Home-made by B

U ovomjesečnom krugu blog - igrice Kuvarijacije isprobali smo recept drage Maje sa bloga Cooks and Bakes - Bele mlečne kocke.

Kada sam vidjela ove kocke kod Maje odmah sam znala i da ću ih isprobati, osvojile su me na prvi pogled, a sada kada sam ih i probala mogu reći i na prvi zalogaj. Bez pretjerivanja mogu reći da me odavno neki kolačić, neka slastica nije tako ugodno i pozitivno iznenadila ! Na prvi pogled vidjela sam prekrasne bijele, nježne, pomalo baršunaste kocke, vidjela sam i višnje i sirup od višanja koji se u cijelu kombinaciju savršeno uklopio. Vidjela sam nešto što mi se jako sviđa, toliko da sam ove kocke predložila za ovaj krug Kuvarijacija i bilo mi je jako drago kada su izglasane. A još draže mi je bilo isprobati ih što sam sa zadovoljstvom i napravila :)

Osim što su ove kockice privukle mene i što mi se sviđaju, znam i tko će ih obožavati :) Moja sestra je veliki ljubitelj sličnih mliječnih deserata, ali ovako nešto mislim da još nije probala, jako se veselim što ću čim prvi put otiđem u Dbk ove kocke napraviti samo za nju !

Prije nego što sam krenula u pripremu dobro sam pročitala recept, nekoliko puta. Jednostavno je, ali treba biti pažljiv, slutila sam da će trenutak dodavanja želatine u vrhnje biti blago kritičan, i dobro sam naslutila, ali o tome kasnije. Zapravo ne kasnije nego odmah priznajem da su moje kockice nastale iz drugog pokušaja. Ah, što se može, nekada jednostavno ne uspije iz prve :) Uglavnom, osim čitanja recepta popratila sam i sve komentare gdje se također nalaze vrlo vrijedni detalji koji mogu pomoći kod pripreme kockica (da, nalazi se i ovaj da treba paziti kod dodavanja želatine u vrhnje pa opet....... :) )

U svakom slučaju, korak po korak, pa neka je i iz drugog pokušaja ja sam dobila divne mliječne bijele kocke. Recept, moja zapažanja, kao i jedna mala izmjena koju sam napravila su u nastavku.

Bele mlečne kocke

Sastojci:
za podlogu
300 ml mleka
50 g šećera
30 g griza

za fil
500 ml Imlek slatke pavlake (sve ostalo nije slatka pavlaka)
50 g šećera
2 kesice vanilin šećera
1 kesica želatina (10 g)

za preliv
malo džema ili slatkog od višanja, koji u nedostatku možete brzo napraviti od:
150 g višanja (može zamrznutih, pola Frikom kutije)
75 g šećera

Imlek slatko vrhnje mi nije dostupno tako da sam koristila Z´bregov slatko vrhnje koje je isto tako ono pravo, neću reći da je jedno i jedino obzirom da se često oslanjam na ono Pilos iz Lidla i isto tako mogu reći da u potpunosti zadovoljava kvalitetom , a cijena mu je malo više prijateljska :) dok ostala vrhnja baš i ne koristim, ona biljna definitivno zaobilazim u širokom luku. Za ovaj kolačić izabrala sam Z´bregov vrhnje.

Postupak:
1. Slatku pavlaku izvaditi iz frižidera i ostaviti neko vreme na sobnoj temperaturi pre mućenja. Treba nam hladna ali ne jako hladna.
2. Manji četvrtasti pleh podmazati uljem.
3. Skuvati mleko sa šećerom. Kad počne da vri polako sipati griz i kuvati na tišoj vatri nekoliko minuta. Vreo griz rasporediti ravnomerno po plehu i ostaviti sa strane.

Ove korake sam napisala točno kako piše, vrhnje je bilo oko 30 minuta na sobnoj temperaturi, pleh dimenzija 20*25 cm sam premazala uljem, griz sam skuhala po uputama i rasporedila po plehu.

Probala sam skuhani griz i učinio mi se malo presladak, ali dobro, idem napraviti cijeli kolač pa zatim zaključiti da li je preslatko ili nije.

4. U sasvim malom lončetu želatin preliti sa 3-4 kašike hladne vode, ostaviti da nabubri, pa ugrejati na najtišoj vatri da se sve otopi.
5. Mikserom mutiti slatku pavlaku sa šećerom, pa kad je meko umućena, u tankom mlazu uliti rastopljeni želatin nastavljajući mućenje još malo. Izliti fil preko podloge od griza, poravnati ga, pa viljuškom napraviti šare.

Želatinu sam prelila vodom, nabubrila je i zagrijala sam je tako da sam mali lončić sa želatinom uronila u veći sa vrelom vodom i na laganoj vatri pomalo zagrijavala. Slatko vrhnje sam mutila i kada sam procijenila da je dovoljno počela ulijevati vruću želatinu , mutila dalje i ..........jooooojjjj, sve se zgrudalo ! Onako ružno, grude na jednu stranu, tekućina na drugu, sve zajedno........zna se gdje :(

Ne odustajem, odlazim po novo vrhnje, ponovno ga držim oko 30 minuta izvan hladnjaka, novu želatinu prelijem vodom i čekam da nabubri. Ponovno je zagrijavam tako da mali lončić stavljam u veliki sa vrućom vodom koju zagrijavam. Ovaj put , čim se želatina otopila prebacim je u šalicu i mješam žličicom da se opet ne stvrdne, ali i da se malo prohladi. Vrhnju dodajem šećer i miksam mikserom na najvećoj brzini 2 minute, vrijeme je za dodavanje želatine , dodajem je polako i stalno miksam, sve izgleda dobro, još jednu minutu miksanja i gotovo je. Ovaj put je uspjelo ! :) Izlijem fil preko griza i viljuškom napravim šare.

6. Pleh pokriti plastičnom folijom da se po površini kolača ne bi stvorila korica i ostaviti nekoliko sati u frižideru. Seći na manje kocke, služiti rashlađeno, uz preliv od višanja.

Prekrijem pleh plastičnom folijom i smjestim ga u frižider.

7. Za preliv od višanja - 150 g višanja i 75 g šećera kuvati na tišoj vatri, otprilike dok tečnost ne uvri na trećinu. Ohladiti

Ovdje je izmjena koju sam napravila i koju sam najavila Maji u komentaru, nisam pravila preljev od višanja već sam koristila domaći liker od višanja (liker od višanja sa rakijom) i dodala pokoju svježu višnju.

Nakon cca 4 sata rezala sam male kockice, prelila ih likerom i dodala višnje.

Da, i probala sam ih :) i oduševila sam se :) . I dragi I. ih je probao, rekao je da sam ih odlično napravila, ali i da mu to nije baš najdraži kolač. Znam da bi on više volio vidjeti vrhnje u sladoledu, a višnje u savijači, ali i kockice su sasvim dobro išle dok su meni i predobro išle :)

Podloga od griza koja mi je na početku bila preslatka sada je bila skoro pa i neutralnog okusa, ali se odlično slagala uz "vrhnjasti" dio kockice. A taj dio od vrhnja je tako mekan i nježan, pravi baršunasti osjet. Očekivala sam nešto malo više želatinozno, ali nije tako, ne bih niti pretpostavila da je unutra želatina da ne znam da je tako. Višnje , preljev sa višnjama ili liker kao dodatak je savršeno odabran. Ozbiljan problem sam imala po pitanju samokontrole , kockica po kockica, pa opet kockica .... :)

Kako najbolje uživati u ovom kolačiću, pa na primjer uz tanjurić kockica poslužiti i čašicu likera od višanja. Uz sve nesavršenosti u izgledu mojih kockica mislim da je kombinacija savršena :)

Draga Maja , hvala ti puno na ovom receptu i mliječnim bijelim kockicama koje će sigurno biti na listi onih "jednom isprobane - puno puta ponovljene ! "

Maline ! Ne mogu sama sebi pomoći i maknuti se od ovogodišnjih malina. Uistinu ne pamtim kada sam ovako i ovoliko uživala u njima. A nekada mi nisu bile nešto posebno , ok voćkica, hajde ono u kolačima je dobra, ali......... „stalna na svijetu samo mijena jest“ :) i malo po malo evo mene u klubu ljubitelja malina. Naravno da je ovoj ljubavi prije svega kumovala marmelada od malina, ova ovdje, koju sam napravila, probala i zavoljela, a sa njom su i maline dobile novo, visoko, mjesto na mojoj listi voljenog voća. Poprilična količina koju sam nabavila već se pomalo istopila, većina je završila u marmeladi, dio u ovom likeru , dio u kolačićima koje ćemo vidjeti u sljedećem postu, ponešto u sladoledu, dobar dio sam pojela svježe, a nešto sam uspjela i zamrznuti , doći će opet zima i maline će se naći ili zamrznute ili samo na slikama. Od zamrznutih će se moći još ponešto i napraviti, a od ovih sa slika malo što, osim što ih možemo gledati i uživati :)

Osim što uživam u malinama uživali smo tako dragi I. i ja u jednom produženom vikendu na moru, bilo je to krajem 6. mjeseca kada smo mogli spojiti poneki praznik sa vikendom i 4 dana morskog zraka, na žalost ne i pravog sunca i topline bili su naši. Krk nas je čekao i mi smo mu došli :) Nadali smo se tih dana i kupanju, ali vrijeme je reklo da od kupanja neće biti ništa, more smo mogli samo gledati i mirisati, nama dosta ! A i bez kupanja aktivnosti je bilo i više nego dovoljno, zanimacija u vrtu, šetnja, kavice, vožnja biciklom, i izlet u Opatiju uvijek prekrasnu, bajnu. Ovaj put odlučili smo proći popularni lungo mare, ali kako smo kasno krenuli nismo stigli sve do Lovrana, Volosko – Ičići za ovaj put, a ostatak ćemo sljedeći put. I ovo je bilo lijepo, jako lijepo.

Šetali smo tako, uživali u mirisu mora i vegetacije, zapažali i slikali detalje , sve ono što će i u nekom sljedećem posjetu biti tamo , ali sigurno neće biti isto kao onog trenutka kada smo zapazili i slikali. Već na samom početku kod Voloskog kažem dragom I. da ćemo sada vidjeti lijepu ružičastu kuću poznate nam Žuži Jelinek , i naravno da se ukazala u svome „pink“ izdanju, slikaj, slikaj, vidi kako je fora, ima boju kao maline :) :) Nasmijao se I., ali sam dobila sliku kuće , villa Žuži me razveseli svaki put kada je pogledam.

Idemo dalje, sa jedne strane stijene i more , predivne boje i mirisa. Netko se i kupa iako mi i dalje ostajemo pri tome da je hladno i da nije za kupanje. Sa druge strane kameni zidić, poneka napravljena ograda, kuća, vila, hotelčić, sve vrijedno pogledati i zapaziti. Slike naizgled obične, ali čim vam dulje zadržavaju pogled sigurno je da su posebne. Ugledam tako sasvim posebne hortenzije i odmah se sjetim drage Nely koja ih jako voli, stoga draga Nely ove hortenzije su za tebe ! :)

Dolazimo do marine u Ićićima i odlučujemo se na povratak, vrijeme je za Opatiju gdje se zadržavamo i častimo sa jednom od boljih ( a i obilnijih :) ) pizza ikada. Ostavljamo vremena i za kavicu na krasnoj terasi, i pomalo natrag. Lungo mare nas opet čeka, smjer je drugi, ali ljepota je ista, ………. doći ćemo opet , pa nismo niti stigli skroz do Lovrana, a sigurno nas čeka, a čekati će nas opet i ovaj originalni zid sa školjkama iz Ićića.

Vikend, ako je i produženi brzo i prebrzo prođe, ali i u Zagrebu imam doček, čekaju me maline :), stavljene za liker, strpljivo čekaju u staklenkama, druže se sa šećerom i cimetom, i vesele se zajedno sa mnom što će ubrzo postati fini, mirisni liker , liker od malina.

Liker od malina

- 1 kg malina

- 500 g šećera

- 50 g vanilin šećera

- 4 štapića cimeta

- 700 ml rakije + 100 ml vode

- Maline oprati, prosušiti i staviti u staklenku

- Dodati šećer i vanilin šećer, naliti rakiju i vodu i sve lagano promiješati

- Dodati štapiće cimeta

- Dobro zatvoriti (ja sam maline i ostale sastojke rasporedila u dvije staklenke i zatvorila ih debljim slojem prozirne folije)

- Držati na sunčanoj strani, po potrebi povremeno promiješati šećer da se bolje otopi.

- Za 30-tak dana procijediti tekućinu (liker) u staklene boce i čuvati ga na tamnom mjestu.

Mislim, ne samo ga čuvati nego i probati i u njemu uživati , taj dio još čekam..... :)

Moj liker je još uvijek u nastajanju, željan je sunca jer ga na lođi gdje je smješten ima malo, ali to je jedino mjesto gdje ga ima uopće, šećer mu pada na dno i povremeno ga promiješam, i za otprilike 2 tjedna sve će biti spremno za procijediti i počastiti se. Bez obzira na ne baš idealne uvjete vjerujem da će liker biti dobar, onako kako volim, gust, sladak, aromatičan,….. malinast :)

Osim u voćkicama i likerima ne zaboravimo i nadalje uživati u stvarima oko nas, jedna naizgled obična šetnja tako lijepo ispunjava. Još se vraćam tim slikama, a svaki put kada sam okružena svježim, lijepim malinama sjetim se i ružičaste vile ……., obratite pažnju da je i oluk obojan u „ (think) pink“ :)

Za slike u ovom postu zaslužan je dragi I. , hvala I. ! :)

Hm, ne znam da li se ovo meni čini ili nam konačno dolazi ljeto ?! :) Na trenutke kažem da mi zapravo niti ne nedostaje ono pravo, vruće ljeto jer ionako po cijeli dan radim i zatvorena sam u klimatiziranom prostoru, a ono malo vremena što ostane slobodno dok protrčim sve što trebam ili želim......, zar je uopće važno da li je vani ljeto? O da, da, važno je, volim ovo godišnje doba i želim da nam dođe i zadrži se u punom smislu, ovih par dana vrućine pa naglih zahladnjenja i kiše me već poprilično umorilo. Doći će ubrzo vrijeme i za godišnji odmor i već pomalo razmišljam o vremenu kakvo će tada biti, kakvo-takvo odmor će dobro doći, a do tada treba još dosta toga odraditi, a ponešto i skuhati :)

Maline, opet malo malina i o malinama :) , skuhala sam ih i pospremila prije par tjedana, ali još uvijek ih pred očima vidim onako lijepe i svježe, ove godine su mi baš nekako posebne !

Pričala mi je jednom kolegica sa posla kako je bila u posjeti prijateljima i odveli su je u berbu malina, priča kako su uzeli košarice, ušli u malinjak......., e nadam se jednom i takvom doživljaju dok za sada moje maline nabavljam , ali u svakom slučaju u njima uživam. Liker od malina iz ovog posta je u nastajanju, gledam svaki dan kako se šećer otapa, maline se "smežuravaju" i liker sve više poprima oni lijepu, intenzivnu boju maline. Za degustaciju je još rano, nije bilo niti puno sunca pa ću sve skupa ostaviti i koji dan dulje prije nego što ga procijedim.

Liker čeka, ali je zato marmelada već degustirana , i po nekoliko puta :) , išla je i na more :) gdje je bila posebno ukusna za doručak, sjedimo u vrtu, mediteranski mirisi su oko nas, nigdje nam se ne žuri, ......i gledam najnovije izdanje marmelade od malina.

Recept je uvijek isti, ovaj ovdje, sada nakon što sam je skuhala i nakuhala mogu slobodno reći i provjeren.

I nakon što sam većinu malina dobro pospremila za zimu :) ostao je dio koji je trebalo potrošiti onako svježe, jela sam ih , jela pa opet malo jela, a onda sam odlučila napraviti i neki kolačić sa malinama. Puno lijepih slastica se sa malinama može napraviti, od običnih biskvita do raskošnih čokoladnih torti, a ja sam htjela nešto najjednostavnije i nešto gdje će mi maline ostati još uvijek svježe. Izbor je pao na prhki tart, kremica od vanilije i drage maline. Zvučalo je jako dobro, uglavnom je tako i ispalo, a zašto nije i u potpunosti jako dobro ispalo, ......, u nastavku.

Za osnovu za recept navratila sam na meni omiljeni blog "Francuska kuhinja" , zna se već da volim sve što je francusko pa tako i kuhinju. Volim i ovaj blog kako zbog odličnih recepata i jer uz svaki recept idu i slike postupka tako da se teško može pogriješiti, tako i zato što mi se jako sviđa stil pisanja autorice, tako simpatično, drago, otvoreno, ......, mene uvijek razveseli ! Tu sam našla i ovaj recept za prhki tart sa jagodama i slastičarskom kremom i krenula u pripremu mojih tartića. Prvo prhko tijesto za koje sam sastojke podijelila na pola i napravila sam 3 mala tarta promjera 14 cm. Što je dalje bilo..........

Tart sa malinama

(3 tarta promjera 14 cm)

Prhko tijesto

- 125 g brašna

- 65 g maslaca

- 30 g šećera

- 1 žumanjak

- 1 žlica hladne vode

- prstohvat soli

Maline i preljev
- oko 300 g malina
- još oko 200 g malina
- 1-1,5 dcl vode
- 1 vrećica želatine prahu

- Žumanjak i šećer umješati lagano pjenjačom i dodati vodu

- Brašnu dodati prstohvat soli i maslac narezan na kockice i prstima sjediniti

- Dodati žumanjak sa šećerom i rukom umijesiti tijesto
(Iako u originalnom receptu ne piše tijesto sam zamotala u prozirnu foliju i odložila na cca 30 minuta u hladnjak)
- Posude za pečenje namastiti maslacem i rasporediti tijesto u tanjem sloju, nabockati ga vilicom i peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 180 stupnjeva oko 20-25 minuta. Ostaviti da se ohladi.

Dok se tijesto hladi pripremiti kremu. I to je trenutak kada sam u hladnjaku ugledala gotovu kremu od vanilije kupljenu kada sam zadnji put bila u Austriji, pa da je probam. I odustanem od slastičarske kreme iz originalnog recepta. Šteta, gotova krema nije bila ni blizu onoga što sam očekivala, ali ok, postala je dio ovog recepta i tartova.

Preljev:
- Želatinu ostaviti u vodi da nabubri prema uputi sa vrećice
- Oko 200 g malina prokuhati u vodi i dobro ocijediti, dodati nabubrenu želatinu, sve umiješati i kratko zagrijati

- Kada se pečeno tijesto ohladi tartove napuniti u debljem sloju kremom od vanilije ili slastičarskom kremom.
- Na kremu složiti maline i preliti preljevom.
- Ostaviti na sat-dva u hladnjaku da se dobro ohladi i poslužiti.

I zatim dolazi onaj uvijek najzanimljiviji trenutak - degustacija ! :) Prhko tijesto je jako fino, a u kombinaciji sa vanilijom i malinama može biti samo još bolje. Međutim, moram priznati da je kupovni preljev od vanilije apsolutno razočarao, bez okusa i mirisa je. Kada sam vidjela da je tako dodala sam mahunu vanilije, sve zagrijala i zatim ostrugala sredinu i sjedinila je sa kremom. Malo je pomoglo, ali mi drugi put neće pasti na pamet osloniti se na ovakav kupovni preljev. A toliko je lijepih recepata za kreme od vanilije ili slastičarske kreme, uostalom imala sam ga i u originalu koji sam prvotno izabrala. Iskreno, moglo je i bez preljeva, dragi I. je to odmah primjetio, kako sam prelila još topli preljev tako su i maline potamnile, znači nije baš pozitivno utjecao na izgled, a nije niti nešto posebno utjecao na okus, neutralan. Ipak, ne mogu reći da baš nikako nismo uživali u ovim tartićima, jesmo, jesmo, i na kraju - pojeli smo ih :)

Dio malina sam pospremila u zamrzivač tako da imam još priliku za popravni, biti će ovo ljeto , a i po zimi još koji tart sa malinama, biti će i neki fini kolačić, a jako volimo i preljev od malina na sladoledu od vanilije, mmmmmm :)

Osim malina iz zamrzivača na stolu će uvijek biti i maline u marmeladi, dok je ima jedemo je i bilo ovdje u Zg , bilo na moru dobro je kada je teglica ove marmelade u blizini. Ne, ovu nismo zaboravili pospremiti sa ovog drvenog stola, možda na trenutak izgleda malo usamljeno, ali radi se samo o mirnom, pomalo sjetnom poslijepodnevu kada se našla na stolu, društvo joj je pravio listić otpao sa stabla masline, a zraka sunca se uporno pokušavala probiti do nje. Suncu je bilo malo teže od fotoaparata koji joj je bio bliže i brzo je ulovio marmeladicu na stolu :)

Zadnjih dana sam nekoliko razgovora sa mamom završila sa „sve naopako“, i promislim kako baš u zadnje vrijeme dosta često završim neki razgovor ili misao sa time da je sve naopako. Pa reklo bi se i da je i da mi ovo nije samo uzrečica koja nije ni od kuda došla. Naopako je vrijeme, naopaki su pomalo i ljudi, naopake su i situacije. Ili bolje rečeno, od toplog i bezbrižnog ljeta ništa. Toplo je, ali nije ljetno, i kiša često pada, ali nije ljetna, bezbrižna sam tek pomalo, ali ne onako kako znam biti po ljeti, usput osjećam i neki manjak energije, kažu i drugi da se tako osjećaju, od ovog vremena valjda, naopakog. Nadala sam se pa i očekivala da ću riješiti neke krupnije stvari do ljeta, do odlaska na odmor , ali ništa od toga, imam i dalje o čemu misliti i čime se baviti pa….., s jeseni ponovno u akciju, a došlo nam pravo ljeto ili ne nadam se da će odmor ipak biti ljetni.

Ali nije još vrijeme za odmor iako sam možda i mogla već biti na morskom zraku, ali kako rekoh „sve naopako“ :) Ok, odmor će biti, i morski zrak će biti, i jedva čekam da dragi I. i ja krenemo put mora, ali se isto tako sve češće pitam da li će ove godine konačno biti i nekog voća koje će imati onaj puni voćni okus, slatkoću i nektar koji svako voće treba imati. Osim malina koje sam nabavila iz provjerenog uzgoja bilo koje voće koje bilo gdje da kupim ne ostavlja neki trag i okus. Okus i nektar mu osjetim u tragovima, a sve drugo je nekako vodenasto i nikakvo, neutralno rekla bih, da ne kažem opet naopako :) Danas imam borovnice, nisu baš naopake , ali nisu niti one koje nadaleko mirišu i dugo ostavljaju svoj trag i okus . Ipak sretna sam što sam ih nabavila i nakon što sam dio odmah pojela ostatak smjestila u finu, prhku pitu.

Prošlu subotu su nas na placu privukle trešnje, divne , skoro crne, ma moraju biti dobre……, da, da, završile su u ovoj savijači sa trešnjama sa time da sam ih morala poprilično začiniti i pošećeriti da dobiju nešto od okusa, a jedna od degustatorica je štrudlicu nahvalila i istaknula „vidi se da su trešnje loše, ali kore su ti savršene“ A kore sam kupila :) :) Toliko o ovogodišnjem voću ! Za džemove i marmelade koje sam skuhala trudila sam se naći što više domaće voćkice , mirisala, probala, tražila pouzdane dobavljače, i ispalo je nešto :) A na borovnice nisam niti pomišljala. Kada im vidim cijene kako na placu tako i po trgovinama nekako mi baš i ne dođu brzo pod ruku. Zatim se svako ljeto spremamo put Gorskog Kotara na dane borovnica i svako ljeto nam ti dani nekako prođu i dok se „probudimo“ nema više. I onda odjednom kod kolegice na stolu ugledam posudu punu krasnih borovnica….. hmmmm…..prodaje se ? prodaje, domaće, provjerene, isprobane……, u mojim su rukama, a kasnije i na mojoj piti :)

Borovnice su mi uvijek bile pomalo nedostižne, u Dbk nije bilo borovnica i ne pamtim da sam ih tada baš nešto svježe jela. Našle bi se u nekom kupovnom voćnom jogurtu ili voćnom soku, i te sokove od borovnica sam uvijek voljela. Kada sam došla u Zg i počela viđati mjerice borovnica odmah sam shvatila da se radi o skupljoj voćkici poprilično ograničene količine i da je se nikada neću nešto posebno najesti. Ok, u dobrim stvarima se pomalo uživa pa je tako i kod mene sa borovnicama. A sada je cijeli kilogram ispred mene i čim sam ih uzela odlučila sam da ću dio pojesti, a dio smjestiti u neki kolačić. Iako pomalo izbjegavam praviti kolače u zadnje vrijeme, ljeto, kilogrami, ne treba toliko slatkoga i šećera,….itd, borovnice sam htjela smjestiti baš u neki kolač. I počela sam nabrajati od beze kora sa borovnicama, neke čokoladne kombinacije, američke pite, prhkih keksića, ……. I dođem do ove pite prhkog tijesta punjene borovnicama. Lijepo tijesto sa maslacem i limunom bogato nadjeveno borovnicama ne može biti nego dobitna kombinacija. Dragi I. je dobio da izabere, ovaj ili čokoladni kolač ? Ovaj, odmah je rekao . I dobro je rekao :)

Pita sa borovnicama

- 250 g brašna

- 50 g šećera u prahu

- 125 g maslaca

- 1 limun – korica

- 1 jaje

- 1 žlica hladne vode

- 1 bjelanjak

- 1 žlica smeđeg šećera

- 600 g borovnica

- 100 g šećera

- 1 vanilin šećer

- 1 žlica soka od limuna

- 1 žlica škrobnog brašna

- Borovnice oprati i pola količine grubo usitniti (ja sam ih lagano usitnila štapnim mikserom, ne do kraja već ostavljajući i krupnije komadiće)

- Usitnjene i cijele borovnice pomiješati i staviti u posudu za kuhanje , dodati šećer i vanilin šećer i sok od limuna , sve umiješati i kuhati uz mješanje dok ne uzavri.

- Zatim dodati škrobno brašno , umješati ga i uz stalno mješanje kuhati još oko 2-3 minute.

- Ostaviti da se ohladi

- Za tijesto pomiješati brašno i šećer i dodati maslac izrezan na kockice i koricu limuna

- Prstima utrljati maslac da se dobije mrvičasta smjesa , a zatim dodati lagano umućeno jaje i žlicu hladne vode.

- Umijesiti glatko tijesto koje se ne lijepi, po potrebi dodati još malo hladne vode.

- Tijesto zamotati u prozirnu foliju i ostaviti u frižideru oko 30 minuta

- Kalup za pečenje (cca 20 cm promjera) namastiti

- Tijesto podijeliti na dva dijela , prvi, malo veći, dio razvaljati i staviti u kalup tako da pokrije dno i stranice, nabockati ga štapićem ili vilicom

Ja sam radila sa tri mala kalupa promjera 14 cm, za donji sloj + stranice odvojila sam komade od po 100 g tijesta, a za gornji sloj oko 60 g tijesta

- Pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva i donji dio tijesta peći 10 minuta. Izvaditi iz pećnice i ostaviti da se malo prohladi

- Zatim rasporediti pripremljene i sada već ohlađene borovnice , razvaljati i drugi dio tijesta i staviti ga preko borovnica (neka rubovi malo pređu preko pa ga rukom ili vilicom „zalijepiti“ po rubovima za donji dio tijesta

- Štapićem (ili vilicom) nabockati ili napraviti rupice na gornjem sloju tijesta

- Bjelanjak lagano umutiti i njime premazati gornji sloj tijesta, a zatim posuti smeđim šećerom

- Staviti u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i peći oko 20 minuta , pojačati na 200 stupnjeva i peći još oko 5-8 minuta.

- Izvaditi iz pećnice, ohladiti i ….servirati

I nemojte se iznenaditi što će nadjev malo iscuriti , pita je bogato nadjevena , a prhko tijesto je tako nježno, posebno gornji tanji sloj. Meni se malo i odvojio sa vrha i borovnice su našle svoj put za malo izaći :)

Treba pitu i degustirati, naravno :) Bilo ovako samu, ili po želji je posuti sa još malo šećera u prahu, možda sa dodatkom sladoleda od vanilije, ili tučenog vrhnja ….., sve može, ali ja sam se odlučila na ovu najjednostavniju varijantu same pite, i neka sam :) Baš sam uživala u ovoj piti, sretna zbog borovnica, a i zbog dobrog spoja ovog tijesta i borovnica. Niti dragi I.nije imao ništa protiv, čim je zatražio još komad znala sam da mu se sviđa, uostalom bila je i njegov izbor sa početka priče :) Ipak, uvijek ga pitam pa sam tako i sada pitala što bi za drugi put promijenio i rekao je "ništa", ništa ne treba promijeniti....... :) Mene je tijesto skroz oduševilo, a i nadjev je bio dobar osim što bih stavila malo više soka od limuna da sve skupa bude svježije. Nije ovaj put smetalo niti što je malo slađe, a najviše smo se smijali nadjevu koji je krenuo u šetnju kada sam prerezala pitu, naravno još toplu, pa tko bi dočekao hlađenje :)

Jednu piticu smo podijelili još toplu, a druge dvije sam stavila u hladnjak i kasnije smo ih degustirali rashlađene. Nadjev više nije ovako curio, tijesto je i dalje bilo fino i prhko i nekako nam se više svidjela ovakva dobro rashlađena, ne znam da li zato što je ipak ljeto, koliko god bilo naopako :) ili je rashlađena jednostavno bolja :)

Ne znam niti da li ću uspjeti doći do još neke ozbiljnije količine borovnica ovo ljeto, ako uspijem znam što ću sljedeće napraviti, a ako ne nema veze, sada sam u njima uživala, a za ovakvu pitu će se naći i neko drugo voće, sigurno bi dobra bila i sa mješanim šumskim voćem , a možda i sa breskvama, nektarinama……, ili jednostavno čekam ponovno borovnice ! :)

Vrijeme je za odmor….., jupiiiii :) :)

Veselim se odmoru, veselim se moru, suncu, vremenu koje ću provesti sa dragim mi ljudima. Krenuli smo dragi I. i ja prvo na sjever, a zatim na jug, malo sa njegovim dečkima , pa malo sa mojim curama :) I biti će nam super ! :) Veselim se svemu i uopće ne želim razmišljati o ovom nenormalnom vremenu, uostalom razmišljala ja ili ne, kako je tako je. Lijepo bi bilo da konačno dočekamo ljeto, a još ljepše bi bilo da to ljeto dođe kada sam na moru, ali ako i ostane ovako već ćemo se snaći, uostalom uvijek je dobro vrijeme za odmor, dobru knjigu, uživanje u kavici, ali i finoj hrani :) Neizostavno, dobar zalogaj je također dio odmora i ono što pamtimo. Idealno je kada je tih dana kuhanja što manje, a uživanja što više iako je za mene odmor dobrim dijelom i vrijeme kada mogu lijepo u miru kuhati i ponešto novo pripremiti.

A prije nego što krenem predstavljam još jedan liker i marmeladu. Liker će biti spreman za degustaciju kada se vratim, a degustacija marmelade je već obavljena :) Marelice, breskve, nektarine……., pogledate ih i kao da gledate u sunce, divne su mi te boje, prave boje ljeta. Volim i te okuse, marelica nikad dosta, a dok njima pomalo prolazi sezona stižu breskve i nektarine. Meni su za nijansu draže breskve, a moja sestra će uvijek prvo posegnuti za nektarinama, dok marelice najviše voli dragi I. , a niti ja ih nikada ne odbijam. Prije par dana kuhala sam tako već uobičajeno marmeladu od marelica, dio marelica kuham , a dio gledam , poneku pojedem :) , gledam i breskve i nektarine koje sam kupila i odlučim napraviti i jednu miješanu marmeladu, ljetno voće u ukusnoj marmeladi ! Razmišljam i o likeru od marelica koji je pravila draga Zorica sa bloga Cooking with Zokie i znam da ću i ja dio voćkica staviti u liker, ali ne ostajem samo kod marelica, staviti ću i breskve i nektarine, i dodati malo limuna, može li biti liker od mješanog voća ? Naravno da može ! :)

I ovaj liker i ovu marmeladu možemo nazvati „sunčanima“, boje su im baš takve, posebno kada zrake jutarnjeg sunca prođu kroz staklenku u kojoj se radi liker…….sunceeee :)

No idemo redom i krećemo sa receptom za marmeladu, dok se ona pomalo peče u pećnici ostatak voća pripremiti ćemo za liker.

Miješana marmelada od marelica, bresaka i nektarina

- 1 kg marelica- očišćenih od koštica i narezanih na komadiće

- 1 kg nektarina - očišćenih od koštica i narezanih na komadiće

- 1 kg bresaka - očišćenih od koštica i narezanih na komadiće

- sok od 2 limuna

- 800 g smeđeg šećera

- 50 g vanilin šećera

- 1 žlica cimeta

- 3 žlice ruma

- Marelice, breskve i nektarine narezane na komadiće, najbolje je na četvrtine i zatim svaku četvrtinu još prepoloviti staviti u veliki , duboki pleh od pećnice ili sličnu prikladnu posudu koja može ići u pećnicu

- Voće preliti sokom od limuna i promiješati

- Dodati smeđi šećer, vanilin šećer i cimet i sve dobro umiješati

- Pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva i sve skupa peći oko pola sata , a zatim promiješati (voće će omekšati i pustiti sok, šećer će se rastopiti, sve će jako lijepo mirisati)

- Nastaviti peći još oko 2 sata i svakih 20-30 minuta ponovno promiješati.

- Peći dalje do željene gustoće marmelade i nešto češće promiješati jer će se u ovoj fazi zgušnjavanja marmelada početi pomalo i lijepiti.

- Marmelada je gotova, razliti je u čiste i zagrijane staklenke, dobro ih zatvoriti i okrenuti na poklopac. Neka tako stoje 10-tak minuta , vratiti ih na pravu stranu i ostaviti da se ohladi.

I dočekati degustaciju :)

Došlo je vrijeme za degustaciju , otvorim, pomirišem, probam je i ostanem pomalo zatečena……, još jedan zalogaj,ma na što me ovako jako podsjeća ? Ovo je jedan poznati okus, onaj koji mi se od nekuda vratio vratio…..gusti sok ! :) Da, stvarno, ova marmelada ima isti okus kao gusti sok, onaj kupovni u tetrapaku koji sam nekada davno znala kupiti, ali ne pamtim kada sam ga kupila ili popila u zadnje vrijeme. Zalogaj ove marmelade je kao gutljaj gustog soka :)

I dok je marmelada već degustirana liker je tek u nastajanju i baš po povratku sa odmora dočekati će me da ga procijedim i poslužim prvu čašicu.

Liker od marelica, bresaka i nektarina

- 12 kom marelica
- 4 kom nektarina
- 4 kom bresaka
- 10 sredina koštica marelice
- 2 limuna
- 4 štapića cimeta
- 1 kg šećera
- 50 g vanilin šećera
- 800 ml rakije
- 200 ml vode

- Marelice, breskve i nektarine oprati i očistiti od koštica. Narezati ih na komadiće ili na ploške, po želji
- U prikladnu staklenku slagati voće i nakon jednog sloja voća staviti dio šećera i vanilin šećera i tako potrošiti pripremljeno voće i šećer i vanilin šećer.
- Dodati i sredine koštica marelice.
- Limun narezati na ploške i dodati ih voću i šećeru
- Dodati i štapiće cimeta.
- Na kraju naliti rakiju i vodu
- Staklenku (ili staklenke) zatvoriti i ostaviti na suncu oko 30-tak dana (obzirom koliko je malo sunca ovo ljeto ja ću ga ostaviti i malo dulje da se sve dobro rastopi i okusi sjedine)

Nakon što sam sve složila u predviđene staklenke zaključila sam da su možda ipak premalene i kada se krene otapati šećer moglo bi biti u njima pomalo tijesno. Stoga sam uzela jednu veliku staklenku i prelila sve u nju tako da sada za sve ima dovoljno mjesta , a ja mogu biti mirna da će me liker dočekati tamo gdje i treba :)

A svako jutro koje bi nam poklonio koju zraku sunca donijelo je to isto sunce i kroz ovaj liker. Ma i kada vani nije bilo sunca iz ovog likera sjaji, nije li na kraju najvažnije da sami znamo pronaći i vidjeti sunce. Pa taman i ovako u staklenki budućeg likera :)

Svima koji navratite ovdje ovih dana dok me nema hvala vam na posjeti i osjećajte se kao kod kuće iako je domaćica malo odšetala :) Želim vam lijepe dane, puno sunca i smijeha , ljeto je :) , vidimo se krajem mjeseca, odmorni, veseli, puni dojmova, sa novim receptima……… Veliki pozdrav !

Odmor je došao, odmor je i prošao, i bilo je lijepo ! Ovo je ukratko o mjesecu koji ostavljamo za nama, ljetnom mjesecu kojega uvijek sa nestrpljenjem dočekam i koji uvijek tako brzo prođe. I neka je tako, važno je da bude , i bilo je :)

Počelo je na sjeveru, završilo ja jugu. Spakirali smo dragi I. i ja kofere, počeli slagati stvari u auto, zaključili po tko zna koji put da nosimo puno i previše i da sljedeći put sa stvarima trebamo racionalnije. On možda i hoće, a ja nisam baš sigurna, uvijek je isto kada se pakiram i uvijek bi nešto „baš moglo zatrebati“ i zato se treba naći u koferu :) Uglavnom ne zatreba ništa posebno i uglavnom nosim pa vraćam, no dobro i to se brzo zaboravi. A ono što se pamti je naš zajednički odmor i lijepi dani, prvo na Krku koji nas je dočekao sunčan i pun turista, ali se tijekom tjedna koji smo tamo proveli isto malo našalio stalnim promjenama vremena, kiša, sunce, oblačno, ….., pitala sam se hoću li ja konačno otići na plažu ? :) Kupanje i sunčanje : malo, ali zato odmor i čitanje: puno ! Nastavili smo dalje na jugu, u Dubrovniku, gdje nas je za promjenu dočekalo sunce, vrućina, turisti, kruzeri, šetnje po gradu , ali i kupanje i sunčanje, ah to lijepo plavo more :) Odmarali smo se, što aktivno, što pasivno, a nismo zanemarili niti gurmanske doživljaje, kuhanje je bilo što jednostavnije i brže, ali ne na uštrb okusa i mirisa i onoga što volimo.

U Dbk tako već nekoliko godina tijekom ljeta radim ovaj kolač od tikvica koji svake godine doživi neku malu izmjenu, ali ništa značajno. Recept je originalno od "sandre5" sa Coolinarike čiji rad već dugo pratim i čije recepte rado isprobavam, hvala Sandra :) Kada sam ga prvi put napravila pojeo se odmah i svi koji su ga probali iznenadili su se kako je kolač tako ukusan i mirisan , a u njemu su tikvice :) Pa ja volim tikvice, baš ih volim, na sve moguće načine pa zašto ne i u ovakvom kolaču. Kolač se udomaćio, a najveću popularnost je stekao kada smo ga nosili na plažu. Tada su moja nećakinja K. i djeca mojih prijateljica bili još mali i na plažu je trebalo nositi i nešto za pojesti što je uključivalo i nešto slatko. Tako bih se ujutro lagano ušuljala u kuhinju i dok su se ostali još budili, dok smo doručkovali i pili prvu kavu, kolač je već ispečen mirisao i hladio se, narezala bih ga i stavila u kutiju i eto i kolača na plaži :) Uglavnom sam ga pravila u četvrtastom plehu i rezala na kockice, a danas sam ga ponovno ispekla i odlučila se za male pojedinačne kalupiće, svugdje će se ovaj kolač lijepo smjestiti :)

Prije nego krenemo na recept idemo još malo na crtice sa odmora. Ovo ljeto sam uobičajeno uživala u moru, morskom zraku, mirisima vegetacije koji me uvijek iznova osvoje, uživala sam u prirodi, ali sam više nego ikada primjećivala brodove, jedrilice, barke, ……, uvijek ih volim vidjeti , volim ih kada odmaraju na morskoj površini, onako lagano se ljuljaju, a volim ih i kada plove, režu more i stvaraju valove, razmišljam tada gdje idu, gdje će pristati,…..,a volim i kada se na nekome od njih i sama nađem i koliko god plovidba bila kratka otplovim i morem i mislima. Na Krku smo večeri često provodili na rivi i promatrali „vozni park“, divim se moćnim primjercima, a raznježim se svaki put kada ugledam „malu barku“. Divili smo im se i u luci u Trstu gdje smo otišli jedan dan na izlet (o izletu i Trstu ćemo opširnije u nekom drugom postu) , a posebno su upečatljivi u zalazak sunca kada se boje neba i mora spajaju, uvijek poželim za ovi trenutci što dulje potraju !

Dođemo zatim na jug i dovoljno je da samo pogledam u staru gradsku luku u Dbk i da ne znam koji brodić prije uloviti pogledom, tu je tek gužva :) Barke su na vezovima, brod za Lokrum isplovljava, turistički brodići stalno uplovljavaju i isplovljavaju, mimoilaze se nevjerovatno blizu jedan drugome, ali nitko nikome ne smeta, oglasi se brodska sirena za pozdrav i svatko ide svojim putem. Nedaleko od gradske luke odmaraju se elitne jedrilice i brodovi , vlasnici će u grad doći i otići pomoćnim barkama i koliko god su elitni naći će se na istome mjestu i u istoj masi sa svima nama koji smo se taj dan tu prošetali ili možda odlučili otići na Lokrum . Dragi I. i ja smo jednom otišli, a moja mama najradije ne bi od tamo ni dolazila doma :) , svako jutro put je vodi prvo na Lokrum, brod, kupanje, sunčanje, druženje, odmor, …..i spremna je za ostatak dana, hm, i ja bih bila :) :) Lokrum je poseban i time zaslužuje poseban post koji ću mu sigurno ubrzo pokloniti.

Ono što je isto tako posebno iako se oko njih uglavnom „lome koplja“ su kruzeri. Da, znam, odakle svi ti veliki, nehumani brodovi i svi ti ljudi koji samo prave gužvu, ……, ne znam da li je baš samo tako, naravno da u praktičnom životu to sve skupa ponekad zasmeta, ali kada ste na odmoru i koncentrirate se na to da upijete što više od divnog grada i divnih ljudi sa kojima se družite tada i ti kruzeri nisu nešto što će smetati. Znali su nekada baciti sidro i u more koje je ispod naših prozora , ali kako su dolazili sve veći i veći tako su preseljeni na vezove u luku Gruž i nisam nikada prošla cestom iznad luke , a da nisam naišla na ljude koji su se zaustavljali u želji da ih slikaju. Naišli smo tako I. i ja u trenutku kada jedna takva „grdosija“ pristajala , iako sam rekla „uh što je ovo“ sa zanimanjem sam gledala sve te plalube , balkone kabina, bazen koji se nazirao na najvišoj palubi…….tu je nekoliko tisuća ljudi, cijeli jedan grad !

Brodovi, jedrilice, barke, …..svi plove dalje, a plovim i ja , sada plovim ususret novim obavezama, ali i mislima još uvijek na odmoru. Krk je mjesto gdje je dragi I. i gdje su njegovi dečki, gdje je neki poseban mir, a Dbk je mjesto i gdje me dočekaju moje najdraže cure, tu su i moje prijateljice, baš sa nedavno komentirala dragom I. da sam sretna i bogata :) I jesam, i bogata i sretna za sve te drage ljude i svaki naš trenutak. Družili smo se, pomalo izlazili, naravno i dobro jeli :), biti će još postova sa tim crticama. Moja draga prijateljica M. nije niti ovaj put propustila počastiti nas sa domaćim povrćem iz baštine koju ona i njezin B. obrađuju i gdje uzgajaju povrće koje je baš ono pravo, izvorno, domaće (iz ove priče) . Rajčice, kapula, patlidžani, paprike, i ……tikvice ! Tikvice koje su se našle i u ovom kolaču kada sam ga napravila u Dbk

Kolač sa tikvicama, mirisom limuna, meda i ……..mora ! :)

- 1 srednja tikvica – naribati je na krupnu stranu ribeža

- 1 jaje

- 8 žlica brašna

- 1 vrećica praška za pecivo

- 2 žlice gustina

- 2 vrećice vanilin šećera

- 2 žlice meda

- ½ korice limuna i sok od limuna

- 4-5 žlica jogurta

- maslac za kalup

- 2 žlice smeđeg šećera

- šećer u prahu za posipanje

- Jaja i vanilin šećer izmutiti kulinarskom žicom.

- Dodati naribanu tikvicu , brašno sa praškom za pecivo i gustin, koricu i sok limuna i med.

- Malo izmješati i dodavati žlicu po žlicu jogurta, mješajući sjediniti u gustu smjesu.

- Kalup namazati maslacem i posuti smeđim šećerom.

- Pećnicu zagrijati na 200 stupnjeva i peći oko 15 minuta, pojačati na 220 stupnjeva i peći još oko 10 minuta. Ukoliko vrh brže potamni prekriti folijom i dovršiti pečenje

Ohladiti i posuti šećerom u prahu

Mekano, ukusno, mirisno, ……, svaki put nekako baš takav ispadne :)

Ovo je jedan od onih zahvalnih kolača gdje se količine mogu prilagoditi po želji i potrebi. Isto tako kolač se može napraviti u bilo kojem kalupu tako da sam ga pravila najčešće u četvrtastom, ali i u formi kuglofa, u okruglom , a sada i u malim kalupićima. Isto tako nećete pogriješiti ako kolač prerežete i napunite nekom finom kremom od vanilije, može ga se ukrasiti i šlagom (nisam probala sa čokoladnim preljevom, ali mislim da bi i to bilo dobro), možda nasjeckati i malo čokolade i dodati je u tijesto. Kolač nije presladak tako da za ljubitelej nešto slađega preporučujem još koju žlicu šećera u tijesto (tako je i u originalnom receptu, ali ja sam izbacila šećer i malo povećala med). Posipanje kalupa smeđim šećerom mi se svidjelo kada sam prvi put to probala tako da sam ga i ovdje primjenila, a sam izbacila šećer iz samog kolača (vanilin šećer i med ga zaslade) ovo je jedan slatki dodatak, ali meni se još više sviđa što se u pečenju lagano karamelizira i tako fino krcka .

Sa ovim kolačićem ostajem još malo mislima na odmoru i na morskom zraku, ali sam se isto tako pripremila i za sutrašnji dan. Čeka nas povratak planinarenju, ruksak je već na svome mjestu, vrijeme je savršeno za dolazak na planinarsku stazu koja nas sigurno već sa nestrpljenjem očekuje :) , veselim se…… :) :)

Bilo je to u proljeće, a mogla je biti i zima ili ljeto jer vrijeme zadnjih mjeseci ionako ne prati godišnja doba. Ipak, bilo je u proljeće, dan sunčan i pomalo prohladan, ipak sam kako vidim na fotkama koje uvijek rado pregledam, u kaputiću i čizmama. Dragi I. i ja krećemo na izlet u Sloveniju. Bili smo par dana ranije u Grazu, ostala nam je vinjeta koja vrijedi još samo taj dan, a uz to je i vikend i zašto je ne iskoristiti i ne otići na jedan lijepi izlet. Novo mesto i Otočec na Krki i Kostanjevica na Krki su mjesta koja ćemo posjetiti, prošetati, popiti kavu, nešto fino pojesti i …….kupiti kruh ! :) O kruhu sam već pisala ovdje i bez obzira na sve delicije ovoga svijeta miris i okus svježe pečenog kruha malo što mi može zamijeniti, tada se probude neki posebni osjećaji i ostajem pri rečenici koju sam i tada napisala "kruh je posebna namirnica".

Da, primjetila sam da već dugo nema onog klasičnog shoppinga koji sam nekada obavljala i koji me baš veselio kada bih negdje otputovala. Nije više niti potreban, ne nedostaje mi, dosta toga se i ovdje može naći, a umjesto trčanja za krpicama i raznim nepotrebnim stvarima radije ću polako prošetati, upoznati grad i osjetiti kako živi, gledati, uživati u ispijanju kavice i ponekom kolačiću i zaviriti tek u neke male trgovinice iz kojih ću donijeti poneku dragu sitnicu. I nikako neću propustiti pogledati kakva hrana je u ponudi i što i gdje se jede :) Nakon obavljenog posla u Grazu šetali smo tako dragi I. i ja i naišli na krasnu pekaru, gledali smo, zamolili da malo fotkamo, nismo baš gladni, ali tako je lijepo sve mirisalo i kruh tako dobro izgleda da ga nismo mogli samo tako ostaviti. Izbor je pao na alpski kruh, onaj pravi, seljački, zbijeni, pun okusa……, nekada ga je bilo i kod nas , ali dugo ga nisam baš takvoga vidjela, a niti jela. Izgledao je predobro i upravo takav je i bio, sa nama je u Zg doputovao onaj treći koji nedostaje na najnižoj polici :)

Nakon Graza evo nas u Sloveniji, Novo mesto je lijepi mali gradić u kojemu se ima što vidjeti, a u kafiću uz rijeku popili smo i jako dobru kavu. Prošetali smo i idemo pomalo dalje, ali hajde da samo navratimo u obližnju samoposlugu, tek tako, vidjeti što ima a da kod nas nema :) Naravno, našao se u košarici fini keksić i još poneka sitnica, a ja sam odmah ugledala kruh, od heljdinog brašna sa orasima. Ma kakav kruh, kolač, i jedan primjerak je otputovao sa nama u Zg :) Otočec na Krki, prelijep i premalo vremena smo bili da bi nešto više napisala. Jednostavno osvaja, a odmah smo ugledali i planinarske staze, vodiče i upute za vikend planinarenje, ……, bilježimo i dolazimo prvom prilikom, ovo treba posebno doživjeti. Zatim krećemo u Kostanjevicu na Krki, i prije nego što uđemo u ovaj mali, mirni gradić odlazimo pogledati samostanski kompleks koji je izvan grada, a koji u vrtu ima postavljene skulpture od drva. Drvo i ……."što je ovo, drveni kruh" ! Ajme što sam se razveselila, štruce kruha, uh kako su velike, I. se smije, a ja raširim ruke da bih „uzela“ jednu štrucu kruha ;)

Pojeli smo i kruh kupljenu Sloveniji, u međuvremenu smo neke kruščiće i sami doma ispekli, naravno da smo poneki i kupili , koliko god izbjegavali kruh nekada bez njega jednostavno ne ide, a nekada mu je tako teško odoljeti. A mene su sve češće počeli zapitkivati da li sam pravila beskvasni kruh. Da, znam da je beskvasni kruh rado viđen i kušan, ali ne, nisam ga još sama ispekla. Pa sam odlučila to napraviti sada :) I samoj mi se sviđa pojesti komad beskvasnog kruha, sviđa mi se i što ga se jede u malim zalogajima da bi bilo dovoljno, što može nešto dulje trajati, što izbor brašna za ovaj kruh obično pada na meni omiljeno raženo brašno, jednostavan je za napraviti ga, a uz dodatak raznih sjemenki ovaj kruh postaje jako ukusan zalogaj. Za početak napravila sam tek jedan mali kruščić od 200 g brašna, raženog naravno :)

Beskvasni raženi kruh sa sjemenkama

- 150 g raženog brašna
- 50 g pšeničnog brašna
- 2 žlice sjemenki suncokreta
- 1 žlica sjemenki lana
- 1/2 žličice smjeđeg šećera
- 2/3 žličice soli
- 1/2 žličice sode bikarbone
- 150 g jogurta
- malo maslinovog ulja za premazati kruh

- Prosijati oba brašna, dodati 1 žlicu sjemenki suncokreta, sjemenke lana, šećer, sol, sodu bikarbonu i sve dobro pomiješati,
- Dodavati pomalo jogurt i umijesiti tijesto. (tijesto će biti kompaktno i nešto tvrđe)
- Formirati željeni oblik kruha (štruca, okrugli, .....) i premazati ga maslinovim uljem
- Po vrhu posuti sa preostalom 1 žlicom sjemenki suncokreta (ovo je uglavnom radi dekoracije, sjemenke se u pečenju neće baš zalijepiti za kruh tako da se može i preskočiti)
- Pećnicu zagrijati na 200 stupnjeva i kruh peći oko 30 minuta

Ovaj kruh nije od onih koji će vam zamirisati kuću, ali dobiti ćete domaći, zdravi kruh, kompaktne sredine i nešto tvrđe krckave korice.

Kruh je dobar, ima neku punoću okusa, ali definitivno nije onaj kojega ne možete stati jesti i koji stalno mami na još. Kako sam već rekla, nekoliko malih zalogaja i dosta je. meni se svidio, dovoljno da znam da ću ga napraviti još koji put. I nećemo ga jesti baš samoga, danas se dobro složio uz ručak, a još bolje uz komadić dobre suhe kobasice i mladog sira, i pokoju maslinu :)

I dok ću sigurno ispeći još tko zna koliko i kakvoga kruha nadam se i vjerujem da ćemo isto tako posjetiti i upoznati još tko zna koliko lijepih mjesta koja su nam nekada tako blizu i samo ih trebamo naći i doći. I doživjeti ih u njihovoj ljepoti, u malim stvarima koje život znače, i naći inspiraciju za neke nove stvari, ali i neke nove gurmanske doživljaje. Ne sjećam se da li sam na ovom mostiću u Kostanjevici na Krki mislila o tome kako ću ispeći kruh, ali sjećam se da mi je ovaj trenutak u smiraj dana bio jako lijep i sigurno ću ga zapamtiti.

"Kada ćeš objaviti novi post, pišeš li ti uopće više ? " pitanje je sa kojim me neki dan iznenadio dragi I. Pogledala sam ga onako malo zbunjeno i odgovorila da pišem, ali da u zadnje vrijeme uglavnom ne stignem ili sam toliko umorna da nemam koncentracije za pisanje i kako sam to izgovorila sama sebi sam zazvučala tako da bi bilo bolje da nisam ništa izgovorila. Ali da sam upala u zamku gužve kada se svo vrijeme odvaja za ono što se mora napraviti, a ono što volimo treba malo pričekati to je istina. Ne da nikako da napišem post nego nikako da komentiram vaše postove, kroz FB proletim i .....gotovo, ne trebam dalje, smanjiti će se već i ovaj pritisak i biti će opet više vremena i za kuhanje i za fotkanje i za pisanje i za komentare. Evo, i danas sam ga toliko našla i tu sam sa jednostavnim i brzim receptom ispod čijeg naslova u knjizi piše: "Mješavina plodova mora i plodova zemlje, čovječe ! " :)

Prije recepta proletjeti ću i kroz zadnja dva tjedna, rođendan, rođendan i još 3 rođendana, dragi I. i ja i naši najbliži, svi smo u ovom mjesecu proslavili rođendane. Lijepo smo ih obilježili, lijepo smo se i počastili, hm da, lijepe smo i godine navršili :) , a lijepo smo se i darivali. Po dogovoru, neka bude sitnica. Ne znam da li je bila baš sitnica, ali ja sam za moj rođendan dobila dvije odlične kuharice, dragi I. i cure iz Dbk znaju što volim, a znaju i ako mi poklone dobru kuharicu i oni će dobro jesti kada krenem isprobavati recepte :) Kuharicu koju sam dobila iz Dbk predstaviti ću u sljedećem postu, sada otvaram onu od dragog I. koji mi je poklonio dragog Jamiea :) O da, jako lijepo, baš sam se razveselila, ovo je jedna od Jemievih prvih kuharica, priča o Ministarstvu prehrane, zanimljivo, priča o namirnicama, dobrim i jednostavnim kombinacijama, ljudima koji su isprobavajući ove recepte naučili cijeniti namirnice, kuhanje i počeli kuhati. I kaže da podijelimo recept i tražimo obećanje da će ga barem dvije ljudi isprobati. Recept odabran za danas je dio vas sigurno već isprobao tako da je Jemievoj molbi udovoljeno i misija je ispunjena :)

"Hoćeš li izabrati nešto od Jamiea da isprobamo" pitam dragog I., nekako osim što nisam pisala izgubila sam lagano i inspiraciju što uopće skuhati i isprobati, uh srećom pa me sada već prošlo :). I. kaže da napravim uži izbor pa će on reći što mu je najbolje. Izbor je napravljen, izdvojila sam četiri i recepta i mislim kako bi bilo dobro da izabere baš ovaj, i izabrao ga je :) Nabavili smo filete bakalara, umjesto pancete koristila sam dimljenu šunku i pripremila ovaj i više nego jednostavan ručak. U odnosu na recept iz knjige napravila sam male izmjene u postupku, nisam pekla u pećnici već na tavi. Kako bi filete bakalara lakše umotala pancetu/šunku prerezala sam ih po sredini, uzduž. Bili su veličine da mi je za svakoga trebala 1 kriška šunke da ih omotam kako se vidi na slici. Imala sam malo svježeg ruzmarina i ostatak nadomjestila suhim, ali preporučujem svakako svježi, a maslinovo ulje nemojte ni sa čim zamijeniti, pravo, dobro maslinovo ulje jednostavno daje onu potrebnu punoću okusa i sve skupa zaokružuje.

Fileti bakalara sa pancetom i ruzmarinom

- 500 g fileta bakalara (3 veća fileta koja sam prerezala uzduž po sredini i dobila 6 tanjih fileta)

- 6 većih kriški pancete (ili dimljene šunke ili pršuta)

- 4 grančice svježeg ruzmarina

- maslinovo ulje

- sol i papar

- 1 limun

- Ruzmarin oprati i sitnije nasjeckati listiće sa dvije grančice

- U zdjelicu staviti oko 100 ml maslinovog ulja, nasjeckani ruzmarin, sol i papar i sve pomiješati.

- Mješavinom ulja i ruzmarina marinirati svaki filet (ja sam umakala kist u ulje i svaki filet premazala tako da po njemu ostanu komadići ruzmarina)

- Zatim svaki filet umotati u krišku pancete ili šunke

- Zagrijati tavu za prženje, ovisno o tavi koju koristite dodati ulje za prženje i zagrijati ga , složiti omotane filete i između staviti preostale grančice ruzmarina

- Pržiti na laganoj vatri i okretati cijelo vrijeme dok se panceta ne poprži, a i bakalar iznutra bude pečen. (meni je trebalo oko 12-13 minuta, iako mislim da je moglo i kraće jer se bakalar mrvicu osuši, drugi put ću pržiti ne više od 10 minuta )

I kada konačno dočekate da je gotovo poslužiti uz limun narezan na kriške i čiji ćete sok prije prvog zalogaja lagano iscijediti na pancetu i filete bakalara.

Ono "kada konačno dočekate ......" znači da ćete u jednom trenutku uistinu postati nestrpljivi da se ovi fileti čim prije nađu na stolu i u vašem tanjuru. Negdje oko 5.-te minute prženja sve skupa će tako dobro zamirisati i tada počinje nestrpljenje, panceta se prži i pušta svoj divni miris, ruzmarin je već zamirisao cijelu kuću, a pripremili ste i aromatični limun, uh treba izdržati :)

A ručak osim što je mirisan bio je i ukusan , iznad očekivanja, sve smo pojeli :) Za prilog možemo poslužiti od standardnih krumpirića do kuhanog povrća po želji, ja sam imala zelene mahune koje sam skuhala, posolila i prelila maslinovim uljem, takve najviše volim i dobro su išle uz ove filete koje ću praviti opet , vjerovatno i vrlo brzo. Mislim da mogu koristiti i bilo koju drugu vrstu fileta bijele ribe, aljašku kolju npr., nju ću sljedeći put.

Kako Jamie kaže : "Mješavina plodova mora i plodova zemlje, čovječe ! " :)

Juha je kod mene obavezan dio obroka, često i samostalan obrok. Tako sam navikla, tako mi odgovara, tako volim. Volim juhu, razne juhe, odrasla uz taj obavezan tanjur juhe za ručak, a ponekad i za večeru. I moje cure u Dbk juhu vole i cijene, dogodi li se da jedan dan nema juhe na stolu sutra dan je već obavezna, baš nam nedostaje. Pamtim bakinu juhu, onu koja se dugo kuhala, lijepo, domaće mirisala, kako bi nam ona objašnjavala: „ovo je juha od mesa, juha od kosti, juha od kokoši“ , na što bismo se mi nasmijali i govorili joj da je i kokoš meso :), kokoš je možda meso, ali juha od mesa je jedno a juha od kokoši je drugo :) Kasnije su na stol došle mamine juhe, došla su i druga vremena pa se juha više nije kuhala satima, ali mama je ipak zadržala bakinu juhu od mesa koja me i danas razveseli svojim mirisom i okusom, a mama je isto tako pred nas stavila i neke nove, povrtne, juhice. Gusta juha od povrća, juha od krompira i mrkve, …..mmmm, finooo. A ja ? Ja isto kuham juhu, rjeđe onu od mesa, češće one od povrća, pa im štošta dodajem i oduzimam :), isprobavam nove okuse i nove kombinacije, i nadalje svakodnevno uživam u juhama. A dragi I. ? Ne, nije baš za juhu, pojede žlicu-dvije za društvo i da ne uvrijedi domaćicu :), ali baš da bi poželio juhu ili barem malo više od one dvije žlice juhe, ne baš…..sve dok……dok nije probao ovu najnoviju juhu iz moje kuhinje, juhu od peršina, probao i poželio još žlicu – dvije :)

„Peršin je vrlo zanimljiva ljekovita biljka“ početak je rečenice teksta koji sam našla na net-u i kojom započinje priča o peršinu. Moram priznati da peršin nisam tako doživljavala i bio mi je nešto što koristimo zato što se eto koristi :) ne puno više od toga. Trebalo je vremena i da usvojim razliku između peršina i celera ili kako se u Dbk zovi petrusin i selen. Koliko sam puta na placi čula "zlato moje ali to je selen, ovo ovdje je petrusin" :) Iako, uvijek mi je odgovarao diskretan miris i okus peršina koji sam doživljavala pomalo profinjenim. Nakon peršina, petrusina, koji je rastao u našim vrtovima upoznala sam i francuski peršin, onaj zanimljivi „kovrčavi“ i odmah sam znala zašto među nama postoji ta neka samozatajna ljubav uz dašak profinjenosti , volim sve što je "French"….. :) To što je i jako zdrav, toliko da se tretira kao „ljekovita biljka“ daje mu samo dodatnu prednost, na net-u se lako nađu sve činjenice, a meni se najviše svidjela ona da sadrži aromatična ulja i flavonoide, djeluje antioksidativno, list je bogat vitaminima A i C, a u korijenu skriva i vitamin B, ujedno je i jedan od najboljih izvora vitamina K. Uz to što je zdrav peršin je i lijep :) i osim što će obogatiti okus peršin će i ukrasiti svako jelo, ako ne jelo onda će ukrasiti ukrasiti vrt ili prostor svojim intenzivno zelenim listovima.

I dok je nekada ljubav između mene i peršina bila pritajena, danas ona doslovno cvjeta :) Pravu ljubav prema peršinu donio je dragi I., kada god smo razgovarali o hrani I. je završavao sa „i dodaš peršin ili treba posuti peršinom“. Meso i ribu posipamo sa peršinom, krompire isto tako, peršin završava i u salati, gulaši dobiju svoj peršin, zapravo sve osim slastica završi sa peršinom, a ja sam naučila kupiti i već na oko prepoznati da li mi na placu nude pravi dobri peršin ili samo nešto što bi htjelo to biti. Peršin pokušavam održati i u lončarici na lođi gdje nikada niti jedna biljka nije dugo opstala, ali trenutno peršin i bosiljak to pokušavaju, ali ga i redovno kupujem, uvijek je u frižideru na raspolaganju barem malo peršina. I jednostavno je bilo prirodno da na red dođe i juha od peršina. Juha koju sam sada prvi put pravila, a koju sam jednom prilikom primjetila u emisji „kod Ane“. Ana tada nije dala cijeli recept, nisam ga kasnije niti našla, zapamtila sam ponešto, a ostatak kako sam sama mislila da bi bilo dobro i skuhala sam juhu od peršina.

Juha od peršina

(za cca 3 tanjura juhe)

- 70-80 g listova peršina + još malo za serviranje (2 vezice peršina kupljene na placu)

- 1 glavica kapule (ljubičastog luka)

- 2+1 žlica maslinovog ulja

- 500 g krompira

- 100 g korijena peršina

- 50 g korijena celera

- cca 1/2 litre povrtnog temeljca

- 2 žlice vrhnja za kuhanje

- 1/2 žličice mljevene kurkume

- 1/2 žličice mljevenog muškatnog oraščića

- 1/3 žličice đumbira u prahu

- sol i papar

- Kapulu nasjeckati, krompir oguliti i narezati na komadiće, korijen peršina i celera oguliti i nasjeckati na sitnije komadiće, peršin oprati i nasjeckati

- Kapulu staviti je u lonac za kuhanje , dodati 2 žlice maslinovog ulja i lagano prepržiti.

- Dodati nasjeckani korijen peršina i celera i nastaviti pržiti sa kapulom na laganijoj vatri 3-4 minute

- Zatim dodati narezani krompir i sve zajedno miješati na laganoj vatri 1-2 minute

- Dodati povrtnog temeljca koliko treba da sve prekrije (oko 4 dcl) i kuhati na laganoj vatri dok krompir i korijeni ne omekšaju (cca 15-20 minuta , ovisno koje veličine ste narezali krompir i korijene, ja sam dosta sitno pa je trebalo max.15 min.) Ukoliko će trebati dodati još malo temeljca ili vode tako da povrće uvijek bude prekriveno tekućinom.

- Zatim dodati nasjeckani peršin, dobro ga umiješati, staviti da još jednom uzavri i kuhati oko 1-2 minute

- Sve usitniti štapnim mikserom , dodati dvije žlice vrhnja i dobro ga umiješati

- Dodati kurkumu, muškatni oraščić i đumbir i dobro ih umiješati

- Posoliti i popapriti po želji i ukusu

- Još jednom sve dobro promiješati, uzavreti, zatim maknuti sa vatre i umiješati preostalu žlicu maslinovog ulja.

Juha je spremna za serviranje, a da peršin i sada zadrži svoju glavnu ulogu poslužiti ćemo je lagano posutu preostalim nasjeckanim peršinom.

Da li nam se ova juha svidjela ? Ova juha nas je jako ugodno iznenadila svojim okusom. Za ljubitelje peršina ovo je pun pogodak, oni koji još uvijek ne vole peršin u ovoj juhi će ga zavoljeti. Mene se posebno dojmila, ugodnog i finog okusa, profinjena, jedna baš posebna juha. Dragi I. je nakon 1-2 žlice tek da proba zatražio još malo, dovoljno da juha dobije posebno mjesto među juhama :) , ali i da peršin zadrži svoj status koji po svemu zaslužuje.

Iskreno sam oduševljena ovom juhom !

Peršin ostaje u kuhinji, i juhe ostaju u kuhinji, i ova juha ostaje i ovo je tek početak, još puno puta ću je napraviti, vjerujem i za neke posebne prilike. "Kod Ane" se ova ili juha slična ovoj, u svakom slučaju juha od peršina, servirala hladna. Nisam sigurna da ću je i tako isprobati jer juha je za mene "fina, topla, krepka juhica" :) ; ali nikada se ne zna, do jučer nisam znala niti da će peršin završiti na ovaj način u juhi, možda jednog dana bude i hladna :)

U ovom krugu blog-igrice FBI rukavice koju je pokrenula draga Maja sa bloga Cooks nad Bakes istražujemo blog drage nevene – Ebba´s cuisine.

Nevena ili Ebba i njezina Ebba´s cuisine, predstvaljanje drage Nevene i njezinog bloga mogu započeti samo sa jednom riječi – posebna ! Nevenin rad sam primjetila na Coolinariki gdje smo se nekada družile, nije bilo teško uočiti recepte drugačije od drugih, zanimljive, odlične. Kasnije sam stigla i do Neveninog bloga i oduševila se novim receptima, ali i Neveninim pričama kako o hrani tako i o putovanjima, susretima, svakodnevnom životu. Nevena je divna mlada djevojka, studentica koja studira u Trstu koji sam posjetama u zadnje vrijeme jako zavoljela. Nevena cijeni i poštuje hranu, kvalitetnu, dobru, domaću, i uvijek će se potruditi pripremiti nešto ukusnije i zdravije. Isprobavati Nevenine recepte uistinu je pravi izazov !

Nevena jako voli Skandinaviju i sve što je skandinavsko, zato je uzela drugo ime Ebba i blog nazvala Ebba´s cusine. Dugo vremena mislila sam da je Nevenino pravo ime Ebba :) Ipak, iako bismo očekivali da na blogu prevladava skandinavska kuhinja ja sam našla više recepata mediteranske kuhinje, ali i ostale kuhinje su zastupljene, rižota, tjestenine, Nevenini odlični tartovi, a tek slatkiši……, uh slatki program je zbilja vrijedan svake pažnje i tu se tek ima što izabrati. Isto tako Nevena će nas pozvati da zajedno otputujemo na Sardiniju, pa u London, kao i da uživamo u glazbi grupe u kojoj i sama pjeva, Atmospheric, obavezno poslušati ! :)

Moje isprobavanje Neveninih recepata počelo je još prije par godina i prije svega izdvajam Grčke kolačiće sa klinčićem i anisom Ove kolačiće sam napravila nebrojeno puta, meni se jako sviđaju, a svi koji su ih probali zatražili su me recept. I sada zaključim da nemam niti jednu sliku koju bih ovdje priložila, danas su bez slike, a jednu od verzija možete pogledati ovdje.

Ovaj put sam isprobala još neke slatke delicije, ali i slane, pa krenimo redom :)

(recepte neću prepisivati već su u linkovima u nazivu)

Gusta juha od crvene leće i mrkve sa crvenim radičem

Juhe jako volim, a Nevena jako voli radič stoga recept gdje su juha i radič zajedno nisam mogla preskočiti :) Ova juha me osim zanimljive pripreme radiča koji je uistinu obogati privukla i zbog kombinacije crvene leće i mrkve, jako volim leću, a i mrkva je visoko na listi namirnica koje volim. Na kraju, i ova juha se našla na toj istoj listi, i to u samom vrhu. Imala sam doma sve potrebne sastojke i krenula u pripremu točno po receptu, relativno brzo sam pripremila juhu, a paralelno i radič, onako kako je Nevena napisala. Servirala, fotkala i probala……., ajme što je dobro, juha je sama po sebi super, ali ovaj radič me se posebno dojmio, ovako malo popržen na maslinovom ulju, pa malo aceta balsamica, ……sve skupa ovo je prava delicija !

Soparnik ili nešto slično

Manje je važno da li je ovo soparnik ili je nešto slično, važno je da je odlično i da ću ga sigurno opet napraviti. U mojoj verziji je definitivno „nešto slično“ jer prije svega nisam koristila blitvu koja originalno ide u soparnik već sam koristila ćimulice (ovdje su) koje sam imala kupljene, a pšenično bijelo brašno sam pomiješala sa raženim. Dalje sam krenula po receptu. Odlično je tijesto, nadjev pripremam i primjetim da se u sastojcima nalazi kapula, ali u postupku je nema, vjerujem da je Nevena zaboravila napisati, ali nema veze, nije problem snaći se sa kapulom. Nevena sugerira dodatak pancete ili pršuta, imala sam komadić pršuta, popržila ga zajedno sa kapulom i dodala u nadjev. Ispekla, i jedva dočekala probati :) „Nešto slično soparniku“ bio je odličan ručak tog dana na poslu i bez obzira što sam ga pojela sa odmakom od nekoliko sati nakon pečenja bio je i dalje dobar , meni odličan !

Tarte paysanne ili najbolja pita od rajčice

Oko ovoga tarta sam se vrtila danima, danas ću ga pripremiti, sutra ću, ……, pa hoću li više. Onda sam ga pripremila kada nisam to baš niti planirala, onako odjednom :) Od pola količine, jedan mali tartić za marendu :) koja mi je zapravo ručak. Idem po receptu, za tijesto koristim samo maslac, bez masti, na kraju umjesto origana tart pospem svježim listićima bosiljka, sve ostalo radim kako piše i ispred mene se stvara lijepi, mirisni tart. Ispečem ga na 190 stupnjeva, trebalo je točno 40 minuta, zadnjih 5 minuta sa ventilatorom, premažem maslinovim uljem i pospem listićima bosiljka. Divne, drage rajčice i divan tart. Da li je ono Nevena u naslovu napisala da je ovo najbolja pita od rajčica ? Da, i u pravu je !!

Marmelada od kestena / maruna

Ovu marmeladu sam isprobala prije tri godine, a nakon toga je pripremila još nekoliko puta. Koliko me već na prvi pogled i na prvo čitanje privukla kod Nevene vidi se i po tome što sam odlučila njome obilježiti taj 2.blogorođendan. I sada je sezona kestena i stignemo je još uvijek nappraviti, tko se odluči neće pogriješiti. Ovo su kesteni u novom, aromatičnom ruhu, fino maziva marmelada ali nije baš za kombinaciju sa kruhom. Palačinke ? Da ! A može se iskoristiti i za poneki kolačić kao što sam ja napravila ovdje u tadašnjem blogorođendanskom postu. Ipak, najviše sam je pojela onako samu, takva je najbolja. Žličicu u ruke …… :) Nevena je komentirala kako joj je najdraža slika prazne teglice stoga upravo tu sliku i danas ovdje prilažem.

Kukuruzni keksi sa brusnicama i punjenjem od jagoda

Postoje trenuci kada doživimo baš jako ugodno iznenađenje, a isprobavanje ovih keksića bio je baš takav trenutak. Iskreno, najradije bih isprobala sve Nevenine keksiće, to mi je u Ebba´s cuisine posebno poglavlje, ali odluka je pala na ove kekse. Kako sam ih planirala za donijeti na posao i ukomponirati u ostale slastice rođendanskog čašćenja tako sam odmah odlučila napraviti duplu dozu. Trebala sam troduplu ! :) Krenem po receptu, ali na trenutak padne koncentracija i zaboravim brusnice dodati u tijesto, dodala sam ih zato u nadjev, narezuckala i pomiješala sa džemom od jagoda koji sam koristila, i super ! :) Keksići su oduševili ženski dio degustatora dok su muški jeli, ali nisu bili sigurni da li je kukuruzno brašno baš potrebno u keksu. E, pa potrebno je i odlično je, tako su mekani, ukusni, prefini ! Što naravno iz ovih mojih sa slike nećete odmah zaključiti pa pogledajte radije Nevenine, ja sam moje malo previše stanjila, njezini buckasti mi se puno više sviđaju, ali i dalje ostajem pri tome da su i ovi bili preukusni :)

Sladoled od prošeka affogato

Vrijeme je za sladoled i vrijeme je da osim sebe fino počastim i dragog I. koji jako voli sladoled i bez obzira što je sada već poprilično i zahladilo za njega je svako vrijeme pravo vrijeme za sladoled. Pa i za mene je :) Kod ovog sladoleda me jako privukla kombinacija sa prošekom, a uz to imam bocu domaćeg prošeka u frižideru. Odlučila sam se i zato što je postupak izrade ovog sladoleda drugačiji od onih koje sam do sada isprobala. I krenula sam točno po receptu, a moram priznati da nisam i dobila baš ono kako piše u receptu. Naime, pripremila sam karamel i sve ok. Zatim smjesu šećera i jaja, dodala vrhnje i prošek, pazila jako na temperaturu sastojaka da se svi lijepo sjedine i stavila u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva. Ali nakon 40 minuta ništa od drhtavog pudinga već je pečenje završilo sa popriličnom rijetkom smjesom u kojoj su se izdvojili žumanjci (hm, ne znam u čemu je mogao biti problem, da li je temperatura trebala biti niža ili sam ja negdje nešto pogriješila) . U svakom slučaju odlučila sam ohladiti smjesu, povremeno bih je promiješala i postajala je sve više kremasta, a kada se ohladila stavila sam je u aparat za sladoled i na kraju dobila fini kremasti sladoled. Ovakvu teksturu sladoleda još nisam jela, ali ostao je lagano dominantan okus jaja (to je još iz one faze pečenja gdje se nešto pobrkalo) Ali ne, nismo ostali razočarani sladoledom, bez obzira na ove problemčiće zadržao je svoj poseban okus, sve smo odmah pojeli, pitam dragog I. kako bi ocijenio sladoled , a on kaže da je poseban. I ja se slažem sa time i nisam odustala od ponovnog pokušaja kada će mi nadam se , u potpunosti uspjeti :)

Sladoled nisam servirala sa crnom kavom tako da nije bio "affogato", prelila sam ga sa žličicom prošeka i posula tostiranim nasjeckanim bademima. Poseban, profinjen,....., kremast, sladoled sa preporukom. :)

Lawrenceov kolač
I za kraj malo čokolade, sa bademima, sa marmeladom od naranče i sa suncem :) Ovaj kolač sam isprobala među prvima i tada je još bilo puno sunca i topline pa sam svaku zraku iskoristila i za fotkanje, pale su tako na ovaj kolač zrake sunca, a pali su i komplimenti. Dragi I. je već na prvi zalogaj rekao "jako dobro" , ja sam uživala u puno zalogaja ovog kolača i svaki put rekla "predobro" . Ovoje pravi kolač, kvalitetnih sastojaka, jedete ga pomalo i isto tako pomalo i dugo uživate. Moja glazura nije ispala baš najljepša, za bolju sliku je možda smetalo, ali samom kolaču ne :) Kolač preporučujem za svaku prigodu, a prigoda je i ona kada sami sebe želite počastiti :)

Draga Nevena, ostaje mi da ti se zahvalim na gostoprimstvu u ovom krugu igrice, kao i inače, na tvome blogu se uvijek tako lijepo osjećam. Hvala ti i na svim divnim receptima koje sa nama dijeliš i na svim prekrasnim slikama u kojima uvijek uživam. I nadam se da ću vremenom isprobati još puno tvojih recepata, i ti i oni to zaslužujete ! :)

U ovomjesečnom krugu blog igrice Kuvarijacije isprobali smo recept drage lynde sa Coolinarike - Pametni kolač.

Kada sam prvi put čula za Pametni kolač (ili Magic cake pod kojim nazivom sam ga također nalazila) jako me zainteresirao i željela sam ga isprobati. Vidjela sam zatim da su ga neke kolegice blogerice već isprobale, vidjela sam da se isprobavao i na Coolinarici, vidjela sam i da ima popriličan broj varijacija, ali uvijek na kraju ostaje Pametni kolač. Primjetila sam i da su mnogi zadovoljni ovim kolačem kao i da uglavnom krenu puni znatiželje da li će se slojevi kolača formirati kako obećavaju i zatim se razvesele kada to bude baš tako. Ista znatiželja je i mene dovela do isprobavanja Pametnog kolača, ali i do toga da ga predložim za temu ovog kruga Kuvarijacija da ga zajedno isprobamo i razmjenimo mišljenja i dojmove. Recept drage lynde sam odabrala obzirom na njezinu izvedbu kolača koja mi se jako svidjela, na lijepo napisan recept, obzirom na broj komentara iz kojih se moglo dobiti dosta dodatnih informacija kao i na veliki broj isprobanog kolača po ovom receptu.

Da li je Pametni kolač baš tako pametan kako mu ime govori ? O da, rekla bih da je pametan i rekla bih da je pametniji od mene :) Ono što sam ja uspjela napraviti od ovoga kolača pametnome ne bi uspjelo, ali dobro, sada što je tu je i važno je da sam kolač isprobala i to ne jednom nego dva puta i da su moji dojmovi u odnosu na kolač pozitivni. Prije svega danima sam pričala o ovom kolaču, objašnjavala dragom I. da je to kolač od jedne smjese od koje se tijekom pečenja formiraju 3 sloja. Hm, I. je saslušao i rekao da je to sasvim moguće jer je sve to na kraju kemija, kombinacija sastojaka, način pečenja, temperatura, spaja se i razdvaja, formira se u slojeve. Prihvaćam objašnjenje i dalje ostajem znatiželjna i jedva čekam isprobavanje.

I dočekam, mirno subotnje poslije podne, sastojci za kolač su spremni, zapravo to su sastojci koje uvijek imam u frižideru, svakodnevne namirnice, odmah biram maslac umjesto margarina. Bilo bi dobro da sam i nadalje ostala pri originalnom receptu pa uzela i preporučeni kalup, ali ne, moja ideja je napraviti kolač u okruglom kalupu od torte, želim na tanjuru komad Pametne torte :) Vrlo brzo ova ideja će se pokazati kao poprilično glupa , dakle 1:0 za kolač, pametniji je ! :)

Kako sam napomenula kolač sam pravila 2 puta, a današnje slike su one od druge verzije kolača. Prvi put sam napravila ljepši kolač, ali sam imala nezgodu sa slikama, vrijedno sam fotkala a fotke da ne povjerujem, ili presvijetle ili pretamne ili mutne.....nešto je pošlo u krivo, proučavali smo i I. i ja i nismo baš nešto otkrili. I. pita ima li još kolača da ponovimo fotke, hm pa nema ......, hajdemo na novi kolač i nove fotke. Fotke su sada ispale dobre, ali zato kolač nije baš manekenskog tipa, .....eh, kada ne ide neće niti na silu, u svakom slučaju kolač je tu :)

Isprobani recept donosim u originalu uz moja zapažanja, prve i druge verzije kolača.

Pametni kolač

Sastojci

- 8 jaja

- 300 grama šećera

- 10 žlica glatkog brašna

- 250 grama margarina

- 1 litra mlijeka

- 1 čajna žličica ekxtrakta vanilije

- korice limuna po želji

U mojoj prvoj verziji radila sam od pola količine sastojaka , margarin sam zamijenila maslacem i stavila sam koricu pola limuna.

U drugoj verziji radila sam sa 1/4 količine sastojaka , također margarin zamijenila maslacem, ostavila sam koricu pola limuna

Postupak

- Margarin rastopite i ostavite da se ohladi

Umjesto margarina koristila sam maslac, rastopila ga i ohladila

- Žumanjke pjenasto izmješajte sa šećerom

- U smjesu sa žumanjcima dodajte prosijano brašno, rastopljeni margarin, ekstrakt vanilije i postepeno mlijeko

Napravila sam kako piše u receptu i u ovom koraku dodala još i koricu limuna

- Smjesi lagano dodajte tučeni snijeg od bjelanjaka.

Snijeg od bjelanjaka sam napravila na početku i ostavila ga sa strane i sada ga dodala. Smjesu sam cijelo vrijeme sjedinjavala mikserom na najmanjoj brzini

- Ulijte smjesu u dobro namašćenu i brašnom posutu tepsiju veličine 20x30 cm.

Eeee ovdje sam se "proslavila", okrugli kalup od torte promjera 22 cm bio je moj prvi izbor, a u drugoj verziji je bio okrugli kalup od torte promjera 18 cm .

Okrugli kalup od torte sa pomičnim rubom me izdao tako što koliko god imam kvalitetne kalupe toliko taj pomični dio vremenom postaje sve pomičniji i kada se izlije tekuća, vrlo tekuća smjesa tada ona jednostavno negdje krene curiti. A to sam primjetila kada sam kalup stavila u pećnicu u prvih par minuta, lijepo sa dna curi smjesa .....ajmeeee. Stavila sam ispod kalupa alu-foliju i malo ga zamotala i tako nastavila peći.

Drugi put sam napravila istu grešku, mislila sam kao ovaj manji kalup mi je još bolji i kvalitetniji i ovo se sigurno neće dogoditi, ali dogodilo se, Uz to, količina sastojaka je bila premala za veličinu kalupa, pa je još i iscurilo....., e, ako sada nisam naučila .....jesam, jesam, drugi, odnosno sada već treći put put ću biti pametnija, ako ne i pametna kao Pametni kolač :)

- Pekla sam 45 minuta na 160 stupnjeva (gornji + donji grijač) i još 15 minuta na 140 stupnjeva.

- Meni definitivno najbolja temperatura 165 stupnjeva sat vremena.

Ja sam odmah stavila peći na 165 stupnjeva i pekla sam točno 1 sat u prvoj varijanti sa većom količnom, a 50 minuta u drugoj varijanti sa manjom količinom. Zaključila sam da je gotovo kada sam kolač izvadila , lagano ga protresla i ostao je kompaktan , kada sam to napravila nakon cca 40 minuta osjetilo se da je ispod biskvitne kore još uvijek tekući.

Kolač sam zatim izvadila, ohladila na sobnoj temperaturi i posula šećerom u prahu, a zatim ga još oko 3 sata hladila u hladnjaku.

Još dok je kolač bio u pećnici promatrala sam "razvoj događaja", stvara se biskvit na vrhu, ......, uh kako sam zadivljeno gledala kako iz tekućine koju sam stavila u pećnicu na vrh izlazi biskvit. Jedva sam dočekala da kolač razrežem i ugledam slojeve. Tu su slojevi, biskvit je na vrhu, zatim je srednji, najveći, kremasti sloj, i na dnu sloj koji ne znam definirati.

U prvoj verziji sloj biskvita je bio oko 1 cm visine, mekan, zapravo pahuljast, prefin. Sloj kreme je bio tako gladak i nježan, a sloj na dnu tanak i baš ga nikako nisam uspjela definirati. Da li je na dnu trebalo biti nešto nalik tijestu, ili nešto tvrđe pomalo želatinozno, ne znam, mene taj sloj nije oduševio i drago mi je da je ispao jako tanak jer sam ja na kraju maknula i ostatak kolača smo pojeli takvom brzinom da eto nismo stigli niti ponovno ga fotkati.

U drugoj verziji isto samo obzirom na opisane nezgode ili propuste sloj biskvita je puno tanji, kremasti sloj ima malo više rupica/mjehurića u odnosu na onaj u prvoj verziji, a najtanji donji sloj je isti, meni opet nedefiniran.

Koliko god je zanimljiv postupak nastajanja ovog kolača toliko je zanimljiv i njegov okus. Pitala sam dragog I. da li ga ovaj kolač na nešto ili na neki drugi kolač podsjeća, a on kaže : " ne znam, meni je sam po sebi dobar..., molim te mogu li dobiti još jedan komad" :) Ja sam malo više razmišljala o samom kolaču pa tako i o okusu koji mogu očekivati, prvo sam mislila da ću dobiti neku verziju kremšnite, vuče malo i na kremšnitu, ali nakon prvog , a zatim i nekoliko zalogaja prva asocijacija mi je bila Rozata, ova kremasta sredina je na tragu rozate.

Pametan je ovaj kolač, pametan je zato što se tako jednostavno i brzo napravi, zato što nam sam formira slojeve biskvita , kreme , i onaj treći :), slojeve oko kojih se inače pojedinačno bavimo kada pečemo takav kolač. Pametan je i jer nam pruža uživanje u odličnom okusu o kojemu možemo razmišljati ili možda zamišljati da jedemo rozatu, da jedemo kremšnitu, ......a Pametni kolač se topi u ustima.

Hvala dragoj lyndi na ovom receptu, kao i na svim drugim receptima koje je sa nama podijelila, jako lijep i vrijedan izbor i sigurno ću još ponešto isprobati.

A sigurno ću ponovno isprobati i Pametni kolač i isto tako sigurno mi neće pasti na pamet okrugli pomični kalup, odnosno pomični sigurno neće, a okrugli....., ma može biti i okrugli ! :)

Godinu po godinu i blog slavi 5 godina ! O, pa to sada više i nije samo jedan blogorođendan , to je prava mala obljetnica :) U ovih 5 godina znala sam se pitati koliko dugo će ovaj blog trajati, koliko dugo ću pisati, da li ću imati što reći i da li ću imati inspiraciju za nove recepte, volju i želju za isprobati poznate recepte , kuhati, fotkati, ……., danas znam da je odgovor na svako od ovih pitanja „Da“ :) Razmišljam tako o tim prvim danima, od odluke da krenem do prvog posta proteklo je kratko vrijeme, kuhala sam i isprobavala, objavljivala postove kojima se danas znam nasmijati, a tek slikama, uh :) , osvrnem li se na proteklih 5 godina moram primjetiti razliku od onda i sada i moram reći da sam puno i najviše baš ovih godina naučila. I to od vas drage prijateljice i prijatelji, drage kolegice i kolege blogeri, hvala vam za ovih 5 godina, hvala vam na svemu što se mi pružili i čemu ste me naučili, hvala svim posjetiteljima što navrate na ovaj blog i …….., nadam se da ćemo ovako i dalje, barem još pet novih godina, do sljedeće obljetnice :)

A hoćemo li se počastiti za rođendan ? Naravno da hoćemo. Darivanje ? Biti će i prigodno darivanje, ali obzirom da su me obaveze i viroza malo usporile darivanje neće biti danas, ali će svakako biti u ovom rođendanskom mjesecu, blog i ja ćemo darivati :) No hajdemo prvo na današnje čašćenje, čeka nas marmelada, ne bilo koja, nego Kraljica :), ova marmelada zaslužuje ovu titulu – Marmelada od šipka/ šipurika !

Puno godina je već prošlo od kada sam išla u školu, nekoliko puta više od ovih blogerskih 5 , ali sjećam se dobro kako smo tada voljeli pisati leksikone. Na početku školske godine kupovali smo bilježnicu viška i u nju upisivali pitanja i leksikon bi krenuo prvo po razredu, a zatim i dalje, pitanja od onih kako se zoveš i koji ti je nadimak, obavezno o simpatiji, prošloj, sadašnjoj i budućoj :) pa do onih što voliš jesti. Ovo što voliš jesti je vremenom postalo preopćenito pa su krenula pitanja što voliš slano, što voliš slatko, i koju marmeladu najviše voliš ? Stvarno, bilo je pitanje koju marmeladu najviše voliš ? :) A mi bi uglavnom pisali „od šipka“ ili „mješanu marmeladu“. E da, marmelada od šipka, ta je bila pravi hit, lijepa boja, divna tekstura, ne znam da li mi je bila bolja u palačinkama ili namazana na mekani bijeli kruh.

Danas je situacija nešto drugačija, marmelade pravim sama, marmeladice su bile i ostale moja velika ljubav, i blog sam počela pisati prije svega zahvaljujući njima, marmeladama :) U marmeladama uživam od trenutka kada biram voće od kojega ću napraviti neku marmeladu do trenutka kada probam ono što sam skuhala, a posebno uživam u trenucima kada njima razveselim drage mi ljude. Nauživala sam se tako mnogih marmelada, različitih kombinacija i okusa, ali zadnjih godina u marmeladi od šipka nisam baš uživala. Kupila sam je jednom i kada sam shvatila da to više nije niti blizu nekadašnjoj marmeladi od šipka odmah sam odustala, jednostavno to nije to. A kako je napraviti ? ….., e to sam se pitala sve dok moje drage kolegice blogerice nisu objavile svoje postove i lijepo do u detalje napisale sve od branja šipurika pa do ukuhavanja marmelade. Gaga,Snježa, Branka ……..hvala vam puno ! Otvorila sam sva tri posta :

Gaga na blogu Moje grne: Marmelada od šipuraka

Snježa na blogu Vrtaljica: Pekmez od šipurika/šipurka/šipka

Branka na blogu Dvi ribe dva kumpira: Marmelada svih marmelada.............

I nekoliko dana ih čitala, gledala, pa opet čitala…….., svaka od njih je sa velikim guštom kuhala ovu marmeladu i u nju unijela nešto svoje. Preuzela sam sve ono kako ide redom: nabaviti šipurike, kuhati ih dok ne omekšaju, pasirati, procijediti, dodati šećer ,kuhati, …….., ali sam i dodala nešto malo svojega tako da je ovdje recept za još jednu marmeladu od šipka, istu, a opet malo i drugačiju :)

Zovemo je marmelada od šipka iako su to zapravo šipurike, plodovi divlje ruže, samonikli, ili ih nigdje nema ili ih nađete toliko da ih ne možete pobrati. Osim što se koriste za marmeladu, šipurike se ostave i na sušenju i zatim koriste za čaj, fini, domaći aromatični čaj o kojemu je pisala draga Nale sa bloga Coolinarija u svome postu : Kako se pravi čaj od šipka.

Kada se odlučimo na pripremu ove marmelade prvo i osnovno je što moramo uzeti u obzir je da za ovu marmeladu treba vremena i strpljenja, možda će na početku biti ono „uh, tko će se toliko baviti sa time“, ali kada je jednom probate bez problema ćete se pozabaviti i sljedeći put, strpljenje će doći samo po sebi, a naći će se i toliko vremena :) Uostalom, sve se može lijepo organizirati i rasporediti i ja sam moju marmeladu pravila u tri etape, tri dana, svaki dan jedna faza i evo je na kraju, osunčana, u svojoj raskoši boje i okusa :)

Osim strpljenja i vremena, zatim šipurika, vode i šećera pripremite i dobru i pouzdanu pasirku i cjediljku i …….proizvodnja može započeti :)

Marmelada od šipka/šipurika

- 1.700 g očišćenih šipurika

- 3-4 litre vode

- 900 g šećera

- 100 g vanilin šećera

- 1 žličica limuntusa

- Šipurike oprati i svakoj odrezati crni vrh (ovim su šipurike očišćene i spremne za kuhanje)
- U posudu za kuhanje staviti očišćene šipurike i dodati vodu da ih skroz prekrije (trebalo mi je oko 3 litre vode)

- Kuhati prvo na jačoj, a kada uzavri na srednjoj vatri, stalno miješati i po potrebi dolijevati vodu da šipurike budu stalno prekrivene (ne dolijevati više od toga, važno je da budu prekrivene, ali nije poželjno niti previše vode)

- Kada su šipurike skroz omekšale završiti kuhanje.

Ovo je kod mene bila 1.faza ili dan 1. , trebalo je za sve skupa oko 3 sata

- Ukoliko nastavljate sljedeći dan šipurike opet staviti kuhati dok ne uzavru (po potrebi dodati malo vode da budu prekrivene vodom) , a zatim ih procijediti, i dobro ih procijediti kroz što sitnije cjedilo . Sačuvati svu vodu u kojoj su se šipurike kuhale.
- Zatim šipurike propasirati (pasirati ih vruće/tople, stavljala sam žlicu po žlicu šipurika u pasirku, pasirala, po potrebi dolila i malo vode da bolje ide, a ostatke nakon pasiranja stalno vaditi i bacati).

- Pasiranjem će se izvući „pire“ od šipurika i umiješati ga sa tekućinom koja je ostala od kuhanja.

- Zatim sve skupa procijediti, u cjediljku stavljati po nekoliko žlica guste tekućine koju smo dobili, procijediti je i „otpad“ koji će se opet stvarati vaditi i bacati. I ovdje po potrebi doliti u cjediljku malo vode da bolje i brže ide.

- Ovaj postupak ponoviti oko 3 puta. Ja sam tako napravila i 4. put sam dobila tekućinu koja je samo proklizala kroz cjediljku.

- I dobili smo lijepu, gustu tekućinu koja miriše na šipurike. Dodati šećer i vanilin šećer i dobro ga umiješati, dodati i žličicu limuntusa i umješati ga.

Omjer šećera i tekućine je na 1 litru tekućine dodati 500 g šećera, odnosno ja sam se odlučila i na vanilin šećer pošto jako volim taj okus u marmeladama pa je omjer bio 1 litra tekućine = 450 g šećera + 50 g vanilin šećera

Ovo je bila 2.faza ili dan 2. , trebalo je sve skupa oko 1,5 sat

- Zatim tekućinu u kojoj je umješan šećer i limuntus staviti kuhati, na malo jaču vatru dok ne uzavri, a zatim na srednjoj vatri uz stalno mješanje dok se počme zgušnjavati , trebati će oko 1 sat. (ova marmelada neće nikada biti jako gusta ili čvrsta, ali će se dovoljno zgusnuti da bude marmelada, ljepljiva i gusta)

- Marmelada je gotova, razliti je u čiste i zagrijane staklenke, zatvoriti i okrenuti na poklopac. Neka tako stoje 10-tak minuta, okrenuti ih na pravu stranu i ohladiti.

Ovo je bila 3.faza ili dan 3., sve skupa ponovno oko 1,5 sat.

Dan po dan, i marmelada je spremna za otvaranje i isprobavanje, ajmeee odličnaaaa je ! :)

I Gaga, i Snježa i Branka su naznačile da je okus ove marmelade puno bolji nego one kupovne. Ma kupovnu sam već eliminirala, ali da će ovo biti nešto ovako dobro nisam mogla vjerovati i nisam to baš tako niti očekivala, ali je stvarno dobro, izvrsno je, pa ne dobije se titula marmelade Kraljice baš samo tako :)

I da, pomalo je ljubomorno čuvam :) , vikendom se za doručak njome častimo, i dragi I. je rekao da neće ovu marmeladu uspoređivati sa ostalima koje pravim, ova mu je kaže nekako „iznad svih“. O da, i meni je.

Naravno da sam za ovu marmeladu htjela i malo posebnije slike i ukazala mi se prilika za slikanje u dvorištu kuće na moru od dragog I., na meni omiljenom drvenom stolu. Išli smo na jedan brzinski vikend, a ja nosim marmelade, Dan ranije u Zgb I. kupuje granu šipurika koja će upotpuniti sliku, pomalo sam dirnuta kada vidim da razumije koliko mi je stalo da ovu marmeladu baš lijepo prezentiram. Kažem mu da će ona biti u rođendanskom postu, a I. kaže: "ja ću fotkati, častim fotkama za blogorođendan" :) Lijepo i hvala dragi I. !

Nađete li još negdje šipurike ne propustite napraviti ovu marmeladu, ne nađete li ih sada biti će ih sljedeće godine, ja se već pripremam :) i veselim se što ću se potruditi naći što bolje šipurike, što ću napraviti još više marmelade nego što sam uspjela ove godine, a ponajprije vesela što ponovno mogu uživati u omiljenom okusu djetinjstva i podijeliti ga i sa ostalima, što možemo uživati u najdražoj marmeladi, Kraljici :)

Hvala još jednom dragim kolegicama koje su podijelile svoje recepte za ovu marmeladu sa nama, i hvala svima vama što ste i danas ovdje i što ćemo i dalje jedni od drugih učiti i lijepo se družiti.........barem još sljedećih 5 godina :)

Vrijeme je darivanja ! Netko će možda reći da sam malo uranila i da ono službeno vrijeme darivanja tek dolazi, slažem se i ne slažem sa time, neka službeno ostane službeno, a darivati se možemo i trebamo stalno. Darujemo se svakodnevno, lijepom riječi, osmijehom, gestom, dobrim receptom, nekom sitnicom, ….., kako god želimo, možemo i znamo. Uživamo u darivanju, a lijepo je i kada nas daruju i neka tako bude što češće. Darivali ste i vi mene lijepim čestitkama i komentarima u prošlom postu za blogorođendan, i puno vam hvala, divan dar ste mi dali, dirnuli me, i svakako potvrdili da sam još uvijek na pravom mjestu i u pravo vrijeme :) Obećala sam i ja malo darivanje za vas i pripremila ga, ali prije svega želim se zahvaliti našoj dragoj Snježi sa bloga Vrtaljica na posebnom poklonu kojim mi se javila.

Već sam ranije jednom primila mail od Snježe sa naslovom „ovo bih voljela vidjeti na tvome blogu“ , sa zanimanjem ga otvorila i pronašla recept za jednu posebnu marmeladu, „Crni džem - confiture noir“, koju sam napravila i predstavila u ovom postu. Nedavno mi je opet stigao mail od Snježe , kaže da je dobila recepte sa Hokkaido bundevom i među njima recept za marmeladu koja bi me mogla zainteresirati, …..draga moja nesebična Snježa ! Naravno da me marmelada odmah zainteresirala, zainteresirali su me i ostali recepti koji su se uz marmeladu našli, Snježa je isprobala polpete od Hokkaido bundeve iz ovog posta , a ja sam uz neke manje izmjene isprobala marmeladu od Hokkaido bundeve.

Prije nego što krenemo na samu marmeladu i prije nego što krenemo na bundeve općenito još ćemo malo zastati kod darivanja. Vrijeme je da i ja podijelim svoj poklon, odnosno vrijeme je da poklon predstavim , a u sljedećem postu ću ga i podijeliti nekome od vas. Što pokloniti, a nalazimo se u „food okruženju“ ? :) Vjerujem da će knjiga dobrih recepata svakoga razveseliti, a u ovoj simpatičnoj kuharici „U jednom loncu“ pronašla sam baš zanimljive recepte. Uz to ide sezona kada nešto više kuhamo variva i složence, meso, perad, riba, dodamo povrće i začine, ….., sve u jedan lonac i ukusno jelo je na stolu. Namirnice za lonac treba i pripremiti, dobar, ali i lijep nož je uvijek dobro došao saveznik u kuhinji, zato su tu i dva slatka nožića koja također stižu uz knjigu. I naravno da neću zaboraviti priložiti i neku od mojih marmeladica, one jednostavno moraju biti dio poklona koji od mene dolazi :) Dakle, poklon je tu, a vi ostavite svoje komentare na ovaj post do 27.11. do 24:00 sata kada komentare zaključujem i u sljedećem postu objaviti ću sretnog dobitnika koji će biti izvučen metodom slučajnog odabira. Svi ste pozvani sudjelovati u darivanju i molim vas samo da komentari ne budu anonimni.

Idemo sada na bundeve i marmelade. Prije ove marmelade već sam imala dvije verzije marmelada od bundeve, u postu ovdje, bile su to marmelade inspirirane Halloweenom , jedna kombinacija slična ovoj današnjoj, radila sam ih od muškatne bundeve koja nije tako intenzivna kao Hokkaido bundeva od koje je napravljena današnja marmelada. Bundevu sam tada nekako i zavoljela i krenula sa juhama od bundeve koje su mi postale omiljene u zimsko vrijeme, zatim poneki fini tart sa bundevom u kombinaciji sa sirom, lukom, pancetom, a na kraju dođu i slatkiši , bundevaste tortice sa nutellom iz ovog posta se ne zaboravljaju bas tako :), doduše, moram priznati da nisam sigurna da li ih ne zaboravljam zbog bundeve ili možda ipak zbog nutelle :) :) U svakom slučaju, sada je bundeva doživjela novo izdanje u ovoj pikantnoj marmeladi.

Uzela sam recept u ruke i odmah vidjela da od bundeve koju sam kupila neću imati količine koje su prema receptu pa sam ih prepolovila. Ipak, kako je nastajala marmelada tako sam mjenjala i količine, a u tijeku rada sam je i isprobavala i obzirom na specifičan, intenzivan i poprilično slatkast okus Hokkaido bundeve dodavala sam sve više đumbira i dobila jednu pikantnu marmeladu posebnog okusa. U receptu je pisalo „ pola palca đumbira“, a ja sam osim svježeg đumbira ugledala u zdjelici kandirane kockice đumbira i jednu po jednu rezuckala i dodavala u marmeladu. Finalni rezultat mi se baš svidio, ali polako, .........prvo recept a zatim dojmovi :) No moram odmah reći da je boja ove marmelade tako upečatljiva i jako mi se svidjela, ovako intenzivno narančasta, dugo nisam držala u ruci ovako krasnu boju. Bilo mi je žao što nisam uspjela uloviti sunčan dan za slikanje, ali i pod umjetnim svjetlom intenzitet boje ove marmelade se lijepo vidio. Dragi I. je opet malo pripomogao oko fotkica i hvala mu, opet darivanje :)

Pikantna marmelada od Hokkaido bundeve

- 500 g mesa pečene Hokkaido bundeve (nešto više od 1 kg sirove bundeve)

- 1 naranča

- 1 limun

- 120 g šećera

- 10 g vanilin šećera

- oko 1 cm korijena svježeg đumbira

- 4-5 kockica kandiranog đumbira

- Hokkaido bundevu oprati i narezati na krupnije komade, rasporediti ih na pleh iz pećnice prekriven papirom za pečenje i staviti u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Bundevu peći oko 30 minuta dok ne omekša

- Izvaditi bundevu iz pećnice, malo je prohladiti pa oštrim nožem odstraniti koru (odnosno "sastrugati" samo meso) i maknuti zagorjele dijelove (biti će komada koji će malo pocrniti po vrhu)

- Meso bundeve dobro usitniti sjeckajući ga nožem (ili izgnječiti vilicom) i staviti u posudu za kuhanje.

- Dodati sok i naribanu koricu 1 naranče i sok i naribanu koricu 1 limuna.

- Korijen đumbira sitno naribati, a kandirane kockice đumbira što sitnije nasjeckati i sve dodati u smjesu bundeve

- Dodati šećer i vanilin šećer i sve dobro umiješati.

- Kuhati na srednjoj vatri uz stalno mješanje, brzo će uzavreti i zatim nastaviti kuhati dok se ne počme zgušnjavati, ne treba više od 15-20 minuta.

- Marmeladu preliti u čiste i zagrijane staklenke, poklopiti i okrenuti na poklopac, neka tako stoje 10 minuta, okrenuti na pravu stranu i ostaviti da se ohladi.

I tu je pikantna bundevasta marmelada :) Zove se marmelada, a može se zvati i namaz ili kako god nam odgovara. Gusta je, ali je i maziva. Boja joj je prekrasna, a osjeti se i sada ona slatkoća i specifičan okus Hokkaido bundeve kao što se osjeti i đumbir koji se tu ubacio malo više nego što je planirano :)

Ovu marmeladu nećemo namazati na kruh, nije ovo ona marmelada koja će nas oduševiti za doručak, baš ne vjerujem :) , ali zato je idealan dodatak pečenom komadu mesa ili prženom ribljem filetu. Može postati i dio zanimljivog tarta, a može i ostati „samo marmelada“ :) , ukusna, pikantna, posebna. Ne smijemo zanemariti i da ćete samim pogledom na nju biti bolje raspoloženi, pogledate je i kao da ste pogledali u sunce :)

Hvala ti draga Snježošto si mi poslala ovaj recept i dala priliku za isprobati ovu zanimljivu marmeladu !

I ……, ne zaboravite na darivanje ! :)

U ovom krugu blog igrice Ajme koliko nas je koju je pokrenula monsoon draga Iva sa bloga "culinary postcards" za temu nam je zadala - Ciklu !

"Ajme koja dobra tema", promislila sam čim sam ugledala da piše "cikla" koju jako volim. I odmah sam zamislila sva moguća jela i kolačiće u koja bih stavila ciklu, ali kako to često bude zamisli su jedno, a realizacija drugo i na kraju sam doslovno izvukla recept iz drafta, ovu savijaču od korijena i lišća cikle. To što je recept iz drafta ne znači da je savijača manje fina, meni je moram priznati bila i više nego dobra, ipak je sa omiljenom mi ciklom :)

Ciklu sam voljela kao dijete, a kako sam rasla tako sam je voljela sve više i više. Uobičajena salata od cikle je uvijek bila u našoj kuhinji i na našem stolu, baka ju je često sama radila, a ako nije bilo domaće onda je tu bila kupovna i meni je isto bila dobra. Navikla na kiselu ciklu na salatu iznenadila sam se jednom kada mi je teta poslužila pečenu ciklu, lagano posoljenu i prelivenu maslinovim uljem. Bila sam tada dijete, ali i sada pamtim taj okus koji mi je bio neobičan ali koji mi se i svidio, na iznenađenje odraslih sve sam pojela i samo rekla "ja baš volim ciklu" :)

I tako sam voljela i jela ciklu, odnosno korijen cikle, lišća nigdje nije bilo :) dok nedavno nisam šetala po tržnici i ugledam neko lišće sa crvenkasto-ljubičastim korijenom i na dnu.....cikla ! Oho, pitam odmah prodavačicu što ću sa lišćem, a ona samo kaže : " pa skuhajte ga i pojedite" :) Dobro, može , skuhat ću ga, ali ne baš samo skuhati, malo ću ga i ispeći , i svakako ću ga pojesti. I tako je osim same cikle, korijena, u savijači završilo i lišće cikle.

Savijača mi je pala na pamet još dok sam bila na tržnici, odmah sam složila kombinaciju sa svježim sirom , dodala začine, ......., idemo je pripremiti :)

Savijača od korijena i lišća cikle

(za 2 štruce)

- 6 kora za savijaču

- 200 g korijena cikle

- 200 g lišća cikle

- 250 g svježeg sira

- 5-6 zrnaca kima

- 1 žličica muškatnog orašćića

- sol

- papar

- cca 1 dcl maslinovog ulja

- cca 1 dcl vode

- sezam za posipanje

- Korijen cikle oguliti, prerezati na pola i staviti na pleh od pećnice prekriven papirom za pečenje. Posoliti i lagano preliti maslinovim uljem. Pećnicu zagrijati na 200 stupnjeva, peći oko 30 minuta dok ne omekša

- Lišće cikle oprati , staviti u posudu za kuhanje , preliti vodom i kuhati dok ne uzavri a zatim još oko 10-tak minuta dok ne omekša

- Kim usitniti u mužaru

- Kada je cikla ispečena/omekšala, izvaditi je iz pećnice i malo prohladiti, a zatim narezati na ploške

- Skuhano lišće cikle ocijediti od vode, prohladiti i nasjeckati na manje komadiće

- Za svaku štrucu savijače pripremiti 3 kore. Prvu koru premazati maslinovim uljem i vodom, staviti drugu koru i premazati je maslinovim uljem i vodom, staviti treću koru i na nju staviti pola količine svježeg sira i posuti ga sa mjevenim muškatnim oraščićem, zatim rasporediti pola količine narezane cikle i lišća cikle, posuti kimom, posoliti i popapriti po želji. Sastojke slagati na 2/3 dužine kore.

- Zaviti štrucu i premazati je maslinovim uljem i vodom i posuti sjemenkama sezama

- Isti postupak ponoviti za preostale 3 kore i zaviti drugu štrucu savijače.

- Savijaču peći na 200 stupnjeva oko 30 minuta

- Kada je savijača ispečena izvaditi je iz pećnice i prekriti sa krpom lagano navlaženom hladnom vodom. Prohladiti i poslužiti.

Fina krckava korica i bogati nadjev, ciklasti :) , ma baš onakav kakav volim, puno cikle posebno aromatična jer je pečena, dodatak maslinovog ulja se jako dobro uklopio, lišće cikle nema posebno jak okus ali lijepo je da se ovdje našlo, svježi sir koji upotpunjava i umiruje ovu kombinaciju ......,, meni je ova savijača bila dovoljna za jedan brzi i lagani subotnji ručak.

Iako mi se cikla svidjela u ovom izdanju znam da će ona verzija na salatu ipak i dalje biti najčešće zastupljena u mojoj prehrani i nikada neću zaboraviti koliko je cikla osim što je ukusna i jako zdrava. Znate ono : "Slaba mi je krvna slika - pa jedi ciklu ! " :) Može i u savijači :)

Ovaj recept šaljem dragoj Ivi kao moju ulaznicu u ovomjesečni krug igrice Ajme koliko nas je.

I naravno da nisam zaboravila darivanje obećano u prošlom postu :) Hvala vam na lijepim komentarima i sudjelovanju u odabiru za darivanje. RNG je odradio svoje i :

True Random Number GeneratorMin: Max: Result:11

poklon stiže dragoj Tamari sa bloga What´s for dessert ? koja je ostavila 11.-ti po redu komentar.

Draga Tamara čestitam ! Molim te pošalji mi tvoju adresu i knjiga, nožići, ali i neka od mojih marmeladica pokucati će na tvoja vrata :) Dok mi ovih dana gostujemo u tvojoj kuhinji i isprobavamo tvoje recepte nadam se da ćeš ti u ovoj knjizi naći nešto zanimljivo za isprobati i počastiti se :)

Pita od jabuka je klasik među pitama i nisam još srela nikoga tko je ne voli, baš onu pitu sa prhkim tijestom i nadjevom od jabuka u raznim varijantama, onu koja najljepše miriše i svakim zalogajem topi se u ustima. Upravo takve dvije pite od jabuka danas predstavljam zahvaljujući mojim dragim gošćama koje su me počastile svojim pitama od jabuka i koje će sa nama podijeliti svoje recepte.

Čast mi je ugostiti ove dvije dame, gospođu Dainu koja je napunila 92 godine i djevojčicu Petru koja ima 8 godina, 92-8=84 :) , matematika je jasna, 84 godine dijele ove dvije dame, ali ljubav prema kuhanju i piti od jabuka ne poznaje te godine, tu ih ništa ne dijeli, i zato smo danas ovdje da zajedno sa njima uživamo u njihovim mirisnim i ukusnim pitama.

U piti koju je ispekla gospođa Daina :

I u piti kojom nas časti moja mlađa gošća, draga Petra:

Kada nas je još negdje krajem ljeta draga Petra pozvala na svoju pitu od jabuka nije niti slutila koliko me razveselila tim pozivom i koliko me zainteresirala pitom od jabuka koju je ispekla. Petra ima 8 godina i već se može pohvaliti svojim kulinarskim uspjesima, svojim keksićima, pitom, ……pohvaliti će se Petra i dobrim ocjenama u školi, novom haljinicom, nekom novom sitnicom za uljepšavanje kakvu vole sve djevojčice.

Došli smo dragi I. i ja u vrt obiteljske kuće gdje smo degustirali Petrinu pitu od jabuka. Odmah mi je rekla da joj je baka sve objasnila i da joj je pomagala oko ove pite. Drage naše bake, nekako se neminovno vezuju uz klasike od kolača kao što je i pita od jabuka. Komad pite je na stolu, a Petra mi spremno objašnjava što i kako je radila, a pokazuje mi i svoju kuharicu u kojoj su i keksići koje je pravila, ali i još puno lijepih recepata koje želi isprobati.

Pita od jabuka je na stolu, u našim tanjurima, fino prhko tijesto, nadjev od jabuka u koji su dodane i grožđice, i malo oraha ……., jako dobro. Sjedim, jedem, gledam našu malu kuharicu, gleda i ona nas i pita se da li nam je pita dobra. Veseli je potvrda da nam se sviđa, a to najbolje vidi na praznim tanjurima :) Ponosni su i mama i tata i brat, a meni je jako drago što je podržavaju u interesu za kuhanje, a i što su joj predložili da baš nas pozove na degustaciju ove pite od jabuka :)

Naravno da sam tražila recept i Petra ga spremno donosi, već je napisan i tu su svi detalji, lijepo napisano i opisano. A i mama ima svoj zadatak kako bi pita bila što uspješnija :)

Znamo da ćemo nekada napraviti odlično jelo ili kolač ako precizno slijedimo recept i obratimo pažnju na sve detalje, ali nema tog recepta i tih detalja koji mogu zamijeniti iskustvo i nebrojeno puta napravljen neki kolač. Tada je recept u našim prstima, nije niti potreban precizan recept, nekada niti vaga nije potrebna jer sigurne ruke same znaju koliko je kojeg sastojka u posudi. Petra i ja smo još daleko od toga da bismo na ovaj način napravile neki kolač, ali je zato gospođa Daina upravo to, recepte ima u svojim vještim prstima iz kojih su izašli neki od najboljih kolača koje sam jela, ikada. Takva je i njezina pita od jabuka.

Gospođa Daina je mama od dragog I., posebna je, zanimljiva, volim sa njom razgovarati, volim od nje učiti i uvijek me zadivi svojim znanjem, širinom stvari koje je zanimaju, vitalnošću u svojoj 92.-oj godini, a tu je naravno i ona životna mudrost koju nose ljudi njezinih godina. I peče najbolje kolače ! Ako me pitate gdje sam jela najbolju reform tortu odgovoriti ću da mi je njezina najbolja, moja sestra je oduševljena njezinim kolačima koje je imala priliku probati, mogla bih još nabrajati, ali pita od jabuka koju pravi mi je nenadmašna, jednostavno je savršena ! Kada god dobijem komad njezine pite od jabuka baš se razveselim , jednom sam čak izjavila da mi je to sretan dan :)

Nakon što me više puta počastila ovom pitom od jabuka zamolila sam je da mi napiše recept. Naravno da će mi ga napisati, objasnila je i da je to zapravo američka pita od jabuka, recept je originalno stigao iz Californie od njezine prijateljice koja tamo živi. Moje „napisati“ za nju je značilo otipkati ga na pisaćoj mašini, onoj koju je nekada kada je radila kao liječnica koristila za ispisivanje dijagnoza i recepata pacijentima, a danas iz te pisaće mašine izlaze pisma prijateljicama i recepti kao što je ovaj, detaljan u opisu pripreme pite i uz opaske koje je uvijek dobro imati kada pravimo neki kolač.

Iako je recept priložen ja ću ga i ovdje ispisati i malo prilagoditi načinu kako inače pišem.

Pita od jabuka

(kalup promjera 25cm)

Tijesto:

- 350 g oštrog brašna

- prstohvat soli

- 1 jaje

- 80 do 100 g šećera

- 140 g maslaca

- 1 žlica vode

. Sjediniti sve sastojke i rukom zamijesiti tijesto. Podijeliti ga na dva dijela, jedan malo veći za dno kalupa i manji dio za prekriti nadjev.

- Svaku polovicu tijesta "baciti" oko 50 puta na pobrašnjenu dasku , a zatim pokriti kuhinjskom krpom i ostaviti oko 30 minuta.

Nadjev od jabuka:

- 2 jabuke ili jedna veća

- 1 žlica maslaca

- malo ulja

- cca 100 g šećera

- 1/2 limuna - sok

- 2 žlice gustina

- džem od marelica

- cimet po želji

- šećer u prahu za posipanje

- Jabuke dobro oprati pod tekućom vodom, razrezati na 4 dijela, ukloniti koštice i narezati sa korom na tanke listiće.

- U posudu za kuhanje ili u dublju tavu staviti maslac i ulje, zagrijati ih i dodati jabuke.

- Dinstati mješajući dok jabuka ne pusti sok odnosno postane mekša.

- Zatim dodati šećer, sok od limuna i gustin i sve umiješati.

- Tijesto razvaljati u oblik kalupa i većom polovicom tijesta obložiti kalup i rubove. Nabosti ga vilicom i premazati džemom od marelica. Rasporediti nadjev od jabuka.

- Nadjev posuti sa cimetom i razvaljanim drugim dijelom tijesta prekriti nadjev.

- Rubove spojiti zajedno pomoću prstiju, u sredini napraviti malu rupicu.

- Peći na 190 stupnjeva, 30 - 40 minuta.

- Kada je pita gotova izvaditi je iz pećnice i posuti šećerom u prahu.

DOBAR TEK !

Kako sam već rekla ova pita od jabuka je u kategoriji „savršeno !“ :) , odlična je još pomalo topla, ali isto tako i kada se skroz ohladi, kada jabuke puste svoju aromu, a savršeno prhko tijesto postane mekano i prhko baš koliko treba.

I dok je mlada kuharica Petra odmah spremno stala ispred fotoaparata , gospođu Dainu nismo uspjeli na to nagovoriti. Rekla bih da su to one 84 godine razlike između njih dvije, godine koje će Petra tek proživjeti i u kojima će i sama doći do toga da pitu od jabuka neće više raditi isključivo po receptu, mama više neće morati naribati jabuke, a baka izvaditi pitu iz pećnice da se ona ne opeče. Godine kojima se i ja nadam i u kojima ćemo i Petra i ja doći do toga da pitu od jabuka imamo „u prstima“ ;), kao gospođa Daina.

I dok sada ponovno osjećam miris ovih pita od jabuka i znam da ću ih i sama jednom isprobati baš po ovim receptima, zahvaljujem se mojim dragim gošćama što su sa nama podijelile svoje pite od jabuka i što su nam svojim gostovanjem ovdje uljepšale ovo predblagdansko vrijeme.

Dragoj Petri želim još puno novih recepata, veselim se i onima koje ćemo zajedno napraviti, i svakom novom kolačiću kojim će nas počastiti. Veselim se i svemu što ću još naučiti od gospođe Daine, a svakako i novom komadu pite od jabuka kada je sljedeći put napravi :)

Uživajmo u ovom klasiku koji ne poznaje godine, pa niti onih 84 koje dijele naše današnje kuharice, moje gošće i - pita od jabuka ! :)

U ovom krugu blog igrice FBI rukavice koju je pokrenula draga Maja sa bloga Cooks and Bakes istražujemo blog drage Tamare – What´s for dessert ?

Tamarin blog redovno pratim i kada se malo osvrnem na sami početak Tamarinog objavljivanja na blogu znam da je unijela neku novu svježinu u blog-zajednicu , donijela nam je neke nove recepte i priče, uključila se svojim komentarima koje mi je uvijek drago pročitati. Iskrena, spontana, dobronamjerna, vrijedna, majstor za slastice, za tijesta…….ovako ja doživljavam Tamaru. Ljubav prema planinarenju nam je zajednička, ali i ljubav prema dobrom zalogaju, posebno onom slatkom :) Divim se tako Tamarinim izvedbama torti i ostalih slastica, isto tako jednostavnosti nekih recepata od kojih nastaju odlična jela i slastice, sviđa mi se koncept bloga i postova, i lijepo pojašnjeni recepti. A tek slike, slike mi se posebno sviđaju i pratila sam Tamarino uključenje u projekt 365 projekt i divila se njezinim postovima mjeseca u slikama.

Sviđa mi se i naziv bloga , "What´s for dessert ?", iako ćemo uz puno odličnih recepata za deserte naći i odlične slane zalogaje. Našla sam ih tako i ja u ovom istraživanju.

Kada istražujem neki blog obično prvo krenem prema receptima koje sam zapamtila ili zabilježila redovnim praćenjem bloga. Zatim ide „drugo čitanje“ :) , vratim se na starije postove, sve pročitam, proširim listu želja i krenem….., ali ne ide uvijek baš po listi, tijekom istraživanja često promijenim početni popis i uvijek, ali baš uvijek ostane nešto za isprobati što nisam stigla. Tako je bilo i kod Tamare, lista želja je bila velika, ali mogućnosti su napravile svoje i isprobala sam dio zapisanih recepata , ali vjerujem da će i svi ostali jednom doći na red. "What´s for dessert ?“ je na moju listu donio lijepe slatke recepte, ali i one slane, možda je iznenađujuće, slani su nekako dobili prednost i više ih se našlo u ovom isprobavanju. Krenimo redom :)

Recepte neću prepisivati već su u linkovima u nazivu.

Juha od muškatne tikve

Čim je objavljena bila je moja :) i točno sam znala kada ću je pripremiti. U subotu kada idem na plac i kada kupim lijepu , svježu, muškatnu tikvu, i kada volim skuhati nešto što sam taj tren donijela sa placa, sezonsko, povrtno, …... znači skuhati ću ovu juhu :) Tamara je rekla u ovom postu da ne kuha baš često samo za sebe, ali je baš tako pripremila ovu juhu i galettu koja slijedi i mislim da je dobro napravila jer se i sa juhom i galettom isplati počastiti, pa taman i sama. Juhu sam napravila po receptu osim što sam kockice bundeve prethodno pekla u pećnici na 200 stupnjeva oko 20 minuta. Zatim sam ih dodala u pripremu za juhu kako piše kod Tamare i ubrzo se i zdjelici našla mirisna, gusta juha intenzivne i lijepe boje. I jako finaaaa……, ova juha je baš ukusna, od onih je juha za koje kažemo da su pune okusa i mirisa, pravi mali obrok !

Galetta s muškatnom tikvom

Nakon juhe drugi dio muškatne tikve je završio u ovoj galetti. Napravila sam sve točno po receptu, ali moja galetta nije ispala tako lijepa kao ona kod Tamare. Nema veze, oprostiti ćemo joj izgled obzirom da je opravdala odličnim okusom. Meni se jako svidjela, znala sam da će biti tako jer volim ovakva jela, posebno kada su od bundeve i cijela kombinacija mi je baš odlična. Dragi I.nije baš ljubitelj bundeva pa ga sa juhom nisam niti dočekala, ali galettu sam mu ponudila da proba, hm, pa nisu bindeve niti tako loše, prošla je ova galetta i kod njega ;)

Lisnata pletenica sa krumpirom i porilukom

Ovaj recept me privukao "na prvu", kako zanimljiva kombnacija, lisnato tijesto i krumpir, uz fino začinjeni i pripremljeni poriluk sa vrhnjem. Obećavalo je na dobro i bilo je dobro. Pletenicu sam pripremala jedan prohladni dan, umorna sam i pomalo gladna došla sa posla i htjela sam nešto toplo, fino, da ne bude suho, ali ne niti da kuham neko veliko jelo. Upravo ova pletenica je bila odličan izbor. Sve sam radila po receptu osim što sam stavila nešto manje krumpira. I najviše sam se brinula kako ću formirati pletenicu, spretna kakva jesam sa tijestom mislila sam da je bolje da ga samo zarolam i gotovo :), ali to nije to pa sam slijedeći upute u receptu uspjela dobiti i pletenicu, znam da je jednostavno, ali ja sam baš bila sretna što mi je ispala kao pletenica :) Pletenicu sam podijelila sa dragim I., odmah je komentirao kako je jako zanimljiva i ukusna, dok je meni dio sa porilukom bio savršen, ali mi je krumpira bilo malo previše u okusu (iako sam ga stavila manje nego što ide u recept). U svakom slučaju sigurno ću ponovno raditi ovu pletenicu sa još manje krumpira i više poriluka :)

Slane ružice

Ružice su u mojoj verziji postale kuglofići :) Gledala sam ih kod Tamare i sve ono kao obilazim oko njih, a nikako ih konačno napraviti. A lijepe su mi, i sastojci mi se sviđaju, jako mi dobro i zvuče i izgledaju ! U zadnje vrijeme često nosim ručak/marendu od doma, restoran u firmi sve manje prihvaćam i htjela sam da mi ove ružice uz jogurt budu jedan dan za takav obrok. Moje ružice/kuglofiće pripremala sam navečer, sastojke sam prepolovila kako bi ih dobila 6 komada iz čistog razloga da ne pojedemo odmah svih 12 :) , umjesto pancete koristila sam šunkicu koju sam popržila, sve ostalo dodala po receptu i ispekla kuglofiće. Čekam dragog I. da mu ih pokažem i da ih zajedno probamo, ali ne uspijem izdržati i još onako toplo pojedem jedan, mmmm kako dobro. Dolazi I. i odmah kaže "baš lijepo izgledaju" , a kada ih je probao kaže da su mu i dobri. Pa pojedem i ja još jedan, pa pojede i on još jedan, i …….za sutra ostadoh bez planiranog ručka , zašto nisam odmah napravila svih 12 ?! :)

Pita od jabuka pečena u staklenkama

Ili post o dvije neobične pite od jabuka, jedna je ova pečena u staklenkama, a druga je pita od jabuka koja je pripremljena kao keks. Obje odlične i žele biti isprobane :) Već od ranije me interesirala ova u staklenkama, inače volim jela i kolače koja su malo drugačije pripremljena, a kada sam ovdje vidjela kako je Tamara zatvorila staklenku i ponijela u njoj pitu od jabuka na izlet nije uopće bilo dileme da ću baš nju prvu isprobati. A niti dragi I. niti ja nismo imali dilemu kod degustacije tako da moje prve pite u staklenkama nisu niti stigle do izleta :) Odabrala sam 4 staklenke u koje ću smjestiti pite, dočekala jednu prohladnu i kišnu večer kada je miris pite od jabuka nešto najljepše što si možemo priuštiti i krenula po Tamarinom receptu. Slijedila sam sve upute , posebno ono sa stavljanjem tijesta u staklenku u komadićima umjesto da pokušavamo sa većim komadom i bez problema formirala pite. Pripremila sam i nadjev, sve kako piše, i ispekla ove zanimljive pite. Jako lijepo su se ispekle ovako u staklenkama, a u odnosu na Tamarine mislim da sam trebala staviti nešto više nadjeva, ali sam se bojala da će početi izlaziti vani pa sam išla kao "na sigurno". Kada su pite bile pečene tek sam ih malo prohladila i dok sam fotkala došao je dragi I. i gleda pitu u staklenci i pita me "da li je to stvarno ? " , šaljem sestri sliku pite u staklenkama, a ona vraća poruku "da li je to stvarno ? " :) O da bilo je stvarno, ali i nestvarno dobro. Uzeli smo žličice u ruke i naše pite su brzo nestajale, ……..za izlet ću ih sigurno ponoviti ! Odlične pite od jabuka u neobičnom izdanju :)

Praline punjene kremom od maruna

I eto nas kod "kapitalca" ovog istraživanja. Svako moje istraživanje bloga završi sa jednim receptom koji mi se posebno izdvoji i namatne, u istraživanju Tamarinog bloga to su bile ove praline. Uh kada sam vidjela da se radi o kombinaciji čokolade i maruna lijepo upakiranoj u ove praline odmah sam rekla "to pravim ! " :) Bila je i puna sezona maruna, a ove godine su mi nekako posebno odgovarali, svako malo sam tražila neki zalogaj od maruna ili sa marunima. Ipak, za ove praline nisam koristila prave marune već gotovi kesten pire koji sam nedavno otkrila kao jako ukusan, zapravo uz dodatak vanilin šećera i malo ruma postaje odličan, a vrlo je kremaste strukture tako da se i meni dragom I.jako svidio posebno u kombinaciji sa šlagom, ali i u ovim pralinama.

Tamara voli raditi praline, impresivna mi je i njezina kolekcija kalupića za praline. Dostupni su nam danas razni kalupići koji se svugdje mogu kupiti, ali moja „kolekcija“ je ostala na jednom primjerku koji sam prije par godina kupila u Londonu i kojega posebno volim. Upute za izradu pralina se nalaze u Tamarinom drugom postu na koji vodi priloženi link, Praline, i treba samo raditi mirno i polako i dobiti ćemo praline bez greške :) Moji dosadašnji pokušaji izrade pralina nisu bili baš najuspješniji, ali nisam ih do sada nikada niti radila ovako kao sada, koristeći špricu za doziranje otopljene čokolade i kist za formiranje čokolade u kalup. Količine u receptu sam koristila za 16 kom pralina pa su moji čokoladni omotači malo deblji što nam na kraju nije smetalo. Praline sam ostavila 2 dana u kalupu u hladnjaku i tada su samo ispale iz kalupa , a odlučila sam se na ukrašavanje perlicama tako da nam najave blagdane i da zajedno sa ovim pralinama uživamo u predblagdanskom ugođaju. Praline su zadovoljile sve moguće kriterije :) , iskrena preporuka baš za ove sa punjenjem od maruna !

I pomalo smo došli do kraja isprobanih recepata u ovom istraživanju Tamarinog bloga, a ostalo ih je još koji će prije ili poslije doći na red, Prašćići možda već sada za Novu Godinu, namaz od čvaraka koji moram isprobati, Doboš torta, ali i nježne školjkice punjene marmeladom……..i još, i još ...... :)

Draga Tamara, hvala ti na svim odličnim receptima i zanimljivim pričama koje dijeliš sa nama, lijepo mi je bilo gostovati u tvojoj kuhinji i vidimo se tamo i dalje :)

Blagdanski dani uvijek su lijepi i posebni, veseliji smo, puni dobrih želja i nadanja , dijelimo to rado i sa drugima, u Zagrebu se nadamo snježnom i bijelom Božiću, a u Dubrovniku lijepom i sunčanom vremenu koje će nam dozvoliti šetnju gradom i neizostavnu kolendu, onu koja je jutros bila na Stradunu i u kojoj sam uživala kao i svake godine. Da, u Gradu sam, slavimo Božić !

Grad me dočekao okupan suncem, pomalo miran, blagdanski ukrašen, prošetala sam, duboko udahnula morski zrak, i ovaj put jednako osjetila tu "snagu kamena" kako kaže dragi I. , gledam, upijam, osjećam Grad i osjećam blagdane.

Blagdansko ozračje je i u kući, prvi kolači mirišu, pripremaju se blagdanske slastice, a mama se i ovaj put najviše potrudila, miriše njezin Božićni kuglof koji ćemo na božićno jutro jesti uz prvu kavu toga dana, mirišu keksići od kojih je napravila i malu božićnu jelku :) , tradicionalna kontonjata joj je ove godine ispala posebno dobra. A zajedno smo zamirisale kuću medenjacima od naše drage Snježe.

Danas je Badnjak i na Stradunu je tradicionalna Dubrovačka kolenda, jutros smo svi tamo bili. Kao i uvijek u Grad su prvi ušli Dubrovački trombunjeri , zatim se začuju prvi taktovi Gradske glazbe, prolaze Stradunom do Gradske vijećnice, a ja ih pratim i tražim okom njihovog meni najdražeg člana, moju nećakinju K. :) Ispred vijećnice pridružuju se zboru i pjeva se dubrovačka kolenda. Gradonačelnik će nam tada čestitati, a svi koji smo se tamo našli ostajemo zajedno otpjevati krasnu pjesmu "Božić u Gradu". Ne propuštam Kolendu i jutro na Badnjak na Stradunu, ne propuštam otići sa mamom, sestrom, nećakinjom, dragom prijateljicom, vidjeti drage ljude koje rijetko susrećem, reći im "svako ti dobro", posebna je to atmosfera i poseban osjećaj biti dio toga.

Badnjak znači i post, danas jedemo bakalar i bio je odličan onaj "na bijelo" koji nam je teta pripremila. Jede se danas i neka druga riba, ali bakalar je tradicija i nekada smo dok je obitelj bila veća i dok smo brojali više starijih članova obavezno kuhali bakalar na bijelo i bakalar na crveno, probali bi od svakoga pomalo, uvijek nam je bio odličan , a najvažnije je bilo isto ono što i danas, da se svi okupimo i budemo za blagdane zajedno.

Osim bakalara obavezne su i prikle ili fritule, i ove godine ih je , tradicionalno :), napravila moja sestra i ispale su joj odlične, male, mekane, uskusne "loptice" brzo su nestale jedna za drugom, a arancini kojima nas je darivala moja draga prijateljica M., i bruštulani mjendeli koje je napravila moja mama neizostavna su dobrodošlica u svakoj kući za vrijeme blagdana. I ukusan, jako ukusan zalogajčić :)

Sada u smiraj dana, na Badnjak, čuju se već Kolendari koji obilaze kuće da nam zažele sretne blagdane i svako dobro, sviraju i pjevaju, a mi ih darujemo kojom kunom, nekada su umjesto kuna doma nosili naranče, rogače, kolače, .....ali svako vrijeme nosi svoje, važno je da su Kolendari uvijek tu. Okitili smo i borove, i pokloni su spremni, do sutra ćemo svi pogledavati prema njima, ali tek sutra znati ćemo što se krije iza ukrasnih papira :)

I dok slušam Kolendare kako u susjedstvu pjevaju :"dobar veče mi kucamo....." i jedem zadnju sestrinu priklu, razmišljam o pripremama za Polnoćku na koju odlazim sa prijateljima. I već se veselim sutrašnjem tradicionalnom Božićnom ručku koji ću prvi put ove godine raditi sa mamom. Zelena menestra, vraća me u djetinjstvo, u mladost, posebno je to jelo (biti će uskoro i recept na blogu) , poseban je to miris i okus, posebna je atmosfera u kući kada se kuha i jede zelena menestra.

Proslavimo zajedno ove blagdane, veselimo se ovim danima dobrih želja i nadanja i zaboravimo sve ono što želimo zaboraviti, barem ovih dana neka ostane negdje pored nas i uživajmo okruženi samo onim dobrim i lijepim !

Sretan Božić svima vam želim i uspješnu , veselu, zdravu i sretnu Novu 2015.-tu Godinu !

Da je sve kako treba biti ovih dana bismo uživali u lijepim, sunčanim i toplim danima, oblačili majice kratkih rukava, sjedali na suncu sa obaveznim sunčanim naočalama i osvježavali se omiljenim sladoledom. Ali nije sve kako treba biti i lijepi , sunčani i topli dani su samo želja, prohladno je i kiša ne prestaje padati i umjesto majice kratkih rukava hodam u čizmama i laganom kaputiću, a umjesto sunčanih naočala u ruci mi je kišobran, ali.......sve to nije razlog da se ne počastimo i osvježimo omiljenim sladoledom :) Dragi I. i ja upravo to radimo i tijekom cijele godine dobar sladoled je dobro došao, danas je to mliječni sladoled sa marcipanom i kandiranim kumquatom.

Kumquat sam konačno počela nalaziti u redovnoj i pristupačnoj ponudi na tržnici i nakon što sam ga se nauživala svježeg smjestila sam ga i u marmeladu sa zelenim čajem iz ovog posta, marmeladu koju sam napravila tada i još nekoliko puta od tada , dio odnijela i curama u Dbk, a ostatak je redovno na stolu vikendom kada se uživa u polaganom doručku, prepečencu, marmeladi , kavici. U sladoledu ipak ne uživamo za doručak već on dolazi nešto kasnije kroz dan i dio kumquatića sam izdvojila za iskombinirati ih u sladoled.

Neki dan sam komentirala kako sam se poprilično razmazila po pitanju sladoleda, što ga češće doma sama pravim to su mi oni koje vani pojedem lošiji. Ne znam da li sam dovoljno objektivna kada tako ocijenim, ali zadnji put sam u Dbk uzela kuglicu sladoleda u omiljenoj mi slastičarnici gdje uvijek idem ciljano na sladoled i pomalo sam se razočarala, bio mi je nekako , ne znam, mastan, plastičan, presladak......, to nije bilo to i gotovo. U redu, ovo ne znači da više neću jesti sladoled i vani, još ih puno ima za isprobati i to me veseli, a dragi I.i ja isto tako nećemo odustati od rituala večernje šetnje gradom petkom na kraju radnog tjedna kada je obavezna "stanica" kuglica sladoleda, ona koju želim jednom i sama napraviti , moram još malo proučiti kombinaciju i tada ću je predstaviti. Taj sladoled je pun čokolade, taman i jak, dok je ovaj današnji potpuna suprotnost, bijeli, nježni, mliječni, sa voćem, sa dragim mi kumquatom :)

Recept za sladoled našla sam u knjizi koju imam već neko vrijeme, rado i često je prelistam i koliko god se svako toliko odlučim isprobati neki od sladoleda mislim da ću je još dugo tako listati, listati i isprobavati razne sladolede i sladoledne torte i kolače. Izbor recepata i kombinacija je veliki, a ja kao ja ne mogu a da nešto , barem malo, ne promijenim, dodam, oduzmem, ......, ma ako ništa promijenim kalup :) I ovaj put sam napravila isto, malo sam intervenirala u receptu, a što se kalupa tiče, ovo je zamišljeno da bude kao štruca, ali ispao je kuglof, moj mali okrugli kalup koji ima i dno od kuglofa odlično mi se uklapa u željene i potrebne količine i eto moga sladoleda - kuglofa :)

Mliječni sladoled sa marcipanom i kandiranim kumquatom

- 200 g kumquata

- 100 g šećera

- 70 ml vode

- 2 žumanjka

- 1 žlica škrobnog brašna

- 1 vrećica vanilin šećera

- 200 ml mlijeka

- 100 g marcipana

- 200 ml slatkog vrhnja

- Kumquate oprati , očistiti od koštica i sitnije narezati (na male kockice)

- U posudu za kuhanje staviti šećer i vodu, kuhati dok ne uzavri , zatim dodati narezane kumquate i kuhati ih uz stalno mješanje dok se tekućina ne reducira i kumquati kandiraju. Ostaviti sa strane da se ohladi.

- Mlijeko zagrijati do vrenja

- Žumanjke pomiješati sa škrobnim brašnom i vanilin šećerom i miksati 2-3 minute mikserom na najvećoj brzini. Preliti ih zagrijanim mlijekom, dobro sve promiješati i kuhati uz stalno mješanje na laganoj vatri oko 2 minute.

- Marcipan izmrviti na sitnije komadiće i dodati smjesi mlijeka i žumanjaka, umješati ga i ostaviti da se smjesa prohladi.

- Zatim kalup (koristila sam mini kalup za kuglof promjera 18 cm) obložiti prozirnom folijom

- Kada su se smjesa za sladoled i kumquati prohladili (da bude sve mlako ili hladno) , mikserom na najvećoj brzini miksati slatko vrhnje da se počme zgužnjavati (ne treba biti čvrsto) i zatim mu pomalo dodavati smjesu mlijeka i žumanjaka i dalje miksati mikserom na najmanjoj brzini.

- Na kraju pomalo dodavati kandirane kumquate i miksati mikserom na najmanjoj brzini dok se sve ne umješa.

- Smjesu izliti u pripremljeni kalup obložen prozirnom folijom i staviti u zamrzivač.

Nakon par sati (kod mene je dovoljno 2, max. 3 sata ) serviramo sladoled :)

Moram priznati da sam baš sa nestrpljenjem čekala da probam ovu kombinaciju, a moram isto tako priznati i da je dragi I. , inače deklarirani ljubitelj sladoleda (još nisam srela nekoga tko toliko voli sladoled :)) bio pomalo skeptičan prema marcipanu i priči sa kumquatima u sladoledu i vjerujem da je priželjkivao jedan najobičniji mliječni sladoled, ali........već sa prvim zalogajem oboje smo utvrdili kako je ovo nešto jako dobro ! :)

Mliječni dio bez prevelikih uzbuđenja, ali dodatak marcipana i osjećaj njegove lagane bademaste gorčine i ono nešto "pjeskasto" pod jezikom odlično je da sam sladoled ne bude običan i da mu podigne okus. A kandirani kumquati koji su u ovom izdanju slatki, ali su isto tako još zadržali onaj svoj gorko-kiseli karakteristični okus su u ovoj kombinaciji , bez pretjerivanja, savršeno osvježenje cijelom sladoledu !

Ovaj sladoled nam se jako svidio, sezona kumquata pomalo prolazi, pojest ćemo ostatak pripremljene marmelade, pojeli smo ovaj sladoled i svakako ćemo ga zapamtiti do sljedećeg puta kada će se ponovno naći na stolu i u našim zdjelicama. A možda se još i prije nađe još koja šačica kumquata pa će tim prije biti i ovaj sladoled :)

Konačno prvi ovogodišnji post ! :) ove godine kasnije nego inače, proletjeli su blagdanski dani, proletjeli su i prvi dani ove godine i prije svega želim se ispričati svima koje nisam uspjela posjetiti na njihovim blogovima i stranicama i zaželjeti im sve najbolje i odmah ću to ispraviti ! Želim vam sretnu novu godinu i svako dobro u ovoj kao i u svakoj sljedećoj godini ! Nadam se da ste lijepo proveli božićne i novogodišnje blagdane i veselo i sa osmijehom krenuli u nove – izazove, svemu usprkos ! :)

Blagdani su bili lijepi, i dubrovački i zagrebački dani, dragi I., obitelj, prijatelji, šetnje, izleti, odmor, dobra hrana i fine slastice, tako je to bilo :) A sada se nastavlja ipak malo drugačije, sestra i nećakinja su se nakon lijepog tjedna u Zg vratile u Dbk , svi smo se vratili na posao, novce smo uglavnom potrošili :) , a što se hrane i slastica tiče bilo ih je puno i previše i sada će dobro doći vrijeme kada je potrebno malo više pažnje , posebno kada su u pitanju fine slastice. Ipak, nećemo odmah restriktivno već ćemo se i danas počastiti odličnim kolačem / tortom koja je i više od obične slastice, koliko nas je svih ova torta oduševila i koliko se pokazala posebnom teško mi je ovako izraziti, ali i sada dok pišem osjetim njezin miris i savršen okus ! Torta od naranče i badema koji sam pronašla kod naše drage Snježe na blogu Vrtaljica .

Bila sam u Dbk i mama i ja postavljamo na stol kolače za Božić, božićni kuglof, arancini, bruštulani bademi, kotonjata, ……, stol je pun, ali meni nešto nedostaje i kažem mami da zapravo nemamo jedan pravi kolač, onako da bude kao torta, da ima čokolade, da miriše, da bude nekako božićni. Razmišljam što bi to bilo, a da nije Dubrovačka dvobojna torta koju sam već planirala napraviti koji dan kasnije za drage rođake koji su nas posjetili. Razmišljam i gledam domaće naranče koje smo to jutro dobili od susjede, dubrovačke ljute naranče, one koje su i ljute i gorke i slatke istovremeno, one koje mnogi ne mogu jesti zbog jačine njihova okusa, one naranče na čiji miris i okus uvijek pomalo zadrhtim.

Dubrovačka ljuta naranča je brend, to je naranča koju gledam po dubrovačkim vrtovima , koja je krasila vrt svakog ljetnikovca, koju gledam kako raste uz zidine Grada, ta je naranča dostupna svima, ali nitko je neće uzeti ako mu nije ponuđena, to je naranča koju sam i ove blagdane gledala i kojoj sam se divila dok su se njezine grane naslanjale uz gradske zidine.

Dubrovačka ljuta naranča je intenzivno prisutna u gastronomiji, od nje se rade najbolje marmelade, likeri, sirup, i njih svi vole. Od njezinih listova kuha se ljekoviti čaj koji djeluje blago na organizam poslije obilnog jela, a isto tako i umirujuće pa se preporučuje piti ga posebno prije spavanja. Lišće naranče često se koristilo, a i danas se zna koristiti i za ukrašavanje tijekom blagdana i drugih svečanosti, česte su girlande sa narančinim lišćem. Ljutu/gorku naranču možemo iscijediti i u sok koji dodajemo čaju, a možemo ga i popiti samoga iako mu je okus izuzetno intenzivan i baš ga svi i ne vole, ljuto je kažu, i gorko, ajme što je ovo, uh …… Sokom ove naranče možemo podlijevati pečenu svinjetinu , biti će aromatičnija i laganija i sigurno ukusnija.

Volim ovu naranču, volim je takvu ljutu i gorku , voli je jako i moja mama i i kada dobijemo košaricu ovih naranči nas dvije se smijemo, dio pojedemo svježe i vičemo „uuuhhhh…….“ :) ali i uživamo, a zatim krenu marmelade, bez posebnih dodataka, samo ljuta naranča i šećer koliko treba da se marmelada zgusne, i mama je dobila zimnicu :) Koru ljute naranče koristimo za arancine (ušećerene korice) , a ne propuštamo je i naribati u kolače. O da, fini kolači i torte se prave od ljutih naranči, torte kao što je ova današnja.

Kada pričam o dubrovačkoj ljutoj naranči moram spomenuti i dubrovačku humanitarnu udrugu „Deša“, udrugu u kojoj su se našle mnoge žene dubrovačkog kraja i osim humanitarnog rada intenzivno rade na očuvanju tradicije. Na linku možete naći detalje, a ja ću samo reći da su 2010. godine po prvi put organizirale „Dan ljute naranče“ , 02.02. u susret festi Sv.Vlaha, pod arkadama palače Sponza, u Gradu gdje ova naranča i pripada.

Gledala sam tako našu košaricu ovogodišnjih ljutih naranči i odlučila da ću napraviti tortu, znam gdje sam vidjela recept i znam da će biti super. Nekoliko klikova i eto me opet u gostima kod Snježe, torta od naranče i badema, bolje ne može, pokazujem mami recept, a ona se nasmije kao ono „a dobro hajde kada već toliko želiš još jedan kolač ili tortu …..“ . I napravila sam ovu tortu, po Snježinom receptu koji prenosim u cjelosti, ali sa mojim dubrovačkim ljutim narančama :)

Torta od naranče i badema

(recept prenosim sa bloga Vrtaljica, original je ovdje)

Naranče je potrebno dobro oprati. Ja sam ih dugo močila u vodi i dobro spužvicom trljala.
Zatim sam ih samljela na mašini za meso (nemam blender).

- 2 naranče

- 6 kom jaja

- 250 g šećera

- 100 g mljevenih bajama (badema)

- 1 čajna žlica praška za pecivo

- 100 g čokolade za ocaklinu

- Odvojiti žumanca od bjelanjaka
- Umutiti bjelanjka s prstohvatom soli
- Umutiti dobro žumanca sa šećerom
- Dodati usitnjene naranče ( žumance)

- Dodati mljevene bajame

- Polagano umiješati snijeg od bjelanjaka
- Izručiti u pripremljen kalup za tortu (Ja sam koristil apromjer od 26 cm, bolje bi bilo manji)
- Peći na oko 200 °C oko 50 - 60 minuta što ovisi o promjeru kalupa odnosno o visini torte
- Ohladiti pa preliti ocaklinom od čokolade rastopljene s malo maslaca

Recept sam slijedila i bez ikakvih izmjena napravila ovu tortu. Po Snježinoj sugestiji koristila sam manji kalup, promjera 22 cm. Iako sam koristila ljute naranče nisam mjenjala količinu šećera, htjela sam zadržati njihov intenzivan okus, za one kojima je okus ljute i gorke naranče prejak sugeriram dodatak od još cca 100 g šećera. Imala sam neprskane naranče tako da sam ih samo kratko oprala, narezala, odstranila koštice i usitnila u blenderu.

I dobila tortu, ovu tako posebnu tortu !

Kada sam stavila čokoladnu glazuru postavilo se pitanje ukrašavanja torte, da stavim koji komadić naranče, da naribam koricu kao što je to Snježa napravila, da stavim malo badema, ……, „Stavi naše arancine, pa njih ti je prijateljica napravila od kore ovih naranči“ kaže mi mama. Pa naravno, što će se bolje uklopiti u ovu tortu neko pokoji arancin, tako su i arancini od moje drage M. dobili mjesto na ovoj torti :)

Torta je baš posebno mirisala, spremila sam je na hladno i objavila da ćemo je isprobati sutra dan kada se sve lijepo rashladi i arome sjedine, dočekali smo i taj trenutak i kako sam krenula rezati tortu tako je svatko rekao da želi mali komadić, onako da proba. U redu, svima po mali komadić, probamo i …….reakciju koja je bila na ovu tortu i nisam očekivala baš u toj mjeri, od općeg oduševljenja, zatim komentara o specifičnoj laganoj i istovremeno sočnoj teksturi torte, posebnog okusa, mirisa, o tome kako se čokoladna glazura tako lijepo slaže sa ostalim okusima, bademi su u kombinaciji sa narančom savršeni. „"Hoćemo još po komad torte"čulo se od svih za stolom, a i sljedećih dana spomenuli bi da bi im baš dobro došao komadić "one gorke" :) Ma nije uopće tako gorka, samo je posebna :)

Ova torta nam je bila hit ovih blagdana, Snježo hvala ti na receptu ! Ne trebam posebno naglašavati da ću je napraviti još tko zna koliko puta, kako za svečane prigode tako i za svakodnevno se počastiti ovom ukusnom i posebnom slasticom, i da mi kuća zamiriše na naranče i na ovu tortu :)

Dok smo svi zajedno uživali u okusu i mirisu torte ja sam bila posebno sretna što sam je isprobala baš sa dubrovačkom ljutom narančom i što sam to napravila baš u Gradu, u blagdanskom ozračju, skoro pod stablima ove posebne pa i opjevane naranče :)

U ovomjesečnoj blog igrici Ajme koliko nas je draga Emina sa bloga Happiness is Homemade temu nam je zadala – Slatko vrhnje !

Kada sam pročitala temu prvo sam pomislila kako ja baš i ne koristim često slatko vrhnje i kako nemam neku posebnu ideju što pripremiti, a da to uključi i slatko vrhnje. Zatim sam malo bolje razmislila i zaključila da nije baš da ne koristim slatko vrhnje obzirom da sam ga koristila za sladolede a sigurno i za poneki kolačić, ali svejedno i dalje nisam znala što sada pripremiti :) A zatim sam pri jednom pospremanju police po onom simpatičnom principu sa jedne na drugu stranu :) ugledala malu knjižicu recepata Ane Ugarković koju sam kupila uz neke novine, prelistala je i ugledala ih – mini limun tortice, ili u mom izdanju mini limun kolačići. Mmmmm limun, pa još mini izdanje, čokoladni preljev, jedan od sastojaka je i slatko vrhnje, eto svi uvjeti su zadovoljeni :)

O slatkom vrhnju ne mogu puno reći, ne gajim neku posebnu ljubav prema njemu, ali mi niti ne smeta, gdje u receptu piše da ga treba staviti tu ga i stavim , bude onako kremasto , fino, i uvijek pazim da koristim ono pravo vrhnje, ne neke zamjene, neko biljno vrhnje ili slično, već pravo vrhnje, ono je nešto skuplje ali je zato vrhnje. Najviše volim kada imam priliku kušati domaće vrhnje koje mi dragi I. donese sa sela gdje poznaje obitelj koja živi od mlijeka svojih krava i domaćeg sira i vrhnja koje sami pravi, kako je to tek fino, gusto, kremasto, punog okusa. Obično ga lagano prelijem preko svježeg sira i u tome uživam, a dragi I. jednostavno uzme žličicu i vrhnje se ne zadrži dugo u hladnjaku :) Ovaj put je slatko vrhnje dobilo priliku pokazati se i u limunkastim kolačićima, a limunkasti kolačići su dobili priliku biti još finiji preliveni čokoladom, koja dobra kombinacija :)

Ipak, kada pričam o ovim kolačićima i to dok im još osjećam okus nakon nekoliko pojedenih, umjesto vrhnja radije bih pričala malo više o limunu koji nosi njihov okus što mene svakako veseli. Nema toga što ne volim a da je limunkasto, sok od limuna i korica limuna su dobro došli u svakoj kombinaciji, kolači, meso, rižota i tjestenine, riba, sladoled, kreme, marmelade, likeri, uvijek odlična limunada ……ah taj čarobni limun!

O limunu se nedavno dosta pisalo i čitalo, da li kupujemo onaj otrovne kore koji i sam nije baš naročito zdrav, mislim da često nailazimo baš na takav, ali isto tako danas nema tržnice na kojoj ne možemo naći prave domaće limune, one koji na prvi pogled nisu tako lijepi i sjajni, ali zato im naribana korica tako lijepo miriše, a sok ima posebno jak i dobar okus. Takve limune koristim pod obavezno, a najsretnija sam kada ih dobijem ili sama donesem iz Dbk, od tamo gdje limuni rastu u vrtu i kada ga za nešto trebate ili želite možete jednostavno ubrati jedan limun. Naravno da nismo svi te sreće da su nam limuni u vrtu, ali sreća koju smo mi doživjeli kada je mama ove godine ubrala svoj prvi limun je bila baš velika, ......kako je malo potrebno :) Novi stan i novi vrt, prve biljke koje smo donijeli su stabalca naranči i limuna, i ....ove zime rodio je limun, jedan jedini limun na cijelom stablu, prvi, berba 2014. bila je brza , ali i jako vesela ! :) Dok naši limuni pošteno ne rode uživati ćemo u onima kojima nas počaste susjedi i dragi prijatelji, ili ću ih jednostavno naći na placu kod mojih dragih prodavača za koje znam da imaju baš one prave, kakve će jednom imati u vrtu i moja mama.

Limun za današnje kolačiće kupila sam kod najdraže mi prodavačice na Dolcu koja uvijek ima najbolje domaće povrće i limune iz okolice Zadra. Rekla sam joj da mi treba korica i sok limuna za kolačiće i odmah je u vrećicu stavila valjda najveći koji je bio na hrpici limuna, nasmijala sam se , ali nije pogriješila, aromatična korica i ukusni sok dali su ovim kolačićima onaj poseban i dobar okus limuna. Recept iz knjižice sam dobrim dijelom slijedila, ali sam napravila i neke svoje izmjene pa ga navodim onako kako sam ja radila.

Kolačići sa limunom

- 2 jaja
- prstohvat soli
- 150 g šećera
- 20 g vanilin šećera
- naribana korica i sok 2 limuna (neprskani)
- 80 ml slatkog vrhnja
- 50 g maslaca
- 140 g brašna
- 2 g svježeg kvasca (nisam mogla izvagati baš 2 g pa sam jednostavno otkinula komadić od kockice kvasca, po osobnoj procjeni oko 2 g)
- 100 g tamne čokolade

- Maslac otopiti i ostaviti da se ohladi
- Limune iscijediti u sok i naribati im koricu
- U dublju posudu staviti jaja, sol, šećer, vanilin šećer, limunovu koricu i sok i sve lagano umutiti pjenjačom.
- Dodati slatko vrhnje, brašno i kvasac i kuhačom umiješati dok se ne dobije glatka smjesa.
- Zatim dodati maslac, umiješati ga i miješati tijesto dok ne bude glatko i nešto gušće nego smjesa za palačinke
- Prekriti posudu sa tijestom prozirnom folijom i ostaviti na toplome oko 30 minuta
- Kalup za mini muffine premazati maslacem i posuti brašnom.
- U svaki kalupić staviti tijesta da napuni oko 2/3 kalupa
- Pećnicu zagrijati na 200 stupnjeva i staviti peći 12 minuta
- Kolačići će pečenjem malo narasti i izviriti iz kalupa , kada ih pogledate izgledati će kao mali oblačići :)

- Gotove kolačiće ohladiti, rastopiti tamnu čokoladu i vrh kolačića umakati u čokoladu kako bi se dobila glazura. Dodatno ih ukrasiti po želji, ja sam upotrijebila žute i zelene šećerne perlice koje su mi se baš slagale uz limun i limunkaste kolačiće :)

Konačno je došlo i vrijeme za degustaciju :) , kolačići su mirisni, mekani, i ukusni su , ali ne toliko koliko sam očekivala. Kada ih je dragi I. vidio odmah je rekao kako su jako lijepi, posebno sa sjajnom glazurom koje se ovaj put baš istaknula , zatim ih je probao i rekao da su ok i to je to, da znam ja i bolje :) Kod mene su već dosta bolje prošli jer ja jednostavno obožavam sve što ima okus limuna, a i sami kolačići su mi bili mekani, nježni, i baš su mi odgovarali uz šalicu čaja. Uostalom, od 24 mala kolačića nije ostao niti jedan, hm nije sada da baš trebamo brojati, ali......... :)

U svakom slučaju uživajmo u pravom domaćem limunu, u njegovom okusu, mirisnoj korici, u svim mogućim kombinacijama gdje ga možemo smjestiti, od obične limunade do .....pa možda baš i ovih kolačića :)

Ove kolačiće šaljem dragoj Emini kao moju prvu ulaznicu u ovomjesečni krug igrice Ajme koliko nas je. A osim njih prilažem i recepte sa slatkim vrhnjem:

- Sladoled od limuna , limete i matcha čaja
- Sladoled od čokolade
- Sladoled od limuna
- Pavlova
- Mliječni sladoled sa marcipanom i kandiranim kumquatom

Kuvarijacije - Bele mlečne kocke

Liker od malina

Tart sa malinama i .......marmelada ! :)

Pita sa borovnicama

Marelice, breskve, nektarine, ....liker i marmelada, ........i .....vrijeme je za odmor ! :)

Kolač sa tikvicama, mirisom limuna, meda i ......mora ! :)

Beskvasni raženi kruh sa sjemenkama

Fileti bakalara sa pancetom i ruzmarinom

Juha od peršina

FBI rukavice - Ebba´s cuisine

Kuvarijacije - Pametni kolač

Marmelada od šipka/šipurika i ......blogorođendan !

Pikantna marmelada od Hokkaido bundeve i darivanje ! :)

Savijača od korijena i lišća cikle i - pobjednik darivanja :)

Pita od jabuka - dvije gošće i 84 godine !

FBI rukavice - What´s for dessert ?

Tradicija, mirisi, okusi, blagdanske slastice i .....Sretni blagdani !

Mliječni sladoled sa marcipanom i kandiranim kumquatom

Torta od naranče i badema

Kolačići sa limunom