način dobar, a ovisno o ukusima manje ili više će nam se svidjeti, no u svakom slučaju uvijek ga možemo sami sebi prilagoditi. A u toj prilagodbi u njemu se može naći i kvasac.

Zašto bismo kvasac konzumirali na ovaj način ? Paaaa, kada ga umješamo u brašno, šećer…….. tada možda i nije najzdraviji, pojesti ga samog sigurno nije baš najukusniji , a „upakiran“ u ovaj voćni smoothie postaje mmmmm finoooo i dobro i zdravo :)

Tekst preuzet sa net-a:

„Suhi pekarski kvasac sadrži veće količine bjelančevina, masti, ugljikohidrata, vlakana, minerala (osim cinka) i vitamina.

Uz makronutrijente, pekarski kvasac iznimno je vrijedan izvor minerala i vitamina - željeza, magnezija, fosfora, kalija, cinka, selena, folne kiseline, tiamina, riboflavina, niacina, pantotenske kiseline i vitamina B6.

Zbog visokog sadržaja bjelančevina i vitamina B-skupine, naročito folne kiseline, upotrebljava se kao dodatak prehrani u slučajevima gdje prehranom nisu osigurani u potrebnim količinama“

I tako evo kvasca u smoothie-u za kojega sam ideju našla na net.-u i malo ga doradila po svome.

Smoothie sa kvascem

(za 1 čašu/obrok)

- 1 naranča

- 1 banana

- 2 žlice malina ili bilo kojeg drugog bobičastog voća
- 1 žličica meda

- 1 žlica zobenih pahuljica

- 1 žličica suhog kvasca

- Naranču iscijediti u sok, bananu narezati na komadiće, dodati ostale sastojke i sve staviti u blender i izmiksati u napitak. Ukoliko nemate blender isto se može napraviti štapnim mikserom ili u sjeckalici.

- Naliti u čašu, po želji dodatno dekorirati i eventualno dodati led ako želite više rashlađeni napitak.

I gotovo je :)

Smoothie "Dobro jutro !" je spreman i mi smo spremni za novi dan :) Uz ovaj smoothie trebamo još samo osmijeh na licu i možemo krenuti, novi izazovi nas čekaju, poslovni, životni, promjene vremena, …., sve će biti lakše , ili se to meni samo čini ? Ako mi se i čini to opet znači da je uvijek pravo vrijeme za ovakav smoothie !

Ovaj smoothie šaljem dragoj Mireli kao moju prvu ulaznicu u ovomjesečni krug blog-igrice Ajme koliko nas je. I pridodajem još dvije ulaznice:

- Focaccia sa rikolom i aronijom

- Kruh kao Bakin

U ovom krugu blog igrice FBI rukavice koju je pokrenula Maja istražujemo blog drage Željke – Mamina jela.

Blog Mamina jela pratim već dulje vremena i svaki put kada Željka objavi novi post i novi recept pomislim „odlična je, uvijek kontinuirana u objavljivanju i uvijek neko jelo i slastica vrijedni pažnje“. Pogledamo li samo usput blog Mamina jela odmah ćemo uočiti veliki broj recepata i to jako dobrih, odličnih recepata, od slanoga, slatkoga, kruha i peciva, domaća jela, jednostavniji i kompliciraniji recepti, …….. i sve su to „recepti sa potpisom“ kako i sugerira podnaslov bloga , recepti sa Željkinim potpisom, oni koje je sama pripremila, većinu i osmislila i sa nama podijelila.

Danas znam da blog Mamina jela piše Željka, u prvo vrijeme znala sam da ga piše Aliki, da živi na Cipru i da odlično kuha :) Sada , kada smo krenuli sa istraživanjem bloga Mamina jela prvo sam potražila nešto više o autorici i odmah našla odličan članak gdje nam se Željka predstavila, i to ne samo nama već i široj javnosti (ovdje) . Upoznavanjem Željke na ovaj način zapravo je sve sjelo na svoje mjesto , blog, recepti, Željka, i zaokružila sam sliku, znam čijih ruku djelo su odlični recepti koje imamo priliku i sami isprobati. I sada je trebalo krenuti sa isprobavanjem.

U ovom krugu FBi rukavica dogodilo se sve što se dogoditi moglo da mi zasmeta ili me uspori na bilo koji način, prvi mjesec je proletio još u blagdanima, puna kuća, posla preko glave, vrijeme i koncentracija nula bodova. Kuhati , isprobavati, fotkati, napisati……, teško. Drugi, ovaj, mjesec je zaprijetio da će donijeti isti scenario, ali uspjela sam se izboriti sa svim obavezama i posvetiti i Maminim jelima. A kada sam krenula listati dočekalo me recepata i recepata i ja bih najradije isprobala sve ! Gledam recepte po poglavljima, glavna jela me odmah privuku, a pod pite i peciva ne mogu se nagledati odličnih pogača i raznih peciva. Slastice su posebna priča, dovoljno je vidjeti naslov 65 raznih kolača i krema, zatim torte, pa sitni kolačići…….., izbor na koji Željka uistinu može biti ponosna.

Krenula sam i koliko sam mogla toliko sam isprobala, malo slanoga pa malo slatkoga.

Recepte neću prepisivati već su u linkovima u nazivu

Mediteranski filet

Preporučujem ga svima ! Vidjela sam ga prvo kod Željke, a zatim i kod Maje kada je isprobala isti recept. Vidio ga je i dragi I. i odmah me pitao „možemo li mi ovo pripremiti ? „ :), naravno da možemo, zapravo ja i želim isprobati ovaj recept i baš mi je bilo super da ga želi isprobati i on. Lungić je kupljen, malo krompirića, povrće sam iskombinirala od ljubičastog luka, crvene i zelene paprike i mrkvice. Odstupanje od recepta smo napravili u tome da povrću nismo dodavali sos od rajčica, naglasak sam dala na pripremi mesa začinjenog sa origanom koje mi je ovdje bila potpuna novost.

Lungiću inačne uvijek dodam malo ruzmarina, ali origano nije nikada bio u kombinaciji , do ovog puta, pripremila sam ga kako piše u receptu, kada je kod prženja počelo mirisati činilo mi se da će biti previše intenzivna aroma origana, ali kada je bilo gotovo i kada smo probali…….. kasnije ćemo o tome :)

Što se povrća tiče isjeckala sam ga na komadiće i u zagrijanu tavu na ulje prvo stavila luk i malo ga popržila, dodala mrkvicu i pržila dalje i na kraju papriku i na laganoj vatri sve skupa dinstala još oko 15-tak minuta, začinila sam soli, paprom i maslinovim uljem.

Krompiriće sam narezala na komadiće, skuhala ih i skuhane prebacila u tavu na jako zagrijano ulje i samo kratko popržila da uhvate koricu.

I servirala :)

Kakvo nam je bilo, da li nam se svidjelo ? Sve što kažem suvišno je jer je uistinu teško opisati koliko je ovo dobro. Iako su i povrće i krompirići bili dobri mene je prije svega oduševilo meso, lungić sa origanom, tako dobro, tako odlično ! Origano je dao poseban okus i posebnu notu mesu, osjetio se baš onoliko koliko treba, a samo meso je bilo tako mekano. Ručamo i u jednom trenutku I. kaže „ja sam se već odavno najeo, ali meni je ovo toliko odbro da moram još malo“ :) I meni je bilo isto toliko dobro i biti će opet jer znam da ću ovo još tko zna koliko puta ponovno pripremati.

Grčka "Biftekia" punjena sirom

Ili kao smo ga mi nazvali „onaj čevap punjen sa sirom“ :) Naravno da ovo nije pravi čevap, ali je i naravno da sam odmah ugledala da je nešto dobro u pitanju, dobro začinjeno meso, sa komadićem sira u sredini, dovoljno da ga želim isprobati, zamirisao je još jedan dobar ručak ! Koristila sam mljeveno juneće meso, dodatke i začine sve kako piše u receptu. Na trenutak sam pomislila da će biti možda i prezačinjeno, ali sam krivo mislila, omjer začina je baš optimalan i zapravo mi ne bi smetalo da je malo i začinjenije i pikantnije. Sir sam koristila tvrdi kravlji i iako je Željka lijepo naznačila da pazimo koliko sira stavljamo da ne bi iscurio meni je „pobjegao“ pokoji veći komadić pa je malo i iscurilo. Što se veličine biftekia tiče, ne znam da li sam najbolje pogodila, uglavnom od 600 g mesa napravila sam 15 komada, znači oko 40 g po komadu. Ispržila sam ih, servirala, dodatno posula sa malo peršina i „klik“, „klik“, na žalost samo brzinske fotke iz kojih nisam uspjela puno izvući.

Ali iz samog jela smo izvukli ni manje ni više nego odličan ručak ! Za mene će drugi put biti sa malo više začina dok je I. rekao da je njemu baš ovako kako je odlično ! Za prilog su bile ćimulice sa krompirom iz ove priče. Biftekia ostaje na meniju i dalje !

Lisnato testo sa sirom i paprikom

Priznajem da sam slaba na ovakve i slične savijače. Kada god čujem riječ savijača, k tome još sa sirom , odmah lagano zatitram :) A onda kod Željke nađem savijaču sa sirom, k tome još sa paprikama, peršinom, od lisnatog tijesta koje isto tako volim. List svježeg lisnatog tijesta i savijača je pripremljena i prije nego što je pećnica zagrijana. U ovoj savijači posebno su me se dojmile paprike, iako u Željkinu savijaču idu svježe paprike ja sam stavila pečene paprike i prije pečenja sam je umjesto premazivanja jajem samo malo premazala vodom i posula sezamom. Kada je zamirisala iz pećnice trebalo je još dočekati da se prohladi i da je konačno probam. Meni se jako svidjela dok I.nešto i nije bio presretan sa paprikama u savijači. Ništa zato, probala sam je za večeru i ponijela sutra dan za ručak na posao. Baš mi je odgovarala svježina i pomalo kiselost pečene paprike u ovoj savijači, iako je do sutra dan dosta omekšala meni je opet bila odlična.

Željka je ovu savijaču pravila u obliku pletenice, ja sam se ipak zadržala na osnovnoj formi štruce. Pletenicu ću drugi put :) , a osim ove još je pokoja Željkina savijača ostala za drugi put, toliko su primamnjive i toliko ih volim da će morati doći na red za isprobavanje.

Karamel preliv

Da li ga napraviti ili ne ? bilo je pitanje za jedan od novijih Željkinih recepata. Nije baš da nešto znam što bih sada sa njime, ali zar za karamel preljev treba imati neki plan :) Čim sam ga vidjela na slici kod Željke nekako sam znala da će se naći i u mojoj teglici, pravila sam već karamel preljev po Majinom receptu i znam da su to sve varijacije na temu, ali zašto ga ne napraviti opet, pa pojesti ćemo ga, sa nekim kolačićem, kao preljev sladoledu , ili samo ovako žlicom :) Sve sastojke sam imala, stigla sam posla i brže-bolje napravila ovaj karamel. Iskreno, prije je to bilo brže nego bolje jer za ovaj karamel zbilja ne treba puno vremena. Sve sam napravila po receptu i dok se karamel hladio mislim se gdje ću prvo sa njime a da ga ne pojedemo samo ovako i ugledam njih …., nekoliko puslica od preostalog šauma kojega sam koristila za kolač koji ću pokazati u sljedećem postu. Eto sada ću puslice spojiti karamelom….., i spojim ih :)

A onda je nastala borba za svaku puslicu i zalogaj karamela :):)

Kolač sa jabukama

Kod ovih istraživanja za kraj obično ostavim ono što volim nazvati „kapitalac istraživanja“ :) To je jelo ili slastica koje me se definitivno posebno dojmi i koje me doslovno obori s nogu. Našla sam ga i kod Željke, ovaj kolač, ili pitu, naizgled običnu pitu od jabuka koja je sve samo ne obična. Prvo pravljenje i greška, od pola mjere….., joj da sam znala……, odmah bi je radila od duple mjere :) Uglavnom, uzmem moj omiljeni manji četvrtasti kalup i odlučim pitu u njega smjestiti. Sve napravim po receptu i već dok sam formirala tijesto i pripremala jabuke mirisalo je na dobro. Kada sam je stavila peći mirisalo je na predobro. U tom trenu dolazi I. i pita što miriše i kako to da večeras pravim pitu od jabuka, a ja ispričam o težem danu, hladnoći i kišici koja pada i činjenici da želim i treba mi nešto fino, slatko, mekano, mirisno, ukusno, …….., sve, baš sve to sam dobila u ovoj piti od jabuka !

Savršeno tijesto, jabuke baš kako treba, imala sam i domaće mirisne jabuke pa je vjerujem i to pridonjelo dobrom okusu. U svakom slučaju moje oduševljenje ovom pitom je bilo baš veliko. Ne da sam je zabilježila za drugi put već je istisnula sve dosadašnje pite od jabuka i probila se na prvo mjesto :)

Za ovaj put toliko iz Željkine kuhinje, ostalo je još puno neisprobanih recepata koji će doći na red.

Draga Željka hvala ti na gostoprimstvu i svim odličnim receptima koje sa nama dijeliš !

Dobro mi došli u ovaj krug blog-igrice FBI rukavice ! Veseli me i počašćena sam što vas mogu i na ovaj način ovdje ugostiti , a prije svega hvala vam na povjerenju, hvala što ste odlučili baš ovdje provesti ovo vrijeme i nadam se da ćete naći nešto za sebe, nešto što ćete željeti isprobati i što će vam se svidjeti. Za svako pitanje, nedoumicu, potrebnu dodatnu informaciju, tu sam i slobodno se javite !

No prije svega , drage goste želim za dobrodošlicu počastiti, a kako primiti i počastiti gosta i ne ponuditi ga kavom ? :) Stoga popijmo zajedno kavicu, gricnimo koji keksić, a onda ćemo dalje :)

"Čuj, sada bih najradije da su mi sve blogerice tu negdje blizu, da skuhamo kavu, lagano je popijemo i popričamo" kažem dragom I., a on odgovori "Ja ću vam skuhati kavu, ti je posluži na loggi i uživajte ! " :) I upravo tako smo napravili, kava je skuhana i poslužena, a vi ste makar i virtualno bile sa nama, i keksići su bili uz kavu , mali amarettići, jedan keksić pa gutljaj kave, uživali smo !

Znam da postoje oni koji uživaju u kavi, oni koji je vole ali to se ne naziva pravo uživanje, kao i oni koji je baš i ne vole ili iz nekog drugog razloga izbjegavaju. Ja kavu volim i bez jutarnje kave mi dan teško započinje, zapravo prvo popijem čaj, pa doručak, pa onda ide kava, ona bez koje se ne može, i u njoj uživam, bilo da je popijem na brzinu, bilo da je to ona mirna, polagana, vikend kava. Ali što dragi I. uživa u kavi, ......., to je ono istinsko i iskreno uživanje. Tek uz njega naučila sam zapravo puno o kavi, o tome kako postoji kava i kava i kako se ta razlika jasno vidi i osjeća od samog zrna, mirisa, okusa, i načina pripreme. I. priznaje samo pravi espresso, stoga mu je cafe-aparat nerazdvojan prijatelj :) , a priprema jutarnje kave obavezan ritual. Ritual je i odlazak na kavu u omiljeni kafić, naručuje kratki espresso i tada ga promatram kako nakon prvog (često i jedinog) gutljaja osjeća kvalitetu kave, pitam da li je dobra, a I.odmah kaže o kavi više od onoga što bih ja uopće promislila i moram priznati da samo tako malo pomalo i sama počela promišljati o kavi i osjećati razliku. I dok ću ja ipak još uvijek zatražiti kavu sa ponekim dodatkom , I. ostaje kod kratkog espressa kao jedinog oblika "prave" kave.

Kod mene ipak ne ide bez barem malo mlijeka u kavi, a i dobar cappuccino je dobro došao. I volim kada je u najobičnijoj bijeloj, finoj šalici. Ne znam zašto nisam nikada voljela piti kavu iz šarenih, velikih šalica , njih čuvam za miomirisne čajeve, a za kavu ostaju ove bijele.

Osim samog mlijeka volim kavu, odnosno cappuccino i malo "začiniti" cimetom, pospem ga po vrhu i kasnije umješam zajedno sa pjenom i dodam kavi tu meni omiljenu aromu. I.naravno to ne može niti zamisliti i kada sam to počela raditi sa ovim cappuccinom odmah me pitao da li mislim da će to netko voljeti :) , dobro, dobro, gostima ćemo napraviti po njihovim željama, za početak jedan fini cappuccino bez dodataka i "začina" :)

Uz kavu je uvijek dobro došao poneki keksić, a amaretti su mi ne samo dobro došli nego i idealni. U Italiji će nam uz kavu često poslužiti pokoji amarettić, kod nas ne tako često. I sa kavom i bez nje ovo su keksići koje jako volim, dovoljno je što su bademasti pa da meni postanu omiljeni :) Amarettiće smo nekada često kupovali, a zatim je došlo neko vrijeme kada su pravi bili preskupi, a oni jeftiniji nikako nisu bili pravi, bili su takvi da sam neko vrijeme amarettiće samo gledala. Sada je došlo vrijeme da ih i sama napravim. Recept sam pronašla u knjizi koja se zove "Coffee" :) , kupila sam je na poklon dragom I. da može još malo čitati o kavi kroz povijest, ali i o slasticama od kave, sa kavom i za uz kavu. Ovi amaretti se nalaze u onom poglavlju "uz kavu".

Amaretti

(za 50-tak kom)

- 2 bjelanjka

- 150 g badema (blanširani, bez kožice)

- 150 g šećera

- 1 vanilin šećer

- 1 žlica amaretto likera

- 1 žličica ekstrakta gorkog badema

- Bademe samljeti što sitnije (kod mene to nije išlo baš jednostavno sa ručnim mlincem pa je ostao i pokoji krupniji komadić, nije smetao ali je bolje kada je što sitnije)

- Šećer i vanilin šećer pomiješati i pola količine umješati u mjevene bademe

- Bjelanjke miksati mikserom na najvećoj brzini i kada se počmu pretvarati u snijeg pomalo početi dodavati šećer i dalje miksati, oko 5 minuta

- Zatim umješati liker i ekstrakt badema i nastaviti miksati oko 1 minutu

- Umješati smjesu badema i šećera i miksati na najmanjoj brzini 1-2 minute

- Pleh za pečenje prekriti papirom za pečenje i lagano ga posuti brašnom.

- Smjesu staviti u slastičarsku špricu i na papir istiskivati male krugove (pokušati dobiti i karakteristični "vrhić" koji sam ja u tek manjem broju primjeraka dobila, ostatak je završio u obliku kružića)

- Posuti ih šećerom u prahu i ostaviti oko 30 minuta da se prosuše na zraku.

- Zatim pećnicu zagrijati na 170 stupnjeva i peći oko 15 minuta , početi će dobivati lagano smeđkastu boju.

Ohladiti i gricnuti :)

Slatki mali amarettići, ajme što ih volim i ajme što sam se oduševila kada sam spoznala da ih mogu uz malo truda i sama napraviti i dobiti baš ono što želim. Kada malo bolje razmislim najviše truda i vremena mi je trebalo oko pripreme badema, sve ostalo je i više nego jednostavno i brzo. Krckavi, pomalo ljepljivi, bademasti, slatkasti i gorki istovremeno, bonus je i domaći amaretto liker....., ma tko ih ne bi volio :)

Kavica i keksići čekaju, svi ste pozvani, espresso, sa mlijekom, cappuccino, ....., sve imamo :) , imamo i amarette. Moj cappuccino je spreman, i cimet je zamirisao, ......., dobro jutro......i dobro došli dragi gosti ! :)

U ovomjesečnom krugu blog igrice Ajme koliko nas je koju je pokrenula monsoon, draga Mirela sa bloga Kruha i igara za temu nam je zadala – zob !

Ako mene pitate, prava tema u pravo vrijeme obzirom da sam zadnjih tjedana u nekoj fazi „zobomanije“ :) Zob i zobenu kašu sam uvijek voljela, za hladnijih dana je često za doručak i najviše uživam u njoj kada je topla i mirisna, a to znači da joj obavezno dodam malo vanilije i cimeta uz neko voće. Razno voće ću iskombinirati sa zobenom kašom, jabuke prije svega , bobičasto voće, šljive, sve u svojoj sezoni, ali i mago, uvijek, ta kombinacija mi je tek posebno draga. Oh, pa lijepo sam se raspisala o zobenoj kaši koju danas uopće nisam niti pripremila :) Za danas imam muffine, od zobenog brašna, sa rogačem, narančom, …..i malo zobenih pahuljica :)

A zašto sam ih nazvala „Proljetni muffins“ ? Možda zato što nisam baš maštovita kada treba dati ime kolaču ili jelu koje sama iskombiniram tako da mi je i sada bilo poprilično teško složiti ime koje će uključiti i zob i rogač i naranču, a da to ne budu "Muffins sa zobenim brašnom, rogačem, narančom..... :) A proljeće samo što nije stiglo, lijepi dani nas prate u zadnje vrijeme, toplo je , pomalo se bude i mirisi, bude se i vesele boje, plac je prepun mladog povrća i salata, budi se i želja za promjenom zimske prehrane. Teža hrana postaje pomalo „out“ i sve češće na stolu želim nešto laganije i zdravije. Tako je i sa slasticama, teško da ću ih se ikada odreći, ali za promjenu napraviti i probati nešto drugačije svakako sam spremna. Tako sam promislila i smislila ove muffine, koji su mi se odlično uklopili u ovo proljetno vrijeme, pa onda neka i budu „proljetni muffins“ :)

Zobeno brašno po prvi put koristim, priznajem da je tema igrice bila „okidač“ da krenem prema polici sa zobenim brašnom i da ga konačno isprobam. Rogač jako volim i odmah sam promislila kako ću ga ovdje ukomponirati. Do sada sam ga uglavnom radila sa jabukama i grožđicama, ali znam da se jako lijepo slaže i sa narančama. Preostalo je još naći neke omjere za sve sastojke i priprema muffina je mogla krenuti. Umjesto muffina mogla je biti bilo koja druga forma, bez posebnog razloga i promišljanja muffini su mi prvi pali na pamet i odlučila sam pri njima i ostati. Uzela sam vesele košarice sa bubamarama da se i uz njih razveselimo proljeću, a možda donesu i neku srećicu :)

Za prvi put napravila sam 6 muffina, ali kako nemam kalup za 6 pekla sam ih u kalupu za 12 muffina tako što sam ispunila srednji dio kalupa.

Proljetni muffins
(za 6 komada)

- 100 g zobenog brašna

- 50 g mljevenog rogača

- 2 žličice praška za pecivo

- 80 g smeđeg šećera

- 1 vrećica vanilin šećera

- 1 jaje

- 100 g maslaca
- 100 ml mlakog mlijeka

- 6 + 2 žlice marmelade od naranče

- 2 žlice zobenih pahuljica

- Maslac otopiti i prohladiti

- Brašno, rogač i prašak za pecivo pomiješati

- Jaje, šećer i vanilin šećer mutiti mikserom nas najvećoj brzini dok ne postane pjenasto

- Pomalo dodavati pomiješano brašno, rogač i prašak za pecivo i umješati ih kuhačom

- Paralelno dodavati pomalo tekućeg maslaca i mlijeka i sve skupa mješati dok se ne dobije gusta glatka smjesa

- Po 1 žlicu smjese staviti u svaku kalup za muffine

- Na smjesu staviti 1 žlicu marmelade od naranče (koristila sam domaću marmeladu od gorke naranče koju sam napravila po ovom receptu, bez obzira što su gorke naranče ostavila sam isti omjer šećera, ali sam izbacila limun tako da taj okus domaće naranče dođe do izražaja)

- Preko marmelade staviti još po jednu žlicu smjese

(smjesa sa brzo zgusne i moguće je da je kod stavljanja druge žlice već malo tvrđa, ali moći će se normalno rasporediti)

- Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva, oko 20 minuta

- Zobene pahuljice lagano tostirati, u tavici, na srednjoj vatri , cijelo vrijeme ih mješati drvenom kuhačom

- Preostale 2 žlice marmelade od naranče lagano zagrijati da bude tekuća i njome premazati još vruće muffine i posuti ih tostiranim zobenim pahuljicama

Ohladiti i spremiti se za degustaciju ! :)

Dragi I.je bio prvi degustator, a ne, ne, nije ovo kolačić za njega, sve je u redu i sa proljećem i sa zobi i sa rogačem i sve je općenito u redu, ali njemu se ovi muffini jednostavno nisu svidjeli.

Sve ok, ja sam drugi degustator, o da, da, ovo je kolačić za mene, ne znam da li je zbog proljeća ili zbog zobi ili zbog rogača, ali sve je u redu i meni se sviđa !

Tijesto je mekano, nekako nestane u ustima, nije preslatko, a obzirom na rogač pomalo je i gorkasto. Marmelada od naranči se uklopila doslovno idealno, već razmišljam kako ću drugi put iskombinirati da stavim malo više marmelade :)

Nakon mene trećeg degustatora nisu dočekali :), dva dana za doručak, ponijela za užinu, i gotovi su. Obzirom da mi se marmelada od naranči tako dobro ovdje uklopila svaki put bi ih prerezala i dodala još barem žličicu marmelade.

Zdravi ili ne, voljeli ove sastojke ili ne , meni su ovi muffini baš dobro došli u ovoj "zobenoj" fazi :) ili za trenutke kada poželim neku slasticu a da je malo drugačija , pa eto malo i zdravija :)

Ovo je moja prva ulaznica koju šaljem Mireli za ovomjesečni krug blog igrice Ajme koliko nas je.

Znaš I. sve češće srećem ljude koji su onako proračunati, pomalo zlobni, gledaju te u oči a ne rade ti dobro, čini mi se da su svjesni toga ali nekako nemaju sa time problema, a meni stvaraju nelagodu, pomalo ih se i bojim, ne volim takve situacije niti ovakve ljude. Ove riječi u zadnje vrijeme sve češće izgovaram u razgovoru sa dragim I., sa mamom, sestrom, prijateljicom, i pitam se zašto je tako. Ne mogu reći da ne vidim i ne znam što se oko mene događa, ali da li se zbog ne baš optimistične situacije trebaju promijeniti i ljudi i da li bismo baš zato trebali biti bolji jedni prema drugima ? Ja mislim da bismo trebali biti bolji jedni prema drugima, ali ne misle uvijek svi isto i zato i sada dok pišem znam da ću sigurno još koji put izgovoriti onu rečenicu sa početka priče i da ću još puno puta vodeći se dobrim namjerama pružiti ruku, a onda je naglo povući i ponekad se manje, a ponekad više opeći i reći sama sebi „mogla sam znati“. I možda ću drugi put i znati, ali ću isto tako pružiti ruku i drugi i treći put.

Pružam tako ruku i pružim je prošlu subotu i na placu i to ravno prema koprivama :) Vidjela sam koprivu, onako mladu, lijepu, u vezici , na Dolcu kod tete Mare kod koje volim kupovati , razmjenile smo koju riječ, smijale smo se i bila sam sretna što sam naišla na prve ovogodišnje koprive. Pružim ruku, a kopriva me opeče , pa normalno „mogla sam znati“ :), naučila sam još kao dijete da se ne ide u koprive jer kopriva žari i kada opeče nije nimalo ugodno. Nisam baš odrasla uz koprive i susreti su nam bili izuzetno rijetki. Imali smo u vrtu tada puno zelenog povrća i samoniklog bilja koje smo ponekad jeli, možda nije bilo najukusnije, ali je zdravo i bilo je redovno u prehrani. Koprive nismo imali, nisu niti rasle u blizini i nismo ih jeli. Osim što tada nisam znala da kopriva može biti ukusna namirnica, nisam tada niti pisala blog, nisam tada znala puno niti o onima iz prve rečenice, nisam znala niti za sva odlična jela koja se sa koprivom mogu pripremiti. Danas znam puno više, danas pišem blog, danas se družim sa drugim blogericama i razmjenjujemo recepte između kojih se nalaze i oni sa i od koprive. Kada sam vidjela prvi takav recept gledala sam, gledala i rekla da koprivu svakako želim probati. Prošlo je od tada neko vrijeme i evo me tek danas sa prvom „koprivastom“ pitom :) Iako nisam mislila da će pita biti baš prva na listi recepata sa koprivom nekako se tako dogodilo i čitajući, listajući, na kraju sam iskombinirala neki svoj recept po kojemu sam pripremila ove mini pite.

Iako sam ja sada prvi put kupila i isprobala koprivu, često sam gledala na placu moja dragu prijateljicu S. kako je kupuje, kako je bira, pomalo se cjenka jer cijena joj je poprilična, prodavačice kažu da nije skupo jer je treba pobrati i koliko god koriste rukavice svaki put se ispeckaju, a ja hodam za S. i pitam što će napraviti od koprive. Napraviti ću juhu, kaže, ili ću je samo skuhati i dodati joj tvrdo kuhano jaje. I tako svaku subotu u sezoni koprive. A ja zamišljam one krasne tartove, savijače, rado bih koprivu tako nekako iskombinirala. Ali prvo bi je valjda trebala konačno kupiti :) Donesem koprivu u vrećici odmah je stavim u frižider, ne uklapa mi se u planove o pripremi istog dana, kada sam je sutra dan pogledala već je pokazivala znakove da neće još dugo. A tako dakle, znaš opeći i biti opasna, a zapravo si tako nježna i treba fino sa tobom, e koprivo, koprivo :) U redu, idemo je brzo potrošiti. Biti će to dvije mini pitice jer imam nove male pekače pa da ih isprobam :) , biti će tu kukuruznog brašna jer mi se ovakve pite jako slažu sa kukuruznim, omjer koprive i sira ide u korist koprive, želim je dobro osjetiti u okusu. I pitice su zamirisale :)

Mini kukuruzne pite sa koprivama

(za 2 okrugle pite promjera 14 cm)

- 100 g kukuruznog brašna

- 100 g pšeničnog brašna

- 50 g maslaca

- oko 1 dcl vode

- 1 dcl kiselog vrhnja

- 200 g očišćene koprive

- 150 g posnog svježeg sira

- 1 jaje

- 2 žlice maslinovog ulja

- Sol i papar

- Oba brašna pomiješati i dodati oko pola žličice soli.

- Maslac otopiti i malo prohladiti, odvojiti 2-3 žlice otopljenog maslaca

- U brašno dodati kiselo vrhnje, pomalo dodabati otopljeni maslac i zamijesiti tijesto

- Vodu dodavati koliko treba da se umijesi glatko tijesto.

- Tijesto ostaviti da stoji dok se pripremi nadjev, pokriti ga prozirnom folijom

- Očišćenu koprivu kratko blanžirati (u provreloj vodi oko 2 minute) , dobro je ocijediti i nasjeckati

- Sir i nasjeckanu koprivu sjediniti, dodati jaje , posoliti i popapriti po želji i sve dobro umješati.

- Tijesto podijeliti na 8 kuglica (biti će nježno i mekano, malo pobrašniti ruke kao i radnu površinu)

- Svaku kuglicu lagano razvaljati u krug dimenzija pekača

- Staviti "list" tijesta u pekač i premazati ga preostalim maslacem

- Staviti oko 2 žlice nadjeva i rasporediti ga po tijestu

- Zatim staviti drugi "list" tijesta, premazati maslacem i rasporediti nadjev

- Isto napraviti sa trećim "listom" tijesta

- Četvrti "list" tijesta samo premazati uljem

- Peći u pećnici zagrijanoj na 200 stupnjeva oko 30-40 minuta

Malo prohladiti i pite su spremne za degustaciju, a prije toga ih možemo još i fotkati :)

Meni se u pripremi baš svidjelo ovo slaganje tijesta i nadjeva i žao mi je što nisam tijesto što tanje razvaljala i slagala više slojeva tijesta i nadjeva, to bi sigurno bilo efektnije, a meni se nešto čini da bi bilo i ukusnije.

Ovako mi je malo smetalo deblje tijesto, a odgovaralo mi je jako što je na kraju dominirao okus same koprive. Sir, jaje , pa čak i kukuruzno brašno su u ovoj kombinaciji i omjerima ipak "sporedni igrači" , a kraljica kopriva je došla do svog punog izražaja.

Pite su kod mene i te kako prošle, dok se I.baš i nije počastio. Prvo mu nije baš bilo najsjajnije što bi trebao jesti koprivu iako zna da ovako obrađena ne peče :) , pa iako su mu se pite na pogled svidjele okusom se baš i nije oduševio, ali probao je,..... meni dosta :) Ipak, nakon zobenih muffina iz prošlog posta i sada pite od koprive sljedeći put ide nešto da se i I. počasti, zaslužio je nešto fino po njegovom guštu :)

A meni je i sada fino :) tako da ću pojesti još koji zalogaj meni dobre i drage pite i kopriva će se naći još koji put na stolu u ovom ili nekom drugom izdanju !

Ovo je torta čiji nas naziv na prvo čitanje neće impresionirati, ali je isto tako ovo torta koja je puno više od ovoga što je u nazivu. Zašto se ne zove nekako maštovitije, zašto nije istaknuto ono što je ova torta zapravo ? Vjerovatno zato što je ovo jedna od onih starinskih slastica koja se najviše pravila u vrijeme kada nije bilo previše mjesta mašti i maštovitosti, kada se živjelo teško, kuhalo od onoga što se imalo i kada su ovakve torte bile na stolu samo o blagdanima i sličnim proslavama. Po mome mišljenju ovo je i pomalo zanemarena torta, nećemo je baš puno naći na netu , možemo je naći u jednoj zagrebačkoj slastičarnici pod nazivom „dubrovačka torta od badema i oraha“ , a ako ćemo joj već mjenjati ime mogla bi se isto tako zvati i „dubrovačka torta sa limunom i narančom“ :) Ali nekako je najmanje važno kako se zove, važno je da je odlična i ako je samo jednom isprobamo shvatiti ćemo koliko griješimo što smo je pomalo zanemarili i zaželjeti ćemo je napraviti ponovno i ponovno.

Limun, naranča, bademi……., plodovi koji rastu u dubrovačkim vrtovima, dođete, uberete , jedete, naribate koricu, cijedite sok, sve tako mirisno, domaće, naranče nekada ljute/kisele i gorke, ali ne smeta, takve su tek posebne i meni jako drage. A tek kada zamirišu cvjetovi badema, mjendula kako će ih svatko u Dbk nazvati, pamtim dobro rascvjetale grane mjendula, krasne nježne cvjetove, a kasnije i plodove koje jako volim. Danas ih je manje, ali ih ipak još uvijek ima i naletim li u proljetnoj šetnji uz rascvjetalo stablo badema sigurno ću se oraspoložiti i nasmiješiti, pomalo se i vratiti u svoje dječje dane kada sam ih zapažala jer sam o njima učila u školi, dok je danas to sve skupa ipak nešto drugačije.

Limuni, naranče, bademi, i malo oraha koji bi se o blagdanima uvijek nekako našli …….., na stolu će se naći ova torta ! :)

Odlutala sam malo mislima na jug, u Dbk kojemu se uvijek rado vraćam, a odlutam često i ovih dana. Vrijeme je ovdje na dane prohladno, već sutra dan je poprilično toplo, sunčano pa opet, i onda idem tamo gdje je toplije, sunčanije, gdje miriše more, gdje mi mama , sestra i nećakinja javljaju kako već danima imaju pravo proljeće, skoro kao da je već i ljeto. Volim kada tako odlutam, zamišljam šetnju Gradom, druženje sa mojim curama koje me uvijek rado dočekaju, volim kada sve to podijelim i sa dragim I. koji mi se pridruži. Volim kada mogu uživati u pogledu na stabla limuna i naranči punih zrelih sočnih plodova, poneki limun ili naranču ću ubrati , pojesti ili sačuvati za kasnije. Zamišljam i mirisne marmelade od tih istih plodova, baš volim kada počmem guliti limun ili naranču , a cijela kuća zamiriše, rezuckam koricu, odstranjujem kožice, cijedim sok, dodajem šećer i kuham, ..…….mmmm…., ali ne, danas ne kuham moje omiljene marmelade, ups…… malo sam previše odlutala :)

Ipak, još se vraćam šetnji, ……, misli mi tako dolaze i do moje bake i do svih naših dragih baka i sjetim se uvijek istog pitanja i odgovora „kakve ste kolače pravili u tvoje vrijeme, od čega ?“ pitala bih je, „od onoga što smo imali“ odgovarala je. A imali su uglavnom jaja, šećer bi se nabavio, naranče i limuni ubrali, bademi ili mjenduli isto tako, dok bi se orasi nabavili i koristili isključivo za blagdanske slastice. Za tortu kao što je ova, napravljena upravo od ovih sastojaka. U originalu prelivena čokoladnom glazurom koja je isto tako nekada bila luksuz, ali kasnije postajala sve dostupnija, a sada je u mojoj izvedbi torte nestala :)

Eto, prošetala sam, omirisala, osjetila i ……… vratila se u svoj zagrebački stan, sa obje noge na zemlji :) , sjedim, gledam i pogled mi zastane na domaćim limunima i narančama u košarici na lođi, bademe i orahe uvijek imam u zalihama, a niti šećera ne nedostaje. I što čekam, vrijeme je za moju verziju ove dvobojne torte, torte ne baš maštovitog imena, ali one koja se pamti :)

Pripremajući sastojke za tortu odlučila sam se na malu izmjenu ili nazovimo je doradu, ipak je sada novije vrijeme kada tradicionalne slastice ostaju i dalje tradicionalne , ali im je dozvoljena i poneka mala izmjena. U mom slučaju izostavila sam čokoladnu glazuru i odlučila se na „meringue“ ili šaum od bjelanjaka i šećera , dodala sam i malo vanilin šećera, u ovu kombinaciju miris i okus vanile se odlično uklopio.

Tortu sam radila u malom okruglom kalupu promjera 18 cm i napravila sam je od pola mjere. Za „pravu“ tortu potrebni su svi sastojci "puta 2".

Dubrovačka dvobojna torta

Donji dio:

- 4 žumanjka
- 4 žlice šećera
- 1 vrećica vanilin šećera
- 150 g mljevenih oraha
- 1 naranča - korica i sok (domaća, neprskana) - u nedostatku naranče može se staviti i liker od naranče, može i rum ili vanilin šećer sa okusom ruma, ali originalno je ipak sa narančom i ovdje je najpoželjnija :)

Gornji dio:
- 4 bjelanjka
- 8 žlica šećera
- 150 g mljevenih badema
- 1 limun - korica i sok (domaći, neprskani) - u nedostatku limuna može se staviti vanilin šećer sa okusom limuna

Meringue (ili po želji prema originalu glazura od čokolade)
- 1 bjelanjak

-2 žlice šećera

Dekoracija
- Naribana čokolada, sjeckani bademi i orasi

- Žumanjke mutiti sa šećerom i vanilin šećerom mikserom na najvećoj brzini dok ne budu pjenasta
- Dodati mljevene orahe, sok i koricu naranče i sve sjediniti
- Bjelanjke sa šećerom umutiti mikserom na najvećoj brzini u čvrsti snijeg
- Dodati mljevene bademe , sok i koricu limuna i sve sjediniti – smjesa će sada postati mekša i više tekuća
- Kalup za pečenje namastiti maslacem i posuti brašnom ili krušnim mrvicama.
- Izliti prvu smjesu sa žumanjcima i na nju odmah drugu smjesu sa bjelancima

Moguće je da se smjesa sa bjelanjcima neće u potpunosti ravnomjerno zadržati na donjoj smjesi i zbog toga se ne treba brinuti, savršenstvo u izgledu kod ovakvih slastica nije prioritet :) Kao što će se kasnije vidjeti moja je ispala baš takva nesavršena i to mi nekako nije niti smetalo.

- Pećnicu zagrijati na 150 stupnjeva i peći, zapravo više isušivati , tortu oko 40 minuta
- Zatim umutiti meringue/šaum , bjelanjak mikserom na najvećoj brzini uz dodavanje šećera iz dva-tri puta.
- Tortu izvaditi iz pećnice, maknuti „obruč“ i gornji dio od bjelanjaka prekriti šaumom u tanjem sloju, malo ga oblikovati i vratiti u pećnicu na sljedećih 15-tak minuta isušivanja , odnosno dok šaum lagano ne počme tamniti.

Tortu izvaditi, hladiti i za početak uživati u mirisu.
Zatim je dodatno dekorirati po želji , ja sam po vrhu dodala naribanu čokoladu i sjeckane bademe i orahe.

Kada se sada osvrnem na pripremu torte, dulje sam recept pisala nego što je bilo potrebno za samu pripremu :) Takve su naše dobre, stare poslastice ili tako je to kada imate mikser :) Nekada se sve mutilo ručno sa pjenjačama tako da je trebalo malo više vremena i truda za ono što sada puno brže i lakše pripremimo.

Još čekamo degustaciju, prvi komad je spreman, već sam jako nestrpljiva, predobro miriše…….

……..a predobrog je i okusa, uh što mi se svidjela. Kompaktno donje tijesto, a istovremeno lagano i prozračno, orasi su upili sok od naranče, jaja se skoro niti ne osjećaju. Gornji dio sa bjelanjcima je slatko-kiseo , okus limuna i badema se najviše osjeti. Meringue je na kraju dodao još malo slatkosti, ……., ajme baš je dobro ! :)

Najbolje bi bilo tortu ostaviti barem jedan dan prije konzumacije i dobro je rashladiti. Ali ja to ne mogu :) iako znam da će tek tada svi okusi doći do punog izražaja, uspjeli smo ostaviti komadić pa sam se imala priliku u to i uvjeriti, definitivno je bolja sutra dan. Vjerovatno je ista situacija i preksutra, ali to ću znati tek kada je ponovno napravim i uspijem sačuvati, a sigurno ću je još praviti, Uskrs nam dolazi i to će biti prava prilika za novo uživanje u ovim okusima.

Isto tako je sigurno i da je ova torta svojim imenom manje poznata, ali i da se kolači i torte na ovaj način peku i danas kao što su se pekli i prije samo se možda nekako drugačije zovu i imaju svoje varijacije od kraja do kraja, od godine do godine. Ne mislimo li na njihovu tradiciju i prošlost reći ćemo „to ti je ona super torta bez brašna“, nekada je to bila jedina torta koja se mogla napraviti, u svakom slučaju ne smije ostati zaboravljena, pod bilo kojim nazivom, a meni će uvijek biti najdraži onaj prvi kojega sam upoznala i naučila „dubrovačka dvobojna torta“, i možda ću sljedeći put poželjeti i original, prelivenu čokoladnom glazurom :)

Draga Vera sa bloga Astal kuhinja moje ravnice pokrenula je ovu blog igricu u koju smo se rado uključili. Svakodnevno na blogovima izlaze postovi sa omiljenim slasticama ili desertima koji su mi jako zanimljivi i koje čitam i gledam i mislim kako bi bilo super da se sve te fine slastice nađu negdje meni blizu :) Volim, baš volim slatko :)

Mene su za igricu nominirale drage Ingrid sa bloga Prekratak dan, Sanja sa bloga Ultimativni sastojak, Nataša sa bloga Kolači.biz, Jovanka sa bloga Kutlačom po kazanu , draga Cook and Play, hvala vam !

Kojih 5 slastica sa moga bloga mi je najdraže ? Naizgled lako pitanje pokazalo se nimalo lakim. Prvo, kada sam krenula nabrajati Reform torta, Američka pita od limuna, Semifredo,Pita sa ananasom i mangom,Pita sa jabukama ........, zaključila sam da to zapravo nisu moji recepti što znači da ne ulaze u igru, a kada sam krenula po mojim receptima shvatila sam da će u svakom slučaju biti teško izabrati baš pet najdražih i još ih na neki način poredati od 1 do 5. Ali izbor je napravljen, a ovo od 1 do 5 moglo je možda biti i od 5 do 1 ili poštenije rečeno od 5 do 2, jer u svakoj kombinaciji na broju 1 je za mene uvijek jedan i jedini - Kolač od rogača.

1. Kolač od rogača

Jedan od mojih prvih objavljenih recepata, sa lošim slikama koje nikada nisam zamjenila boljima, ali doći će i to na red. Iako ga volim i volim i opet volim nisam ga već dulje vrijeme pravila kako zbog želje da isprobam i neke druge slastice tako i zato da se ne dovodim stalno u napast, jer pojesti samo komadić ovog kolača za mene je nemoguće. Ovo je jedan od onih maminih kolača koji sam zavoljela odmah i kojim me mama često dočekivala , nije ga niti ona već neko vrijeme napravila, a baš bi mogla :):)

2. Dubrovačka dvobojna torta

Torta iz zadnjeg objavljenog posta, ona koja je mirisna, koja je meni preukusna, torta moga grada i njegove tradicije, zapravo ja sam se pomalo i vezala za ovu tortu :), da nije kolača od rogača bila bi na prvom mjestu :)

3. Torta kraljice od Sabe

Ovo je jedna od onih torti koje su po mom ukusu, sa minimum brašna, a maksimum ostalih sastojaka, u ovom slučaju badema i čokolade, torta u kojoj sam uživala na svoj rođendan i u kojoj su uživali i moji prijatelji kada je jedan od njih rekao "ovo je kao iz najboljeg bečkog cukeraja" :) , smijali smo se , a njegova supruga mi je nekoliko mjeseci nakon toga rekla "ne pitaj koliko puta sam mu je već napravila" :) Vjerujem da je bilo puno puta, i mene je ova torta osvojila

4. Pinca / Pinica / Uskršnja pogača

Iako se Pinica tradicionalno pravi za Uskrs ja je ponekad napravim i tijekom godine, volim je, volim kako miriše isto kao i to slatko mekano tijesto kada je svježa, a volim je i nakon nekoliko dana kada je već pomalo prosušena pa uz šalicu kave svakim zalogajem osjetim još uvijek njezin miris i arome u okusu. Za svaki Uskrs je napravim po nekom od recepata koje imam ili koje nađem, uglavnom su to varijacije na temu, a ova je po prošlogodišnjem receptu.

5. Marmelada od crvenog grejpa, limuna i naranče

Marmelada je slastica :) Znam da nije u ciljanoj skupini i da je nećemo svi staviti u kategoriju slastice, ali sjetite se onih trenutaka kada nema ništa slatko u kući pa otvorimo teglicu marmelade i eto slatkoga :) Stoga, moja omiljena je ova od citrusa, jednom isprobama i xy puta već ponovljena, sa domaćim grejpom, limunima i narančama stavljam je u sami vrh, a tek sa croissantom u kombinaciji.......e to sada više ne znam da li je obožavam zbog croissanta ili zbog same marmelade :):)

I........, pa tek sam krenula, a već ih je 5 :) Ok, sada se zaustavljam, i na igricu pozivam:

- Katarinu - Laka kuharica

- Maju - Provereni recepti Cooks and Bakes

- Oliveru - Ja u kuhinji

- Dajana - Baker´s corner .......somewhere in my kitchen

- Petru - Thursdaycooking

"Vidi malih kumquatića na placu !" uzviknula sam sama sebi prije par tjedana kada sam se popela stepenicama na Dolac, krenula prema pultovima gdje uvijek kupujem povrće i citruse i skoro kod svakog prodavača ugledala kumquate. Ranijih godina ih „moji“ prodavači nisu imali i kumquat je bila voćkica iz samoposluge, odjel egzotičnog voća i cijena sukladna tome koja me uglavnom odbijala. Nisu niti sada jeftini, ali kada pogledam koliko toga mogu napraviti od manje količine kumquata cijena zapravo prestaje biti problem.

Pitanje što napraviti od kumquata prestalo je biti pitanje kada sam kod naših dragih Foozdarijavidjela marmeladu od kumquata koju su ukomponirali u roladu, kako lijepo izgleda sama marmelada, kako lijepo izgleda sve skupa, divila sam joj se gledajući njihove slike, a okus sam ipak morala sama isprobati. Ali, ja kao ja ne bih bila mirna da nisam u tu istu marmeladu stavila "još nešto" :) pa sam krenula kombinirati od začina preko nekog drugog voća osim limuna i naranče koji prirodno idu sa kumquatom, i ……završila sam na čajevima i odlučila da će to biti zeleni čaj. Marmelada od kumquata sa zelenim čajem uz zeleni čaj :)

Od svih prodavača na placu kod kojih inače kupujem kumquat sam odlučila kupiti baš kod onoga koji uglavnom šuti, ne nudi glasno svoju robu, nema one uobičajene komunikacije sa kupcima, i kako sam stala kraj pulta i rekla da želim pola kilograma kumquata tako se tu našla jedna gospođa koja je odmah krenula sa pitanjima „što je ovo, odakle je, kako se to jede, što da napravim ako kupim,……….? „ Prodavač šuti, ne progovara niti riječ pa se gospođa obrati meni i ne popušta dok ne dobije odgovore na svoja pitanja. Koliko sam znala toliko sam joj rekla, uzela sam svoju vrećicu i krenula dalje, od pulta do pulta, a na svakom barem mala kašetica kumquata. Gospođi sam rekla da je kumquat citrus porijeklom iz Kine, jedini citrus koji se jede zajedno sa korom, ima poveće koštice u tako malom plodu, gorkasto-kiselo-sladak što se meni jako sviđa.
Kumquat se kod nas počeo uzgajati uglavnom kao ukrasna biljka, ali ona koja zna lijepo narasti i dobro roditi i tu su mali , narančasti plodovi, lijepe intenzivne boje. Kumquat je pun vitamina A i C, kalcija i željeza, a osim što ga možemo jesti sirovog možemo ga smjestiti u lijepe biskvitne kolače, ali i u fine marmeladice :)

U marmeladicu sam smjestila i ja moje kumquate, ne one prve koje sam kupila jer smo njih pojeli svježe, pa sam ih kupila još jednom, i još jednom, dragi I. me već počeo pitati do kada ih mislim kupovati "onako" :) Što se marmelade tiče odmah sam slutila da će to biti jedna od boljih marmelada koju sam napravila, ali ipak sam se odlučila napraviti prvo jednu malu mjeru za probu, a onda ću je kasnije napraviti ponovno. I hoću ! Jer nakon što smo probali ovu prvu ne postoji niti jedna druga opcija nego napraviti je ponovno :)

Marmelada od kumquata sa zelenim čajem

- 400 g kumquata

- 1 limun

- 2 manje naranče

- 250g šećera

- 30 g vanilin šećera

- 300 ml zelenog čaja

- Kumquate oprati i narezati na tanje šnitice, odstranjivati koštice i sačuvati ih

- Limun iscijediti u sok i sačuvati koštice

- Naranče oguliti, odstraniti bijele kožice i meso naranče narezati na komadiće, zadržati i sok koji će ostati, sačuvati koštice

- U posudu za kuhanje staviti narezane kumquate , sok od limuna, meso i sok od naranče.

- Dodati šećer i vanilin šećer i sve dobro umiješati

- Koštice kumquata, limuna i naranči zamotati u komadić čiste gaze (kao mali zavežljaj) i dodati u posudu. Sve skupa ostaviti na hladnome minimum 2-3 sata , a može i cijelu noć (ja sam ostavila preko noći u frižideru)

- Nakon što je odstajalo, staviti kuhati na laganoj do srednjoj vatri, sve dobro promiješati, i dalje ostaviti gazu sa košticama u smjesi

- Skuhati zeleni čaj i dodati ga u smjesu kumquata i nadalje kuhati uz mješanje dok se ne počme zgušnjavati. Trebati će oko 30-45 minuta

(Koštice koje smo sačuvali imaju ulogu pektina i pridonose boljem i bržem zgušnjavanju)

- Kada je gustoća marmelade željena izvaditi gazu sa košticama , marmeladu razliti u čiste i zagrijane staklenke, dobro ih zatvoriti , okrenuti na poklopac i ostaviti tako 10-tak minuta. Zatim ih vratiti na pravu stranu i ostaviti da se ohlade. (dobila sam cca 500 ml marmelade)

I tada je vrijeme za degustaciju , uvijek najuzbudljiviji trenutak nakon što iz lonca izađe neka nova marmelada :) Za ovu sam znala da će ići na komadiću prepečenca i uz zeleni čaj. Tako sam je i servirala.

Okus ? Savršen ! :) Jako mi se svidjela ova marmelada, a prvi degustator, dragi I. je samo rekao "čuj, ova je fantastična ! " Eto sada je jasno zašto ne postoji druga opcija od one da marmeladu moram ponovno napraviti, i to u malo većoj količini. Ah taj divan doručak kada se može lijepo polako uživati u svakom zalogaju, a između zalogaja prelistati dragu knjigu recepata i dogovoriti kavicu sa prijateljicama , živio vikend i živjela ova marmelada :)

Osim što se marmelada savršeno uklopila u doručak, isti dan navečer je doživjela novu kombinaciju koja nam se isto tako svidjela. Sladoled od vanilije , mmmmm, fini, domaći, omiljeni (biti će i recept), napravim ga i kažem "hajde da stavimo žličicu kumquat marmelade na sladoled, čini mi se da bi moglo biti dobro". Da dobro, to kao da joj je prirodna kombinacija, sliku ovaj put nije doživjela pa još ostajemo pri doručku :)

I nakon što sam složila sve slike zaključim kako nemam onu koju sam htjela, onako neku da se vide oblici i korice kumquata koji su mi na neki način zaštitni znak ove marmelade. Pozovem u pomoć I., a on pogleda teglicu, marmeladu i kaže da neće ići takva slika. Mogao je on reći što želi, ali ja sam znala i što ja želim pa u teglici ili bez nje I.se potrudio i napravio sliku na kojoj se vide korice i oblici kumquata :)

Ovo što vidite nije mikroskopski prikaz sadržaja marmelade od kumquata, nije niti rad studenata molekularne gastronomije, to je samo jedna žličica marmelade od kumquata na staklenom tanjuriću i na danjem svjetlu, sa oblicima i koricama kumquata :)

Nakon izbora pet omiljenih slastica vrijeme je za izbor pet omiljenih peciva. Za ovaj krug igrice nominirala me draga Snježa sa bloga Vrtaljica.

Volim peciva, neka od njih doslovno obožavam, ali ih malo sama pravim, ne zato što ih ne bi pojela kada ih napravim već zato što bi ih previše pojela, stoga je bolje gledati ih malo iz daljega i u njima uživati dozirano :) Uz to, mora se iskreno priznati da nisam baš niti neki majstor za napraviti dobro i lijepo pecivo, dobar recept ću još i imati, ali kako to kod mene ispadne, ......, ajme :) Stoga na mome blogu i nema baš veliki broj recepata za kruh i peciva, ali opet dovoljno ih je da napravim izbor meni pet najdražih.

Prvo mjesto bez konkurencije zauzima Kruh kao Bakin, zato što je odličan i zato što je "kao Bakin". Baš je pravi kruh, mirisan je , ukusan, krckava korica i mekana sredina, sve ono što od kruha želimo !

Na drugo mjesto se smjestio Domaći kruh sa sjemenkama, orahom i pistaciama. Ovaj kruh volim jer je onako "seljački" težak, pun okusa sjemenki, oraha, pistacia, uz pšenično dodala sam mu i kukuruzno brašno i zapravo ga se može samoga jesti, uživati u punom okusu, i najesti se :)

Treća stiže Focaccia od rikole i aronije. Proljetna ljepotica :), focaccia inače voljena, a u ovoj kombinaciji posebno zanimljiva. Nastala je tako što sam isprobavala aroniju koja joj je dala poseban okus i u tijesto pustila svoju intenzivnu boju, a nema te focaccie koja se ne slaže sa rikolom pa se tako i ovdje jako lijepo slažu.

Na četvrtom mjestu slatki Kruh sa višnjama, i medom, ........., ma prava poslastica. Isprobavala sam višnje i dobila sam ovaj kruh, koji mi se baš svidio i koji mi je uvijek iznova poseban. Ne pravim ga baš često niti ga pojedem puno, ali i u malim zalogajima se jednako dobro uživa ! :)

I na petom mjestu, a mogla je biti i na bilo kojem drugom , uvijek omiljena Pinca , nije slastica, nije pecivo, a sve je :), tradicionalni Uskršnji slatki kruh koji mogu uvijek pojesti. U postu sa slasticama stavila sam onu lanjsku, a sada stavljam onu iz godine ranije, svaka mi je jednako draga i zaslužuje da se nađe u pet omiljenih.

Sigurno svi imamo svoja omiljena peciva i kruh, slatke i slane, i tko god se još želi pridružiti igrici neka preuzme ovo srce koje nam je poklonika draga Vera sa bloga Astal kuhinja moje ravnice i time pokrenula igricu.

Pinicu ili Uskršnju pogaču pravim za svaki Uskrs, ona mora biti na stolu i tradicija je ovog blagdana. Kako sam je jednom napravila tako je u obitelji ostalo ono "B.će napraviti pinice" :) Puno je recepata za pinice i na prvi pogled je svaki isti , ali zapravo su svi različiti, mislim da još nisam naišla na dva ista recepta za pinicu. Netko će staviti više ili manje jaja, vrsta masnoće može kod svakoga biti drugačija, arome i dodaci kao što su korice limuna i naranče ili grožđice mogu varirati od vrste i količine onoga što ćemo dodati. Moje dosadašnje pinice se temelje na provjerenim receptima uz dodavanje i oduzimanje sastojaka kako bih dobila pinice "po mome" :) no uvijek pazim i volim ispoštovati ono tradicionalno.

I za ovaj Uskrs pripremam tradicionalnu pinicu , nekoliko sam ih već ispekla, jednu smo već i pojeli :)

Temeljni recept je onaj najednostavniji, brašno, šećer, jaja........, dalje je bilo dodaj-oduzmi, a kada je tijesto zamirisalo bilo je tako lijepo, zatim sam uživala u mirisima iz pećnice, a kada smo I.i ja probali prvu pinicu bila sam baš sretna što će se u Uskršnjoj košarici naći baš ovakve pinice, što će biti na blagdanskoj trpezi i što ću njima razveseliti moje drage cure u Dbk, obitelj, prijatelje i drage mi ljude.

Uskršnja pinica

- 1 kg + 200-300 g brašna

- 60 g (kocka i pol) svježeg kvasca

- 6 cijelih jaja

- 2 žumanjka

- 250 g maslaca

- 300 g šećera

- 30 g vanilin šećera

- prstohvat soli

- 200 ml mlakog mlijeka

- 100 ml kiselog vrhnja

- 1 limun - korica

- 1 naranča - korica

- 2 žlice likera od ruže (može se zamijeniti rakijom)

- 1 žličica arome kruškovca

- 1 žličica arome ruže

- 100 ml ruma

- 100 g grožđica

Za premazivanje:

- 2 žumanjka

- 2 žlice mlijeka

- 20-tak kockica šećera

- Od brašna i šećera odvojiti po jednu žlicu, od mlijeka odvojiti 2-3 žlice i dodati mu po žlicu brašna i šećera, namrviti kvasac, sve promiješati da ne bude grudica i ostaviti na toplome da se kvasac digne

- Grožđice namočiti u rumu, po potrebi dodati vruće vode da ih tekućina skroz prekrije

- U posudu staviti jaja i žumanjke, dodati prstohvat soli, vrhnje, koricu limuna i naranče, liker, arome i grožđice i sve dobro kuhačom ili žlicom umiješati

- Maslac, šećer i vanilin šećer miksati mikserom na najvećoj brzini da bude pjenasto i pomalo dodavati smjesu sa jajima i dalje miksati na manjoj brzini.

- Dodati 1 kg brašna i umiješati ga mikserom na najmanjoj brzini

- Na kraju dodati kvasac i dalje miješati mikserom na najmanjoj brzini dok se ne umiješa, a zatim sve prebaciti na dasku i dalje ručno mijesiti. Sa preostalih 200-300 grama brašna pobrašniti dasku i ruke i pomalo ih dodavati dok se ne dobije mekano, glatko tijesto. (ja sam potrošila oko 250 g) Mijesiti najmanje 15-tak minuta.

- Tijesto staviti u prikladnu posudu, pokriti prozirnom folijom i ostaviti na toplom da se diže oko 2 sata

- Zatim ga premijesiti i formirati pinice (ja sam se odlučila za manje pinice, izvagala sam tijesto za svaku, 220g/9 kom)

- Formirane pinice prekriti prozirnom folijom i ostaviti još oko 1 sat da se ponovno dignu

- Kada su pinice ponovno "narasle" zarezati ih na vrhu na tri strane, iz sredine tri kraka duboko zarezana

- Žumanjke i mlijeko pomiješati i time premazati pinice, paziti da se ne premaže zarezani dio

- Kockice šećera grubo usitniti da ostanu komadići i posuti ih po pinicama, posuti i sitniji šećer koji ostane od usitnjavanja kockica (ja sam kockice stavila u čistu krpu i preko krpe ih usitnila batićem za meso)

- Pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva.

- Pinice složiti na pleh (na 1 pleh 4 kom), oko svake napraviti papirnati obruč da zadrže oblik jer će se pečenjem još dignuti (ja sam ga napravila od papira za pečenje) i peći ih 20 minuta

Kada su gotove ohladiti ih i spremne su za degustaciju.

Isto tako mogu se zamrznuti, po odmrzavanju dovoljno je 1 sat da budu opet kao svježe.

Mekane, mirisne, ukusne, one koje izazivaju neku toplinu kada ih pogledam, stavim u košaricu i kada se nađu na blagdanskom stolu. Iako mogu reći da me ovaj recept u potpunosti zadovoljio i da ne bih imala ništa protiv da svake godine napravim baš ovakvu pinicu već sada znam da ću sljedeću godinu ponovno razmišljati "koliko jaja, korice, arome......." i biti će to opet ista , a neka drugačija pinica :)

Blagdan je Uskrsa i zadnje pripreme su u tijeku, osim što se veselim odlasku u Dbk i curama koje ću vidjeti i zagrliti, kao i svemu onome što za Uskrs pripremamo. Volim ovaj blagdan, dolazi sa buđenjem proljeća , dolazi sa lijepim, veselim bojama, osim u prirodi naći će se i na našim stolovima. Šareno obojana jaja, rotkvice, šunkice, luk, a zatim i Uskršnje slastice. Na samo blagdansko jutro od svega pomalo ćemo staviti u košarice i blagosloviti, a zatim se okupiti oko blagdanskog stola.

Iz moje kuhinje do sada su izašle pinice, keksići i brioši, slastice koje se svaku godinu moraju naći na stolu, pinice i keksići su tradicija koja se ne prekida, a brioši su im se pridružili nešto kasnije. Nisam propustila niti obojati barem nekoliko jaja , a za ostale će se pobrinuti najdraža nećakinja K.

Pinice su sada već tradicionalno moj zadatak, ali i moje veselje, baš ih volim pripremati, a osim dragog I., cura i mene i cijela šira obitelj i prijatelji u njima uživaju, njima ih darujem i počastim. Ovogodišnje sam predstavila u ovom postu gdje je i recept.

Brioši, možda i nisu formirani kao pravi brioši, ali takvo im je tijesto i dodatno zahvalno jer se može formirati kako god želite, i prošle godine sam napravila neku izvedenicu brioša od ovoga tijesta, u ovom su postu, i ove godine napravila sam isto. Ove male slatke košarice se obično pojedu prve, tako je mekano, mirisno, pa opet moram reći mekano, i ukusno. Provjereni recept koji se jednom isproba i ne pušta našla sam kod drage Monike na njezinom starom blogu Sweet Sensation, danas BakeNoir.com. Znam da ću i dalje ostati vjerna ovom receptu.

Keksići su Danski keksići drage Lane sa bloga La cuisine creative, recept koji ne propuštam i recept po kojemu sam dragom I. i curama u Dbk do sada nebrojeno puta napravila ove keksiće. I dok su za Novu Godinu doživjeli blagdansko novogodišnje izdanje koje je u ovom postu, sada su ponovno u blagdanskom izdanju, ovom uskršnjem. U osnovni recept dodala sam koricu limuna i naranče i prigodno ih ukrasila, premazala bjelanjcem, posula sa malo šećera , na neke stavila šećernu glazuru, a na neke punč glazuru, dodala pokoju šarenu kuglicu ili cvjetić i tu su veseli keksići, ukras svakog stola, ali i veselje svakim zalogajem.

Svima vam želim Sretan Uskrs !
Sretne i vesele blagdane, puno šarenih jaja , fini zalogaj i dobru kapljicu, u dragom i dobrom društvu provedite lijepe trenutke !

U ovomjesečnom krugu blog-igrice Ajme koliko nas je koju je pokrenula monsoon, draga Ingrid sa bloga Prekratak dan za temu nam je zadala : samoniklo jestivo bilje !

Odlična tema u pravo vrijeme, samoniklog jestivog bilja sada je najviše i ovo je pravo vrijeme za maksimalno ga iskoristiti. Krenemo li od mnogima dragih šparoga, preko koprive, žućenice, mišance, ......., sve su to vrijedne i zdrave biljke, namirnice koje su često zanemarene u svakodnevnoj prehrani. Odrasla sam uz kuke, šparoge i žućenicu i sjećam se da kao dijete kuke i šparoge uopće nisam doživljavala dok žućenicu nisam nikako voljela, to je bilo gorko, nešto što su mama i baka ubrale i skuhale, dodale joj maslinovo ulje i tvrdo kuhano jaje da bi uopće bila jestiva. Uh, koja greška, danas naravno ne mislim tako i sretna sam kada otiđem u Dbk i kada mama nabavi žućenicu i zajedno je pojedemo. Ali danas kod mene nema žućenice, nema ni kuka i šparoga, ima malo koprive, ima i divljeg maslačka i cikorije, kostriča, divlje blitve, divljeg luka, koromača......, to je mišanca !

Prije par dana vratila sam se iz Dbk-a, Uskrs sa mojim curama, Uskrs u Gradu. Bilo je lijepo iako je uglavnom bilo kišovito. Ipak, ulovila sam vrijeme za šetnju, kavicu sa prijateljicama, draga nećakinja K.je imala uskršnji koncert sa orkestrom koji smo odgledali na Stradunu po kiši i bez obzira na to bilo je lijepo, ispričala sam se sa mamom i sestrom, uživala u maminom vrtu i novim biljkama koje su se primile i počele rasti pa i davati prve cvjetove. U šetnjama između kiše zavirila bih i u druge vrtove pored kojih sam prolazila, privlačili su me mirisi, intenzivni mirisi koje bih osjetila svakim izlaskom iz stana. Procvjetali su limuni i naranče, slika koju rijetko imam priliku vidjeti, posebno zanimljiva jer na stablima ima još starih plodova i dok sa jedne grane vise naranče ili limuni druga grana je prekrivena bijelim cvjetićima spremnima za nove plodove (slike su mi na žalost ostale u Dbk pa ih sada ne mogu pokazati).

Mirišu cvjetovi, mirišu biljke, a ja sam virkala preko zidića i pogledom tražila samoniklo bilje, ali jedino gdje sam ga ugledala bilo je na placu :), nema ga baš po gradu, a vremena za obilazak okolice nisam imala. Mama je opet kupila žućenicu i pojele smo je lagano skuhanu sa maslinovim uljem i tvrdo kuhanim jajem, onako kako su je i ona i baka nekada jele. Hoće li i naša draga K.jednom htjeti sa svojom mamom pojesti tanjur žućenice ?

U Zg-u subota i vrijeme za plac, već znam što i gdje ću naći i krenem prema dalmatinskom dijelu placa , a na pultovima, očekivano, nađem mišancu, stanem i pitam ljubaznu gospođu što je sve donijela u mišanci , a ona nabroji sve redom od divljeg maslačka, kostriča, cikorije......., zamolim je da mi kaže ako ima nešto što nije samoniklo, kaže da garantira da je sve divlje i samoniklo , ok to znači da je sukladno temi igrice :) , kupila sam mišancu i odlučila je smjestiti u jedan fini namaz.

Priznajem da mi namaz nije bio prva pomisao, kada sam razmišljala što pripremiti krenula sam od kruha, kiflića, možda juha, može i neka savijača, onda sam dragom I.spomenula da bih mogla napraviti sladoled od ovog bilja na što me samo značajno pogledao :), i na kraju odlučila sam se napraviti namaz. U Dbk-u sam kupila knjigu recepata za namaze, odlični su recepti, zapravo ideje, i ilustracije koje plijene pažnju, ali nešto što bi pomoglo iskombinirati ovo bilje baš i nisam našla tako da sam na kraju dodavala ono što sam mislila da će se dobro slagati i dobila zanimljiv i ukusan namaz

Namaz od mišance

- 300 g mišance

- 2 mlada luka

- 1/2 glavice ljubičastog luka (kapule)

- 1 žlica ulja

- 50 g dimljene vratine ili pancete

- 150 g svježeg sira

- 2 žlice kiselog vrhnja

- 4 žlice maslinovog ulja

- sol i papar

- 1 žlica parmezana

- Mišancu oprati (najbolje staviti u vodu i ostaviti 10-tak minuta i zatim je isprati), odstraniti deblje djelove stabljika, staviti u posudu za kuhanje, preliti vodom, kuhati da uzavri i zatim još 10-tak minuta da omekša

- Mladi luk i luk narezati, u tavi zagrijati 1 žlicu ulja i lagano ga popržiti

- Dimljenu vratinu (moj izbor ovaj put) ili pancetu narezati na komadiće i dodati luku i lagano , 2-3 minute, popržiti. Ostaviti da se prohladi

- Skuhanu mišancu dobro ocijediti od vode i grubo usitniti

- U posudu u kojoj se može koristiti štapni mikser ili u blender staviti skuhanu mišancu, luk i vratinu ili pancetu, svježi sir, vrhnje i maslinovo ulje. Sve dobro usitniti (ja sam usitnjavala štapnim mikserom) do konzistencije namaza

- Na kraju posoliti i popapriti po ukusu

- Servirati, posuti parmezanom , pripremiti malo toasta

Namaz je ispunio moja očekivanja, a i dragi I.je rekao da mu je dobar i zanimljiv, definitivno drugačije od onoga što smo do sada jeli. Mišanca je pomalo gorka i to se osjeti u okusu, sir i vrhnje pomalo ublaže gorčinu i oporost mišance, a luk i vratina podignu i daju punoću okusu . U svakom slučaju namaz koji djeluje zdravo i zdrav je, i namaz koji neću zaboraviti. Na komadiću prepečenca jako fini zalogajčić :)

I dok se častimo ovim namazom kojega šaljem dragoj Ingrid kao moju prvu ulaznicu u ovomjesečni krug Ajme koliko nas je , tu su još četiri ulaznice koje isto tako prilažem :

Kuke i šparoge u slanim torticama i rižotu:
- Tortice sa svježim sirom i šparogama
- Rižot sa kukama i šparogama

Kopriva u kukuruznim pitama
- Mini kukuruzne pite sa koprivom

Bazga u džemu od aronije
- Džem od aronije sa bazgom

Da je sve kako treba biti ovih dana bismo uživali u lijepim, sunčanim i toplim danima, oblačili majice kratkih rukava, sjedali na suncu sa obaveznim sunčanim naočalama i osvježavali se omiljenim sladoledom. Ali nije sve kako treba biti i lijepi , sunčani i topli dani su samo želja, prohladno je i kiša ne prestaje padati i umjesto majice kratkih rukava hodam u čizmama i laganom kaputiću, a umjesto sunčanih naočala u ruci mi je kišobran, ali.......sve to nije razlog da se ne počastimo i osvježimo omiljenim sladoledom :) Dragi I. i ja upravo to radimo i tijekom cijele godine dobar sladoled je dobro došao, danas je to mliječni sladoled sa marcipanom i kandiranim kumquatom.

Kumquat sam konačno počela nalaziti u redovnoj i pristupačnoj ponudi na tržnici i nakon što sam ga se nauživala svježeg smjestila sam ga i u marmeladu sa zelenim čajem iz ovog posta, marmeladu koju sam napravila tada i još nekoliko puta od tada , dio odnijela i curama u Dbk, a ostatak je redovno na stolu vikendom kada se uživa u polaganom doručku, prepečencu, marmeladi , kavici. U sladoledu ipak ne uživamo za doručak već on dolazi nešto kasnije kroz dan i dio kumquatića sam izdvojila za iskombinirati ih u sladoled.

Neki dan sam komentirala kako sam se poprilično razmazila po pitanju sladoleda, što ga češće doma sama pravim to su mi oni koje vani pojedem lošiji. Ne znam da li sam dovoljno objektivna kada tako ocijenim, ali zadnji put sam u Dbk uzela kuglicu sladoleda u omiljenoj mi slastičarnici gdje uvijek idem ciljano na sladoled i pomalo sam se razočarala, bio mi je nekako , ne znam, mastan, plastičan, presladak......, to nije bilo to i gotovo. U redu, ovo ne znači da više neću jesti sladoled i vani, još ih puno ima za isprobati i to me veseli, a dragi I.i ja isto tako nećemo odustati od rituala večernje šetnje gradom petkom na kraju radnog tjedna kada je obavezna "stanica" kuglica sladoleda, ona koju želim jednom i sama napraviti , moram još malo proučiti kombinaciju i tada ću je predstaviti. Taj sladoled je pun čokolade, taman i jak, dok je ovaj današnji potpuna suprotnost, bijeli, nježni, mliječni, sa voćem, sa dragim mi kumquatom :)

Recept za sladoled našla sam u knjizi koju imam već neko vrijeme, rado i često je prelistam i koliko god se svako toliko odlučim isprobati neki od sladoleda mislim da ću je još dugo tako listati, listati i isprobavati razne sladolede i sladoledne torte i kolače. Izbor recepata i kombinacija je veliki, a ja kao ja ne mogu a da nešto , barem malo, ne promijenim, dodam, oduzmem, ......, ma ako ništa promijenim kalup :) I ovaj put sam napravila isto, malo sam intervenirala u receptu, a što se kalupa tiče, ovo je zamišljeno da bude kao štruca, ali ispao je kuglof, moj mali okrugli kalup koji ima i dno od kuglofa odlično mi se uklapa u željene i potrebne količine i eto moga sladoleda - kuglofa :)

Mliječni sladoled sa marcipanom i kandiranim kumquatom

- 200 g kumquata

- 100 g šećera

- 70 ml vode

- 2 žumanjka

- 1 žlica škrobnog brašna

- 1 vrećica vanilin šećera

- 200 ml mlijeka

- 100 g marcipana

- 200 ml slatkog vrhnja

- Kumquate oprati , očistiti od koštica i sitnije narezati (na male kockice)

- U posudu za kuhanje staviti šećer i vodu, kuhati dok ne uzavri , zatim dodati narezane kumquate i kuhati ih uz stalno mješanje dok se tekućina ne reducira i kumquati kandiraju. Ostaviti sa strane da se ohladi.

- Mlijeko zagrijati do vrenja

- Žumanjke pomiješati sa škrobnim brašnom i vanilin šećerom i miksati 2-3 minute mikserom na najvećoj brzini. Preliti ih zagrijanim mlijekom, dobro sve promiješati i kuhati uz stalno mješanje na laganoj vatri oko 2 minute.

- Marcipan izmrviti na sitnije komadiće i dodati smjesi mlijeka i žumanjaka, umješati ga i ostaviti da se smjesa prohladi.

- Zatim kalup (koristila sam mini kalup za kuglof promjera 18 cm) obložiti prozirnom folijom

- Kada su se smjesa za sladoled i kumquati prohladili (da bude sve mlako ili hladno) , mikserom na najvećoj brzini miksati slatko vrhnje da se počme zgužnjavati (ne treba biti čvrsto) i zatim mu pomalo dodavati smjesu mlijeka i žumanjaka i dalje miksati mikserom na najmanjoj brzini.

- Na kraju pomalo dodavati kandirane kumquate i miksati mikserom na najmanjoj brzini dok se sve ne umješa.

- Smjesu izliti u pripremljeni kalup obložen prozirnom folijom i staviti u zamrzivač.

Nakon par sati (kod mene je dovoljno 2, max. 3 sata ) serviramo sladoled :)

Moram priznati da sam baš sa nestrpljenjem čekala da probam ovu kombinaciju, a moram isto tako priznati i da je dragi I. , inače deklarirani ljubitelj sladoleda (još nisam srela nekoga tko toliko voli sladoled :)) bio pomalo skeptičan prema marcipanu i priči sa kumquatima u sladoledu i vjerujem da je priželjkivao jedan najobičniji mliječni sladoled, ali........već sa prvim zalogajem oboje smo utvrdili kako je ovo nešto jako dobro ! :)

Mliječni dio bez prevelikih uzbuđenja, ali dodatak marcipana i osjećaj njegove lagane bademaste gorčine i ono nešto "pjeskasto" pod jezikom odlično je da sam sladoled ne bude običan i da mu podigne okus. A kandirani kumquati koji su u ovom izdanju slatki, ali su isto tako još zadržali onaj svoj gorko-kiseli karakteristični okus su u ovoj kombinaciji , bez pretjerivanja, savršeno osvježenje cijelom sladoledu !

Ovaj sladoled nam se jako svidio, sezona kumquata pomalo prolazi, pojest ćemo ostatak pripremljene marmelade, pojeli smo ovaj sladoled i svakako ćemo ga zapamtiti do sljedećeg puta kada će se ponovno naći na stolu i u našim zdjelicama. A možda se još i prije nađe još koja šačica kumquata pa će tim prije biti i ovaj sladoled :)

U ovomjesečnom krugu blog-igrice Ajme koliko nas je koju je pokrenula monsoon, draga Mateja sa bloga

M´s.Bakery za temu nam je zadala – Jogurt !

„Bolesni i zdravi pijte JOGURT“– upravo to piše u oglasu u novinama „Večer“ , datum : 13.10.1925. ! Novine je pronašao dragi I.na tavanu, sačuvane su i još uvijek se odlično drže :) , a iako je prošlo skoro 90 godina od kada su izdane teme o kojima se može pročitati su i danas aktuelne, baš sam se razveselila kada mi je ovaj primjerak došao u ruke i što sam ga mogla prelistati, pročitati i usporediti sa današnjim novinama. Joj, kada je to bilo, pa tada je i moja baka još bila dijete ……… A jogurt ? Uvijek isti, uvijek dobar, preporučeni zdravi napitak. U oglasu iz 1925. nude dostavu jogurta, piše samo jogurt, znači postojao je jedan jedini jogurt, a ja se sve češće pitam nije li i danas tako. U današnjim reklamama ne nudi se dostava jogurta već se nude jogurti i jogurti, od različitih postotaka mliječne masti, do razno-raznih okusa i dodataka , rekla bih i boja i umjetnih okusa. Koliko su takvi jogurti zdravi neću suditi, ali sam sigurna da je onaj iz oglasa iz 1925.godine sigurno bio zdraviji i ukusniji :)

Ja sam jogurt uvijek voljela i uvijek smo ga doma imali, jogurt koji sam upoznala je onaj u plastičnim čašicama i iako je to bilo dugo nakon spomenute 1925. godine, i tada je jogurt bio jedan jedini , bez različitih postotaka masnoće, bez dodataka što mi i nije uvijek odgovaralo obzirom da sam još kao dijete voljela jogurt malo „doraditi“, bilo dodatkom nekog svježeg voća, ili nekog voćnog sirupa koji bi ga učinio lagano slatkastim i ukusnijim. Kasnije, kada sam počela češće putovati u inozemstvo obavezno bih ulazila u neku samoposlugu i tražila frižider sa jogurtima, izbor je tamo bio puno veći i nalazila bih jogurte sa okusima, od onoga sa vanilijom, sa voćnim dodacima, sa čokoladom….., postojao je i tekući jogurt , i jogurt u čašicama, ali i plastičnim bočicama. A ja bih , koliko god glupo zvučalo, sa putovanja donosila poneku bočicu tada neobičnog jogurta sa dodacima da ga i moji doma probaju i da i sama još malo u njemu uživam.

Da sam tako putovala one 1925.godine vjerujem da bih za vrijeme puta pročitala i novine i sigurno bih ugledala isti onaj oglas za jogurt, poželjela bih se tada i počastiti čašom osvježavajućeg jogurta, ali ga u to vrijeme vjerovatno ne bih našla u plastičnim čašicama ili bočicama, jogurt i kiselo mlijeko se tada uglavnom čuvalo u zemljanim posudama ili ćupovima od kojih se jedan našao i kod dragog I., ovaj put ne na tavanu već na kuhinjskoj polici na kojoj ga čuva njegova mama, obiteljsko nasljeđe, sačuvan od vremena prije 2.svjetskog rata, tradicija i emocije, velika je njegova vrijednost, a meni posebna čast što moj jogurt mogu u njemu predstaviti.

Moj današnji jogurt je odgovor na sve one jogurte i sve ono što ćemo naći pod nazivom jogurt sa okusom omiljenog nam voća, ponekim komadićem tog istog voća, puno raznih dodataka , umjetnih boja i aroma. Sve te jogurte nalazimo u velikim frižiderima u samoposluživanjima, plijene pažnju svojom veselom ambalažom, negdje u podsvijesti uvijek imamo ono da je jogurt zdrav, pa ako je još malo ukusniji i ljepši, zašto ne……., ali ne, ne, to jednostavno nije pravi jogurt. I dok se ja tako lomim između svijesti i želje za jogurtom sa dodacima i nekim drugim okusima i uglavnom biram obični jogurt , odnosno najdraži mi acidofil, u jednom trenutku ugledam poprilično neuglednu čašicu, malo onako starinske etikete i piše da je to jogurt sa limunom i medom. Hm, pa možda bih ga ipak mogla probati :) I probam ga i jako mi se svidi, i baš zaključim kako sam našla svoj jogurt sa omiljenim okusom sa kojim bi se mogla češće počastiti ali ….., ali, ali opet pročitam sastav i zaključim da osim finog okusa i nisam baš nešto našla. A u međuvremenu jogurt i nestane iz prodaje tako da nekakva dilema da li ga opet kupiti ili ne više niti ne postoji. Izvijestim o cijelom slučaju dragog I., a on ga riješi onako iz prve „pa nema veze ako ga više nema za kupiti, možeš ga ti i sama napraviti“ :) . Hm da, vidiš mogla bi taj jogurt napraviti i sama, ma što taj, mogu i bolji :)

Sretna što sada imam sve, i ideju za jogurt, i ćup, krenem u „proizvodnju“ :) , lako ću ja to………. stavim mlijeko, malo acidofila, dodam vanilije, limuna i meda……e da, da, sve sam lijepo rekla , ali kako dodati limun i da jogurt i dalje ostane jogurt i koliko čega dodati. Zatim, onaj kupovni ima sve to , a snježno je bijele boje , kako su onda stavili med kada med nije bijele boje ? Pitanja kao kod malog djeteta , ali potrebna za doći do željenog jogurta :) I malo pomalo iskombinirala sam omiljene mi okuse u domaći jogurt koji se i meni i I.-u baš jako svidio.

Jogurt sa vanilijom, limunom i medom

- 1 litra mlijeka (2,8 mm)
- 100 ml acidofila
- 1 mahuna vanilije
- 1 limun
- 60 g šećera
- 60 g meda (koristila sam med od lipe)

- Mlijeko staviti u posudu za kuhanje, dodati mahunu vanilije i na srednjoj vatri zagrijavati do vrenja
- Izvaditi mahunu vanilije, uzduž je razrezati, sastrugati sjemenke i umiješati ih u mlijeko
- Mlijeko ostaviti da se prohladi (temperatura 45-50 stupnjeva)
- Zatim u mlijeko dodati 100 ml acidofila i lijepo ga umiješati.
- Posudu poklopiti i staviti na toplo mjesto (ja sam je omotala bijelim stoljnjakom i držala u kuhinji na mjestu gdje je nešto toplije ) i ostaviti oko 12 sati kada ćemo dobiti nešto gušći tekući jogurt.
- U novu posudu za kuhanje staviti šećer i med. Limun iscijediti u sok i dodati. Sve dobro umiješati i zagrijavati dok se med i šećer ne rastope. Ostaviti da se ohladi.
- Ohlađeni med, limun i šećer uliti u pripremljeni jogurt i sve skupa lagano miješati pjenjačom da se dobro sjedini.
- Ostaviti na hladnom mjestu (frižider) oko 2 sata

A zatim ga probati, prvo onako bojažljivo malom žličicom , mmmm, pa malo većom žlicom, pa ne komplicirati već uzeti malo veću čašu ovog ukusnog i osvježavajućeg napitka.
Malo je reći da mi se ovaj jogurt jako svidio, ma oduševila sam se doslovno, a I. se također složio da je jogurt izvrstan. Baš je nekako svjež, lagan, pomalo pahuljast (ako jogurt takav može biti :))

Vanilija je dala okusa tama koliko treba, limun povuče malo na kiselkasto, ali tu su med i šećer da povuku na svoju stranu sa slatkastim, a u pozadini se osjeti i onaj klasični okus samog jogurta. I nije da sam umislila, ali meni se čini da je ovo okus baš onog jogurta koji je nestao sa police iz samoposluge :), a ono što je sto posto sigurno je da ću ga sada praviti i praviti……., ne samo jogurt i nego i ponešto od jogurta….., već u sljedećem postu :)

Ovaj jogurt šaljem dragoj Mateji kao moju prvu ulaznicu u ovomjesečni krug Ajme koliko nas je.

Baš me zanima što bi na ovaj jogurt rekla obitelj koja je dala oglas u novine davne 1925., da li bi se mogao naći i u njihovoj ponudi, pa imali su tada i meda i limuna i vanilije, svejedno sam nekako uvjerena da bi mi rekli da je jogurt jedan i jedini i da takav treba i ostati, sve ostalo je „Jogurt sa…..“ kao što je i ovaj sa vanilijom, limunom i medom. A dok i dalje listam stare novine i uživam u ovom mom jogurtu razmišljam kako ću sljedeći put napraviti „obično“ kiselo mlijeko i pospremiti ga u ovaj ćup i lagano se mislima opet uputiti tamo negdje u 1925. gdje kažu „Bolesni i zdravi pijte JOGURT“ ! :)

Na kraju, danas se također želim zahvaliti Uredništvu Coolinarike na predstavljanju bloga. Na Coolinariku sam se učlanila sada već pomalo daleke 2008., tamo sam objavila svoj prvi recept, bila aktivna članica, puno naučila, družila se, neke od članica i osobno upoznala što mi je veliko zadovoljstvo, ali sam vremenom iz aktivne prešla u pasivnu članicu pa me njihov poziv tim više iznenadio i razveselio. Posebna čast mi je što je blog predstavljen Dubrovačkom dvobojnom tortom i drago mi je da je sve skupa naišlo na pozitivne reakcije. Na Coolinariku i danas svakodnevno zavirim, a link na moje predstavljanje je ovdje.

Predstavljena dubrovačka dvobojna torta se ne pravi od jogurta ili sa jogurtom , ali se sigurno ovakva pravila i u davna vremena, ista ona kada su izašle novine sa reklamom za jogurt i kada su ćupovi u kojima su se čuvali kiselo mlijeko i jogurt biti uobičajeno posuđe. Volim ovo vrijeme u kojemu živimo, ali volim se uvijek vratiti i u neke prošle godine i otkriti da se neke stvari nikada ne mijenjaju, kao npr. stari, dobar, običan jogurt !

Poplava ! Zadnjih dana smo, na žalost, naučili što je prava poplava, što može napraviti, donijeti i odnijeti........., i odnijeti......, puno i previše toga.

Našim susjedima u Slavoniji, Bosni, Srbiji dogodila se poplava, donijela i odnijela sve što je mogla, negdje još nije niti odradila ono što je naumila, negdje se povukla i pomislili smo kako se situacija smiruje. Ništa se ne smiruje, borba protiv poplave i njezinih posljedica traje i trajati će dulje i teže nego što to sada i pomisliti možemo, ljudi trebaju pomoć. Trebaju pomoć !!

Pomozimo im ! Mi to možemo i hoćemo, svatko od nas će dati naizgled malo, ali to je zapravo puno, a kada sve skupimo biti će to pomoć onima kojima je potrebno, pomoć koja puno znači !.

Što je najviše potrebno, kako, pomoći, gdje odnijeti pomoć,........, mediji su puni informacija , a sve skupa naći ćemo ovdje : Poplave.hr

Ne zaboravimo da je i samo jedan poziv dovoljan, telefon 060 90 11 otvoren je 24 sata. Nazovimo i pomozimo !

Poplavama i posljedicama od poplava nije kraj, i dalje svakodnevno gledamo i slušamo što se dešava ljudima na poplavljenim područjima, dio njih se još uvijek bori sa vodom , a dio njih se bori sa posljedicama koje je voda donijela i odnijela, i to će na žalost još potrajati. Dio njih će se isto tako možda i cijeli život boriti sa muljem koji je poplava izbacila. Mulja je bilo i uvijek će biti, a u ovakvim situacijama nekako uvijek izađe na površinu, nadam se da će ga biti što manje i da će prevladati ono dobro i plemenito. A mi ćemo i dalje pomagati ljudima koji su sada u nevolji, prikupljanjem pomoći, humanitarnim radom ili možda samo jednim pozivom ili sms-om koji za nekoga puno znači.

Život se pomalo vraća na poplavljena područja, život se vraća i među ljude koji se još uvijek nisu uspjeli vratiti kućama ali su se pomalo organizirali negdje drugdje, i ja se pomalo vraćam na blog i u kuhinju. Zapravo, u kuhinji sam bila sve ove dane, uz uobičajena jela pripremila i pokoju slasticu, a kako smo u mjesecu kada nam je draga Mateja sa bloga M´s Bakery za temu u blog-igrici Ajme koliko nas je zadala jogurt tako je i jogurt sada nešto češće korištena namirnica. Imala sam puno planova sa jogurtom, od kada sam napravila ovaj moj jogurt sa vanilijom, limunom i medom uživam u njegovu okusu i gledam gdje i kako da ga smjestim. Imala sam jedan manje uspjeli pokušaj sa kolačem pa se neću posebno sa time hvaliti :) , imala sam i imam još nekoliko ideja sa kojima neću stići u ovaj krug igrice, i na kraju kada god bih ga napravila pojeli smo ga samoga kao osvježavajući napitak, a meni je jako dobar i sa pahuljicama za doručak. I tako je u ovoj ledenoj osvježavajućoj kremi završio jedan običan jogurt :)

Bilo je vrući dan, sparno, nakon kišnih dana koji nas još uvijek prate konačno nedjelja bez kiše i kao stvorena za odlazak na planinarenje. Pripremamo se za odlazak, a dragi I. pronađe na netu recept za ovu ledenu kremu, hmmm pa mogli bi je napraviti, dobro će doći malo osvježenja po povratku iz prirode. U zadnje vrijeme kada se zaželimo nekog ledenog osvježenja jednostavno napravim sladoled, vrhnje, pokoja voćkca i aparat za sladoled su mi uvijek pri ruci i za manje pola sata sladoled je u zdjelicama. Ali lijepo je probati i nešto malo drugačije pa smo tako probali i ovu kremicu. U originalu je zapravo evidentirana kao smrznuti jogurt , ne znam kako komentirati, definitivno sam dobila teksturu kreme, dio sam ostavila do sutra dan u zamrzivaču i to bi se moglo u prvi tren nazvati smrznutim jogurtom, ali već nakon nekoliko trenutaka izvan zamrzivača opet je postalo krema, stoga sam se vratila mome nazivu :) , a obzirom da sam i malo izmijenila originalni recept dozvolila sam mu i izmijenjeni naziv. Ono što je činjenica koja se nije izmijenila je da nam je u bilo kojoj teksturi ova poslastica bila jako ukusna i da sam je već ponavila i sigurno ću još , ne samo sa jagodama već i sa ostalim voćem.

Sada je sezona jagoda i baš volim proći pored štandova sa jagodicama , osjetiti njihov miris , a kada ih kupim i probam posebno se veselim onom pravom okusu jagode. Ove godine su se dosta rano pojavile, odmah i po nekim pristupačnim cijenama, ali ne i posebno dobrog okusa. Strpljivo sam čekala nekoliko tjedana i tek kada sam ih počela osjećati mirisom već dok im se samo približavam počela sam ih i kupovati. Poneku košaricu na štandovima smještenim po cijelom gradu, poneku u trgovini, poneku na placu, ……, obzirom na isprobano priklanjam se onima na štandovima, ujednačena cijena i kvaliteta, dobre ! Upravo takve našle su se i u ovoj kremi.

Ledena jogurt krema sa jagodama, limunom i medom

- 2 čaše čvrstog jogurta (180 ili 200 ml, ista čaša ostaje mjera za ostale sastojke)
- 2 čaše jagoda (opranih, očišćenih i narezanih )
- 1/2 čaše meda (po izboru, ja sam koristila med od lipe)
- 2 žlice soka od limuna
- 2 vrećice vanilin šećera
- 2 bjelanjka

- U posudu za kuhanje staviti jagode, med, sok od limuna i vanilin šećer.
- Zagrijavati na laganoj vatri i lagano kuhati dok jagode skroz ne omekšaju i sve se ne sjedini.
- Jagode usitniti štapnim mikserom.
- Ostaviti da se malo rashladi.
- Zatim dodati jogurt i dobro ga umiješati (ja sam ga umiješala lagano pjenjačom)
- Ostaviti u frižideru oko 2 sata da se dobro rashladi , može se ubrzati i stavljanjem na hlađenje u zamrzivač
- Kada je smjesa dobro rashlađena , bjelanjke umutiti u čvrsti snijeg i žlicu po žlicu umiješati u smjesu (ponovno pjenjačom da se sve dobro sjedini)
- Još malo rashladiti i servirati :)

Nakon prvih zalogaja mogu samo potvrditi ono što sam već napisala u uvodu, ukusno, ukusno, finoooo……., nama se jako svidjelo, toliko da je dragi I. koji je inače veliki ljubitelj sladoleda rekao da bismo sada mogli malo češće uživati u ovoj kremi umjesto u sladoledu. I mogli bi, ova kremica je lagana, pjenasta, i tako iskombinirana da se svaki od sastojaka jednako osjeti, pa ako volite jogurt, jagodice, limun i med, ovo je prava poslastica za vas. Za nas je prava ! :)

Osim jagoda svakako ću kremu napraviti i od voća koje nam tek dolazi, baš sam nestrpljiva u očekivanju višanja, malina, borovnica, i breskve i marelice će se dobro uklopiti.
Ah da, ostanu ona 2 žumanjka od jaja, nije problem, 2 žumanjka se uvijek mogu nekako iskoristiti, od njih napravimo pravi sladoled, stavimo ih u tijesto za neke keksiće, kiflice……., a bjelanjke naravno stavimo u ovu kremu :)

Ovu ledenu jogurt kremu šaljem dragom Mateji kao ulaznicu u igricu Ajme koliko nas je.

A mi svi skupa ne zaboravimo da je pomoć i dalje potrebna , da i samo jedan poziv za nekoga kome je potrebno puno znači !

Ponekad sve lijepo isplaniram ili barem pretpostavim kako i što ćemo raditi, gdje i kada ću ići , a ono sve ispadne poprilično suprotno i od onoga što sam planirala i od onoga kako sam mislila da bi moglo biti. Bilo je tako i prošli vikend, ne ovaj zadnji kada nas je vrućina već dobro sustigla i kada nije bilo dileme hoće li pasti kiša i pokvariti izlet u prirodu ili neće. Kiša nije pala i kako se čini neće tako lako niti pasti, stigle su vrućine i koliko god bile pomalo neugodne i smetale, ja se ne žalim. A ono kada je išlo neplanirano bilo je vikend prije, gledali smo meteo karte, pratili prognozu, pa pogled prema nebu, ali isplanirati nešto nije bilo je poprilično nemoguće.

No krenimo redom :) , dan prije vikenda dragi I.je donio domaći sir i vrhnje. Znala sam da je na vidiku još jedna pita gužvara ili neka slična pita sa sirom kad ono........, konzultiramo se što ćemo napraviti od ove porcije sira i I. kaže da bismo ovaj put mogli nešto slatko, npr. cheesecake. O pa da mogli bi, obožavam cheesecake i ne znam zašto mi nikada nije palo na pamet napraviti ga od domaćeg svježeg sira umjesto da svaki put odlazim u samoposlugu i biram neki od sireva od kojega je sigurno "najbolji". Uz to, taj dan sam skuhala prvi ovosezonski džem od jagoda, divno će se uklopiti sa cheesecakeom, planirano ili ne, pravimo cheesecake sa džemom od jagoda :)

Cheesecake pravim u subotu poslijepodne, u nedjelju smo u prirodi i kada se vratimo dočekati će nas fino rashlađen, .....mmmmm, a tko će njega dočekati :) Međutim, opet neplanirano i počela sam ga raditi u subotu tek kasnije navečer što i nije ispalo kao nešto važno :) Recepata za cheesecake na netu ima nebrojeno, svaki je na pogled isti, a opet i barem za nijansu drugačiji. Odabrali smo jedan i malo ga prilagodili svojim količinama i ukusu. Cheesecake sam radila kada smo ga isprobavali u igrici Kuvarijacije, ovdje. Tada sam imala problem sa gornjim slojem od vrhnja, ali ovaj put smo odlučili da taj sloj ne stavljamo, podloga i sirna krema i dovoljno je :)

Pripremim recept i sastojke, dragi I. maksimalno surađuje, sve je u pećnici i tako dobro miriše, međutim kada je kolač izašao iz pećnice malo je reći da je izgledao kao ružno pače, bijeli labud sigurno nije bio. Odmah sam komentirala da je trebalo staviti sloj od vrhnja, ako ne zbog okusa onda zbog izgleda, ali što je tu je, valjda će biti ukusan i nećemo ga nikome pokazati :) Nakon što je ispečen i prohlađen spremila sam ga u hladnjak i ujutro mu se vratila. Ružnom pačetu :)

Nedjeljno jutro je osvanulo kišno, zatim je granulo malo sunca, pa opet kiša, prohladno, odlazak u prirodu ? ne znam, ne treba planirati. Probati cheesecake ? da, odmah. Izvadim ga iz hladnjaka, pripremim džem od jagoda, vadim tanjure, a dragi I. pita što je sa slikanjem. Ništa, pa nećemo ga pokazati, nećemo ga niti slikati, idemo ga probati i to je to, drugi put ću ga valjda bolje napraviti. Uzmemo svatko po komad i ........, polako , polako, planirala ja to ili ne ovaj cheesecake je odličan i recept treba ostati zabilježen ! I. odmah dodaje da ga slikam i objavim i da uopće nije tako ružan :) Nakon prvih zalogaja i nije više izgledao tako ružan, fotoaparat u ruke, idemo slikati i objavljujem recept. Neplanirano ! :)

Cheesecake

(kalup promjera 22 cm)
Podloga

- 15 kom Digestive keksa

- 100 g maslaca

- 1 žličica cimeta

Krema od sira

- 500 g svježeg sira

- 50 g maslaca

- 80 g šećera

- 1 vanilin šećer

- 3 jaja

- korica jednog limuna

- prstohvat soli

- Kalup namastiti rastopljenim maslacem, pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva

- Kekse usitniti tako da se krupnije samelju ili ih dobro izmrviti. U usitnjene kekse umješati žličicu cimeta.

- 100 g maslaca rastopiti, dodavati keksima i umješati te formirati podlogu na dnu kalupa, lagano je utiskivati prstima

- Staviti u pećnicu i peći 15-tak minuta na 180 stupnjeva.

- Dok se podloga peče pripremiti kremu od sira

- U posudu za miksanje staviti sir, šećer, vanilin šećer, koricu limuna i 3 žumanjka i sve lagano mikserom sjediniti (ja sam radila mikserom na jačini 1)

- 50 g maslaca otopiti, polako dodavati u smjesu sa sirom i sjediniti

- U drugoj posudi bjelanjke sa prstohvatom soli umutiti u čvrsti snijeg i pomalo ga dodavati u smjesu sa sirom i umješalti lagano kuhačom.

- Pripremljenu smjesu sa sirom rasporediti u kalup sa podlogom nakon što se podloga pekla 15-tak minuta

- Pećnicu smanjiti na 160 stupnjeva i peći oko 1 sat.
- Izvaditi iz pećnice , prohladiti i staviti u hladnjak na daljnje hlađenje.

Naravno da bi bilo zgodno (ako ne već bolje) slikati ga dok je još cijeli, ok ovakav kakav je ne bi vjerovatno bio puno ljepši, ali ipak. Ali zato je ukusan. Istina je da se osjeti razlika u domaćem siru i u onome kada ga kupim u samoposluzi, i taj sir je sigurno pridonio odličnom okusu, uz ostale sastojke i arome limuna i vanilije koje se isto tako lijepo osjete.

Koliko god je sam po sebi ukusan toliko je bolji kada mu se pridoda džem od jagoda, lijepi , domaći, pravila sam ga već puno puta po , kako ja volim reći, osnovnom receptu, ali ovaj put sam nekako posebno zadovoljna kako je ispao. Ovdje su recepti za džemove od jagoda (Jagode i marmelade i Jagode i marmelade 2., ovaj džem je onaj prvi od jagoda sa vanillom). Otvorila sam teglicu, uživala u mirisu džema, a zatim i u okusu u kombinaciji sa cheesecakeom.

I dalje degustiramo cheesecake, vrijeme ukazuje da bi se moglo krenuti u prirodu, spremam ručak koji ćemo ponijeti, ali......., opet padne kiša, nema ništa od planova i prirode, neplanirano ručamo doma, ali isto tako za koji sat vrijeme se opet nasmiješi i sada već neplanirano ipak odlazimo u prirodu, kratka ali draga nam staza, omiljeni planinarski dom, pokoja riječ sa vlasnicima koji su tu nedjelju proveli osamljeni jer nije baš bilo izletnika, šetnja i kavica na putu prema doma, a tamo nas čeka ostatak cheesecakea. Ponovno uživamo u ovom kolačiću, ja zapravo niti ne pamtim kada smo neki kolač pojeli ovako brzo :)

I na kraju još samo da utvrdimo da neplanirano nekada može ispasti jako dobro, i bolje od planiranoga, i treba ga prihvatiti, kao što ću ja rado još koji put prihvatiti ovakav neplanirani kolač, cheesecake, pa taman opet ispao kao malo Ružno pače :)

Ne znam da li sam se ja malo pogubila u vremenu što je moguće, ili se ove godine nešto događa sa višnjama i nikako da se pojave na tržnicama i da konačno uživam u tim omiljenim mi voćkicama. Zadnjih dana stalno gledam gdje ću ih ugledati i konačno krenuti sa kuhanjem marmelade, staviti ih u rakiju za likere, zamrznuti da se nađe koja sočna višnjica i preko zime. Tražim tako po placu višnje i nikako ih naći, bilo je puno jagoda, sada ima puno trešanja, ali od višanja još ništa, osim što sam ih u subotu vidjela kod jedne jedine gospođe na placu i to po cijeni brrrrrr....skupo. Ili ih ove godine nema ili ih ja ne nalazim. A volim ih jako, obožavam taj slatkasto kiseli okus, volim ih jesti same onako svježe, a volim ih i iskombinirati doslovno sa svim i svačim, kako u slanim jelima tako i u slasticama. Ipak malo više u slasticama, nema tog kolača, kreme, sladoleda kojega višnja neće osvježiti i popraviti. Ali gdje su višnje ? :)

Možda su se višnjice sakrile u ovom kolaču i zato ih sada ne mogu naći iako znam da će se već negdje pojaviti i da ću i ove godine napraviti i marmeladu i liker i sve ono što od višanja volim i radim. U ovom kolaču se sakrilo tek malo višanja, ali se sakrilo i puno sjećanja na odrastanje, na onaj prvi dragi kolač koji sam naučila raditi i koji mi je i danas "onaj mamin", a moja sestra kaže da je "onaj od B." , ali mamin je i ja se i danas, puno godina poslije sjećam kako mi je govorila da ga ne trebam zapisivati jer je skroz jednostavan i lagan za napraviti. U onoj osnovnoj verziji sigurno je takav, ali danas kada puno toga završi onim "nešto oduzmi - nešto dodaj" bolje je imati zapisan recept iako niti to nije garancija da u nekoj varijanti neće biti manje šećera ili više višnjica, a ne moraju biti niti višnje već može i neko drugo voće, uostalom pitam se gdje su višnje, još ih tražim, još ih čekam :)

Ovaj kolač sam napravila već odavno, slikala i pospremila. U očekivanju višanja odlučim ga konačno objaviti, možda se sada baš pojave :), u svakom slučaju kada stignu možda će nekome dobro doći recept, a kod mene će sigurno dio opet završiti u ovom kolaču, tako je bilo svaku godinu i tako će biti i sada. Ovo je kolač koji voli voće, posebno voli ono malo kiselkasto koje mu daje dodatnu svježinu stoga su višnje pravi izbor !

Pregledavam draftove i tražim slike, štoooo ? ........, pa prošlo je već dvije godine od kada sam napravila i slikala baš ovaj kolač. Pravila sam ga kasnije još puno puta, sa višnjama, trešnjama, breskvama, marelicama......, ali danas smo kod višanja i ovaj kolač je sa višnjama. Dodala sam mu i mak, da bude ukusniji, da bude točkast, da u bijelo-crnoj verziji bude upečatljiv i da u svojoj jednostavnosti ostane zapamćen.

Kolač sa višnjama i makom

- 3 jaja

- 300 g brašna

- 200 g šećera

- 1 vrećica vanilin šećera

- 100 ml ulja

- 100 ml mlakog mlijeka

- 2 žlice mljevenog maka

- 350 - 400 g višanja (ili nekog drugog voća po izboru)

- šećer u prahu

- U posudu za miksanje staviti jaja, šećer i vanilin šećer i miksati mikserom na najvećoj brzini dok smjesa ne zapjeni i postane svijetla

- Zatim pomalo dodavati brašno, mlako mlijeko i ulje i miksati mikserom na najmanjoj brzini dok se sve ne sjedini u gustu, glatku smjesu

- Mak lagano prepržiti na suhoj tavi i umješati ga u smjesu da se sve sjedini.

- Odabrani kalup za pečenje namastiti i pobrašniti i izliti smjesu u kalup (ja sam ovaj put radila u kalupu za kuglof)

- Po smjesi rasporediti višnje (ako se koristi neko krupnije voće treba ga narezati na komadiće)

- Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva oko 40 minuta

- Izvaditi, ohladiti i poslužiti kolač

- Po želji ga posuti šećerom u prahu

Kako se vidi malo je teže pričekati degustaciju i slikanje :) , a moram priznati da se sada više baš i ne sjećam zašto kolačić nisam slikala "u komadu" već ovako sa "komadićem koji nedostaje" :)

Kako god, u svim varijantama ovoga kolača, pa i u ovoj kada su višnjice malo potonule i nisu se rasporedile po cijelom kolaču već samo po rubu, svi su tražili komad više (možda sam baš zato brže bolje osigurala svoj komadić :) ) . Reći ćemo da je ovakav kolač dobar zalogaj uz kavu ili čaj, dobar je i uz čašicu finog vina, a meni je najdraži uz gutljaj domaćeg likera, uz kolač sa višnjama ide liker od višanja, onaj za koji još uvijek čekam ovogodišnje višnje da ga ponovno napravim :)

Cure u Dbk uvijek glasaju da im napravim ovaj kolač i nikada im ne dosadi, ma nije nam nikome već godinama dosadio, uvijek iznova kolač koji je isti, a zapravo je svaki put nekako drugačiji. Dragi I. je isto tako uvijek spreman za ovakav slatki zalogaj, a ujedno je i zaslužan za ovaj post i što su dvogodišnje slike ugledale svjetlo dana. Kada sam ga pitala što da stavim, da li da uopće stavim, .......samo je rekao "super je, sve stavi ! " :) Hvala mu i sa prvim višnjama koje nabavim obećajem ovaj komad na tanjuriću "uživo" :)

Brojimo tako godine, brojimo i kolače koje smo napravili, isprobavamo nove, vraćamo se starima, ali i krećemo u novo, brojim tako ovih dana, brojim i danas, ....... 2 godine od kada sam pravila i slikala ovaj kolač, 22 godine od kada nas je napustio tata, pa opet brojim, nema tu neke simbolike ali brojke kažu 22 godine sa tatom i 22 godine bez njega, ......., ne zna broj ono što ja brojim i zapravo puno ne pomaže, ........ sjećam se, danas kao i svaki dan, i idem dalje u susret nekim novim danima i godinama, novim doživljajima ...... i kolačima, i čekam višnje, ........, možda već se već sljedeću subotu vratim sa višnjama sa placa. Možda, a ono što je sigurno da ću još puno puta napraviti ovaj kolač, onako na pamet, mislim da bih ga mogla bez greške napraviti i žmireći, u mraku ................

U ovom krugu blog igrice FBI rukavice koju je pokrenula draga Maja sa bloga Cooks and Bakes istražujemo blog drage Suzane , Taste of life.

Blog Taste of life pratim već neko vrijeme i Suzanini recepti, a posebno peciva svakako zaokupljaju moju pažnju. Suzana će se predstaviti i kao "pekarica Suzyca" i to sa punim pravom obzirom na jako lijepi izbor kruha, slanih i slatkih peciva kojima nas časti na svome blogu. Ne samo na blogu već i na Coolinariki gdje ćemo naći dragu Suzanu pod nickom Suzyca i gdje je bila i Cool Chefšto je još jedno priznanje njezinom radu.

Taste of life je ime bloga koje mi se odmah svidjelo, a zapravo mi se najviše sviđa što se na Suzaninom blogu uvijek lijepo osjećam, kao gost kojega domaćica rado vidi i primi, i počasti. Postovi su pisani onako domaćinski, čitam i imam osjećaj da Suzana sa mnom razgovara i da mi priča o receptu koji nudi, a recept je isto tako domaći , ponekad uz neki dodatak nečeg novog što će Suzana rado isprobati. Na Suzaninom blogu ćemo se isto tako lako snaći, popis recepata mi je odličan i kada sam birala recepte za isprobavanje uglavnom sam se koristila tim pregledom. Lako se snaći , ali nije lako odlučiti što sve isprobati odnosno što ne isprobati jer kao i uvijek želje su jedno, a mogućnosti drugo. Ipak, našlo se tu, već uobičajeno, malo slanog i malo slatkog.

Drago mi je što sam isprobala odabrane recepte i baš u svakome sam uživala, bilo da su mi bili odlični i sve je sa tanjura odmah nestalo, bilo da su za mene bili nešto novo i zanimljivo pa sam uživala i u novim okusima, ali u onom trenutku istraživanja i očekivanja što će se točno ispred mene naći i što ću probati, ili su to već provjereni , klasični recepti koji su uvijek rado isprobani kako kod mene tako i u svakoj kuhinji.
Malo po malo i ovdje je ono što sam isprobala.

Recepte neću prepisivati već su u linkovima u nazivu:

Heljduša

Volim ovake zalogaje, volim heljdu i htjela sam nešto napraviti baš od heljdinog brašna, a svidio mi se i dodatak sira , zapravo svidjelo mi se što koji komad ove heljduše mogu ponijeti na posao i imati ručak za taj dan. A najviše mi se svidjelo kako je Suzana lijepo ukrasila svoju heljdušu sa raznim sjemenkama. Iste sjemenke sam i ja imala, ali kada sam krenula ukrašavati odjednom sam odlučila da ih neću ravnomjerno rasporediti već da ću ih sve zajedno posuti po heljduši, i tako sam i napravila :)

Heljdušu sam napravila po receptu, osim što sam uz tvrdi sir dodala i malo mozarelle, imala sam je u frižideru, trebala sam je i potrošiti i nekako mi se ovdje lijepo i uklapala. Ono što je moju heljdušu napravilo drugačijom od Suzanine je to što sam je pekla u malo premalenom kalupu za količinu tijesta koju sam imala , to mi nekako prelazi u naviku da ne planiram dizanje tijesta prilikom pečenja, a ovdje se to obzirom na prašak za pecivo upravo dogodilo i ja sam umjesto neke standardnije proje zapravo dobila mali kruščić . Kako god bio mi je super, i heljdušu smo dragi I. i ja probali uz domaće i vrhnje jako dobro nam je išla :)

Pileća krem supa sa brokolijem

Kod mene ne može bez juhe i ne znam da li sam ijedan krug FBI rukavica zaključila a da nisam isprobala neku juhu, onu koja je za mene nova i zanimljiva. Tako je bilo i sa ovom juhom, Suzana je pravila kako bi nagovorila sina da pojede brokulu dok mene ne treba nagovarati da pojedem brokulu jer je jako volim, ali me treba nagovarati na kuhano bijelo meso. Koliko god volim bijelo meso, pečeno i u raznim varijantama i kombinacijama, kuhano mi već ide malo teže. Stoga mi je ova juha došla kao naručena da bijelo meso iskombiniram sa omiljenom mi brokulom i ostalim sastojcima.

Juhu sam napravila onako kako Suzana sugerira po receptu osim što sam dodala pola kocke za juhu da malo pojačam okus. Pileće bijelo meso, brokula, malo više brokule :), mrkva, krumpir…… , servirala i ……, super ! Odlična mi je ova juhica i bijelo meso koje sam usitnila štapnim mikserom zajedno sa povrćem mi je skroz dobro u ovoj kombinaciji. Malo dobrog domaćeg kruha i lagani obrok je na stolu :)

Fileti ribe na povrću

Ne pamtim kada sam neko jelo brže i sa više uživanja pojela. Ovo mogu reći i napisati bez pretjerivanja. Iako često pojedem riblji filet obično je u kombinaciji sa blitvom i krumpirom, ili samo krumpir, ili neka salata, možda i povrće, ali ne baš ovako pripremljeno, a ovo i ovako mi je bilo sa-vr-še-no !

Koristila sam filete soma, već neko vrijeme ih imam u zamrzivaču obzirom da sami po sebi i nisu najukusniji, barem mene nisu osvojili i definitivno ih moram sa nečim iskombinirati i odlučila sam ih iskoristi sada sa povrćem. Način pripreme sam malo izmjenila, bila sam baš gladna kada sam krenula sa pripremom, a nisam nešto bila niti za uključiti pećnicu, stoga sam povrće lagano pržila, zapravo više dinstala, u tavi uz stalno mješanje , posebno ispržila filete soma i na kraju sve spojila. I dobila ukusno, jako ukusno jelo.

Riblji fileti, a od povrća lik, mrkva, crvena paprika, tikvice i koromač, kada se svi okusi sjedine ovo jelo može biti samo odlično !

Prhki keksići od belanaca

„Od čega su ovi keksići , izgledaju kao oblačići“ rekao mi je dragi I.kada ih je vidio. Da, baš su pravi nježni oblačići iako moji i nisu ispali tako lijepi kao što su oni kod Suzane . Privukli su me na prvi pogled, a svidjelo mi se i što mogu iskoristiti bjelanjke koji su mi tih dana ostali. Svidjelo mi se i što su pomalo neobični i drugačiji u postupku pripreme od ostalih keksića koje inače radim. Svidjelo mi se i što će mi zamirisati fini , nježni keksići koje uobičajeno pečem kada je hladnije vrijeme, ali to ovo proljeće i ljeto uopće nije problem obzirom da je vrijeme sve samo ne pravo ljetno.

Keksiće sam pravila po receptu, sljedila sam korake, ali sam ipak uspjela nešto krivo napraviti , mislim da znam i što pa pošto će biti i repriza :) imam priliku ispraviti. Dobila sam jako ukusne i mekane keksiće koji su nam se svidjeli, posuti šećerom u prahu i pospremljeni u staklenku nisu dugo stajali, keks po keks……., vrijeme je da ih ponovim :)

Kolač sa višnjama

Ili u mome slučaju kolač sa trešnjama. Kada sam radila ovaj kolač nije bilo višanja (mislim, niti sada se ja još nisam susrela sa nekom normalnom količinom višanja), ali je trešanja bilo u izobilju i osim što su uredno završavale u ovoj savijači odlučila sam se dio smjestiti i u ovaj kolač. Volim ovakve kolače, mekani biskvit sa voćem, klasika koja je uvijek dobra, odlična. Suzana je jako lijepo napravila i servirala ovaj kolač , uz domaći liker od višanja. Ja sam ga odlučila napraviti u mini kalupu za kuglof pa je kod mene takvog oblika.

Kolač sam napravila prema receptu i sve mi je ispalo dobro osim što sam zaboravila na činjenicu da trešnje nisu toliko kiselkaste kao višnje a to je za voće u ovakvim kolačima poželjno. Trebala sam trešnje poprskati sa malo soka od limuna u to bi bio pun pogodak, ali niti ovako nije ništa smetalo, kolač se pojeo do posljednje mrvice. I opet će :)

Džem od kajsija i banana

Nije moglo bez džema :) , a kod Suzane osim ovoga naći ćemo i onaj od jagoda, od šljiva, tu je i slatko od višanja, od smokava, ……, ali ja sam se odlučila isprobati baš ovaj. Kupila sam malo više marelica iako još nisam krenula sa kuhanjem džema od marelica koji ne propuštam i kojega svi volimo i htjela sam ih iskoristiti i za isprobati ovaj džem. Zanimljiva mi je kombinacija marelice i banana koju do sada nisam probala, mislila sam da će banane preuzeti dosta okusa međutim već sa prvom isprobanom žličicom džema sam demantirana :) Marelice i banane su ravnopravne u ovom džemu, lijepe guste konzistencije i ugodnog okusa.

Džem sam napravila poštujući količine voća i šećera , dodala sam 2 vrećice vanilin šećera , voće sam kuhala, kada je omekšalo usitnila štapnim mikserom , dodala šećer, vanilin šećer i limuntus. Kuhala sam još oko 5 minuta a zatim umjesto Džem fixa koji inače ne koristim stavila malo želina pomješanog sa žličicom šećera i kuhala još oko 5 minuta. Džem je tu,. Mirisan i ukusan :)

Iako je sada kraj moje prezentacije isprobanih recepata iz Suzanine kuhinje, nije kraj ;), čeka me još Crostata ala marmellata, nju sigurno ne bih mogla preskočiti, ali nisam sada imala priliku za napraviti je pa je izostala, čeka me još i Kolač sa ukusom knedli koji me jako zainteresirao i sigurno ću ga isprobati. A čeka me i cijela paleta Suzaninog odličnog kruha i još boljih peciva.

Ono što me čekalo i dočekalo su ćuftice u sosu od paradajza koje sam isprobala ali sam imala peh sa krivim klikom na fotiću pa su slike nestale prije nego što sam ih prebacila. U svakom slučaju jelo koje preporučujem !

Draga Suzana lijepo je biti gost na tvome blogu i u tvojoj kuhinji, hvala ti na gostoprimstvu koje nam pružaš i na svim odličnim receptima kojima nas častiš i koje sa nama dijeliš !

Red velvet srce od srca

"Dobro jutro" smoothie sa kvascem

FBI rukavice - Mamina jela

Dobro došli na kavu i amarette

Proljetni muffins

Mini kukuruzne pite sa koprivom

Dubrovačka dvobojna torta

Pet omiljenih slastica - blog igrica

Marmelada od kumquata sa zelenim čajem

Pet omiljenih peciva - blog igrica

Uskršnja pinica

Sretan Uskrs uz uskršnje slastice

Namaz od mišance

Mliječni sladoled sa marcipanom i kandiranim kumquatom

Jogurt s vanilijom, limunom i medom

Poplava, pomozimo !!!

Ledena jogurt krema sa jagodama, limunom i medom

Cheesecake sa džemom od jagoda

Kolač sa višnjama i makom

FBI rukavice - Taste of life